Sewen

Ova unutarnja previranja
I ovaj čeznutljiv pogled
Dozivaju duhove pred ogledalom.

Želim umrijeti za tobom ovog trena,
Obasjan toplinom kamina,
Pucketanjem osjećaja
Koje će do jutra postati prah.

Sve ovo što radim,
Poravnavanje je dobra i zla,
Neba i zemlje,
Jer uvijek je tako bilo -
Što više pluseva, više je minusa.

Dugovi ako nisu plaćeni,
Oprošteni su...

Sve stvari su posložene u kutije
I zatvorene u potkrovlju bez ulaza,
Da ih nitko ne nađe,
Jer poslje tebe, sjeme izaći neće.
Ptice su brže bile.

Preslušao sam prošlost
Skrivenu između korica ploča
I na zadnjim stranicama knjiga.
Utisnuo sam potpis palcem,
Da me kopirati ne mogu.

Zar ne shvaćaš još
Da se opraštam ovaj put
I da ovo nije igra skrivača,
Da nismo u klanovima,
Da nismo djeca.

Samo jedno od nas
Ponijelo je težinu križara
I čuvalo istinu o postanku,
A to sam ja.

Otisnuo sam čamac od obale,
Al' namočio ga uljem krštenja,
Da se plamen ne ugasi,
Već da ga vjetrovi
Tek na pučini ostave,
Dok mir traje,
Dok mir se miru vraća...