Sewen

Ne zavrijeđuješ niti jedan moj strah,
Ni godinama sačuvane bisere krute,
Zbog kojih su duboke brazde na koži.
Ne zaslužuješ ronjenje na dah,
Gdje život ravna neke nove pute,
A mene čeka mjesto u finoj loži.

Ne zavrijeđuješ misli koje još lete
Putanjom nepredvidljivom i strmom,
Kojom nada očekivanja nova rađa.
Ne zaslužuješ ni čast da me osvete.
Moj brod je okrenut tebi, al' krmom,
Moj život je ovo more, a ja sam lađa.

Al' neću te ni dušmanima dati,
Ja neću se za tebe zauzimati,
Ja neću te ni proklinjati...
Al' ostaviti te mogu,
To mogu,
Mogu!