Sewen

Suze se mješaju s pepelom,
Na zgarištu, gdje temelji se gube,
Vrijeme je pokazalo zube.
I priroda je svoje ruke pružila,
Dala nam strah, da krv se gruša,
Otkad smo strojevi bez duša.

Kataklizma, raskol...
Bezbožje stislo se pod kapom beznađa
I sklad se zemljom više ne rađa.
Duhovi vijore k'o zastave,
Zastave bez grbova, zastave bez boja,
I ovo je samo priča moja.

Bojim se nestanka,
Bojim se slupati dragocjeno srce od zlata,
Bojim se da zlo će na velika vrata.
Bojim se što nas sve čeka,
Bojim se ubit' će me čekanje u pojam,
Bojim se za umjetnički dojam...