Sewen

Jutro svježinom odiše,
U takvo me jednom ubiše.
Sjećam se što rekoh za kraj
- Više me ne puštaj.

Al' ruka ispusti ruku,
Uvidjeh, kako me vuku,
Spoznah - svijet nema četiri strane,
Jer toliko mene ne stane....

Pa biješe dan, noć se digne,
Al' kletva svejedno stigne.
Sad živim ni mrtav, ni živ,
Tako sitan, a div.....