Sewen

Ne postoji najljepša ljubavna pjesma.
Ja je nikada nisam čitao.
Ja je nikada nisam čuo.
I ne vrijedi ona, da blaženi su,
Koji ne vidješe, a vjeruju.
Jer ovo je život, običan život,
Koji vapi za nestalim vremenom,
Materijalnim bitnostima,
Sitničavih snova.

Ne postoji ljubav iz crno-bijelih filmova.
Ja je nikada osjetio nisam.
Kao što nikada ne prestah lagati.
I bitna je razlika između laži!
One se malene, neistine zovu.
A one velike - bol.
E bol je moja odiseja znanja,
Moja pratilja koja samnom neće
Na posljednji bal.

Ne postoji, što ne postoji,
Ni prvi, ni zadnji put.
Ni na početku, ni na kraju.
Al' shvatih sva titranja srca,
Razumjeh sve šumove čežnje!
No, priznati se ne usudih.
Jer tko sam ja da razbijem sklad?
Nečiju tuđu sreću i smjeh,
Pred napuklim ogledalom?!

I nikada do kraja neću izreći....
I nikada do kraja neću dovršiti....
Jer neke stvari ne znam ni sam.
Teško se otvoriti pred ljudima.
Teško je smisliti, savršenstvo suza.
Teško je objasniti dileme prokletstva.
Ovim putem neću više prolaziti!
Umorne su i žuljave noge -
Neka me sad u kolima nose.....