Sewen

Ponekad je sreća, neuhvatljiva kao kiša,
I kad pomisliš, držiš je na dlanu,
Kap sklizne u stranu
Pa prođu oblaci i onda se stiša.

A ti čekaš da promjenjivo vrijeme vjetar vrati,
No tko se još može s vjetrom natjecati?

Ponekad je sreća, neshvatljiva nota gitare,
I kad pomisliš, to tek je jedan pogrešan ton,
U pjesmi ih je milion;
Al' takve pjesme se prilično brzo kvare.

A ti čekaš da će jednom i to biti solidan hit,
Tko će stroga lica, neutješno razočarenje skrit?

Ponekad je sreća sve što sreća nije,
Pa se iza tuge zadovoljstvo krije.
Ponekad je sreća bliže nego znamo,
A teško je, teško otkrivamo.

Izgubi se vid, a srce k'o hrid, oštro i hladno, goropadno...
Otima se, neda,mjesto da se preda, da nam snage da i ne otima.