31.07.2010., subota
Dragi moji drugovi Mary i Johny,
Cijenit cu svaku stranicu vase uscuvane kiterature.Svaki dekagram njene tezine koju ste osjetili u svojim rukama predajuci ga na postu zbog mene.
Ne mogu tek tako da vam zahvalim.
Pored toga , nekako mi pada tesko da ste se odlucili rastati vasim dragim stvarima, JER NJIH NOSIMO SOBOM KUDA GOD SE KRETALI SVEMIROM Ono sto saljete meni smatrat cu i dalje vasim stecevinama i nastojati da ih predam iducim pokoljenjima , da zive, da se sire i razmnozavaju, na inat sve ljudske gluposti.
Vas odani Severino
|
- 21:05 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
SREBRENICA
Buduci se pojavljuje sigurnosno pitanje putovanja u istocnu Bosnu, suorganizator jedne grupne posjete Srebrenici, smatra je do daljnjeg uranjenom.
|
- 17:26 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
30.07.2010., petak
Monoteizam kao Kapital
Jedini je suvremeni Bog koji vedri i oblaci nad sudbinom covjecanstva .
Vise nije u pitanju za koju, manje ili vise, koruptivnu politicku stranku glasati na iducim farsnim izborima.
Tehnikom ideolosko kontaminiranih spojenih posuda, nadoljevanjem njenim Ljevim i Desnim sadrzina , podize se ili spusta obmanjujuci drustveni nivo „demokratskog javnog mnijenja“, zakinutog od bilo kakvih racionalnih spoznaja.
Jos od srednjevjekovno inkvizicijskih progona znanstvenih otkrica, uzastopno se nametala nepismenost, da bi se u nasim danima transformirala u takozvanu intelektualnu nepismenost, kao njenu najgoru varijantu.
Prirodjenu inteligenciju potisnula je usmjerena komputerizacija.
Lancano konfekcijska proizvodnja je uvodi u sve suzenije strukovne hodnike . Knjizevne stecevine nadomjestaju se sundnim skandaloznostima.
Umjetnost, pokradena tonalnog kolorita, svedena je u nihilisticke apstrakcije, ili u drugu skrajnost opceg kica.
Muzikalnu melodioznost smijenilo je estradno napuklo zvono sto se kotrlja opcom nizbrdicom kulturnog, moralnog, i estetskog senzibiliteta.
Seksualna „revolucija“ kao da upravo guta svoj najtvrdji zalogaj animalne vulgarizacije, cime se ljudsko bice, u citavoj svojoj cjelini, zadrzava u vjecnom klasnom toru proizvodnog i potrosnog robnog objekta, zakinutog daljnje evolutivne dimenzije vlastito humanog razvoja. .
U magli politicke slobode, koja nagriza konture ekonomske tiranije, misaono bice se tako sve vise svodi u drustvenog izgnanika.
|
- 16:23 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
27.07.2010., utorak
Fasizam, Antifasizam i http:// www.nuovopci.it
Zar vam nisu jos dosadile te odurne i vjecne price o fasizmu i antifasizmu, koje, da ih nije bilo, ni jedne ni druge, vi biste danas morali izmisliti neke trece. Zar nije dostatno danasnje vam vlastito nalicije gradjansko liberalne debilnosti.
Izdilani po mjeri vlastite starosti, stapom kojim cete se odrzavati na nogama, svojm burzujskim mentalitetom „gradnje socializma“ po katekizmima 2., 3. i 4. Internacionale. A niste se jos ni otarasili feudalnih predrasuda, inertnog mentaliteta nacional patriotizma, i liderskog ovcarstva u nedostatku bilo kakvih drugih ljudskih vrjednota.
Sve u borbi za ponovnu prevlast, kojom ste osramotili Socijalizam za naredna stoljeca.
Nije stoga cudno da ste zaobisli poduke vlastite dijece o nekom mogucem civilizacijskom ustrojstvu, budjenja i naziranja moguce ljudskog lika, koji bi trebao izrasti iz burzujskog ozracija uporabne i potrosne vrijedosti, robnog objekta, u dostojnu mu egzistenciju bez nametnika, i konacnog vladara nad svim proizvodnim sretstvima, i u korist cjelokupnog covjecanstva.
U borbi za drustvenim tronom, medjusobnim smicalicama i smaknucima desetina milijuna „neposlusnih“ proletera, i dalje jos slinite prema izgubljenoj tiraniji, udarajuci u napuklo zvono Trockizma, Staljinizma, Maoizma i posjedani na samom dnu IMF korporativne drustvene barustine, kojoj ste takodjer pridonasali, i sada nastavljate „ciste savjesti“ u “Two line strugle in the Communist Party," koja veoma podsjeca na bajku o 44 tisuca andjela na vrhu jedne igle,naklonjene svom nepogresljivom vodji.
U ostalom, da ste danas kojim cudom i preporodjeni, i da jos vecim cudom posjedujete humana muda, zar nebiste vec bili prepoznati u radnickim pokretima sirom svijetskih ulica i sa rukom na prsima: mea massima culpa.
www.severinomajkus.com/blog
|
- 23:21 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
26.07.2010., ponedjeljak
• Predrag Matvejević ide u zatvor
Profesor i književnik Predrag Matvejević zbog verbalnog delikta ide, za dva dana, u zatvor na pet mjeseci. Dok Hrvatska šuti, europski intelektualci predvođeni Levyjem su digli svoj glas za oslobođenje ovog genija. Dona je također digla svoj glas kao svjedočanstvo vremena u kojemu živimo i kao poruku "njima" da i mi "mali" ipak vidimo što se događa oko nas.
newseditor [26.07.2010. 07:58] - Komentiraj (0) - #
• Severino
Ne mozemo kukati dok smo mirno posmatrali kako je u toku dva desetljeca Seks podizao sumanutu kulu pravosudnog cinizma za potrebe svoje plemenske jarcije.
Svojom pasivnoscu direktno smo pridonasali Matvejevicevoj robiji. U kontekstu Tolstoja, to i jeste jedino mjesto za svakog dostojnog covjeka.
Matvejevic, ne koristeci pravo na sudbenu zalbu, uputio nam je jasnu poruku da smo sljedeci na redu, svi, i koji jedino tamo pripadamo.
26.07.2010. (08:44) - -
|
- 08:55 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
25.07.2010., nedjelja
Bookeraj- raj za pasionirane citatelje, izmedju ostalog navodi:
Premda se ljudi stoljećima služe pričama kao sredstvima za poduku, filozofi su tradicionalno bili sumnjičavi u pogledu obrazovne vrijednosti književnosti. Ipak, odnedavno i mnogi filozofi hvale njenu sposobnost da pouči. Martha Nussbaum je vjerojatno najpoznatija zagovornica takvog argumenta. U knjizi «Love's Knowledge» Nussbaum izriče hrabru tvrdnju da se određene istine mogu odgovarajuće prenijeti samo u umjetnosti. Premda njene spoznaje imaju brojne implikacije, Nussbaum se usredotočuje na nenadmašnu sposobnost književnosti da razotkrije moralne istine.»
(Jennifer L. McMahon: «Funkcija fikcije: heuristička vrijednost Homera»)
Komentar:
Svakoj drustvenoj epohi nametnut je onaj specificni bioloski mozdani metilj, koji ce poput pomocnog sofera, upravljati karakternim osobinama i mentalitetom nase ljudske stereotipnosti. Na isti nacin kojim vjerojatno biva namijenjen cjelokupnom bioloskom razvoju zemlje. ( Vidi prve stranice Dawkinsonove knjige:“Najvece predstave na zemlji“).
Mozda se upravo u tom obrucu odvija evolutivni tok sveukupnog zivota Planete, majstorski sazdanog na temeljima bas te mentalne Osrednjosti,i koja uvijek sluzi jednoj od svojih namjena: da u povremenim ciklusima iznjedri svoje vanredne Jedinke nadraslih osobina vlastitog roditelja.
Umjetnost i filozofija, kao da su medjusobni takmaci na covjekovim pojedinacnim evolutivnim dionicama, sve od prve pojave pecinskih grafita do danasnjih pulsirajucih neonskih nebodera.
Knjizevnost se ponekad isticala svojom smjeloscu ispred filozofije, koja radje tapka oko svojih vjecnih upita.
Homerov junak Nitko, Sheaksperov Hamlet, Cervantesov Don Kihot, Goetheov Faust, Dostojevskov Idiot, kao da su uvijek prednjacili pred filozofijom svog vremena.
Mozda je tu upitna tek prednost Nietzschevog Zaratustre na samom vrhuncu humanisticke filozofije 19. stoljeca.
Dok je Kafka posjeo knjizevnost na sam Olimp, kad se filozofija 20. stoljeca raspadala u vlastitom socijalnom reformatorskom trulezu, kotrljajuci se apsolutistickom nizbrdicom sve do samog dna danasnje liberalne kaljuze.
|
- 16:41 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
21.07.2010., srijeda
@Neverin
Svi smo mi zauzeti neodlozivim poslovima.
Logicno da zbog toga ne stizemo nikada nikud.
|
- 16:25 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
@MODESTI BLEIZ
Reci stogog: ( o Srebrenici )
Dok se vi Djeco nadomecujete svojim dosjetljivim psovkama na Jacu i Seksa, oni ce bezbrizno i dalje da se posvecuju uzgoju, i vadjenu iz drustveno kanalizacijskih tokova, nove Radice, Zuzulje, Dropulicke, Kalmete i Sudce. Nove jos silnije Praljke, Suskovce , Glavasevice, Kordice, te i obiljno dohranjivati prekoplotnog Mladica..
Jacina ce Glasacka Kasta, koju masno ziri haracom nad ovim jadnim hrvatskim plemenom, uzgajati jos jace horde za sravnavanje preostalih pejsaza do njegovih ogololjelih stjena , gdje cete bezbriznije biti posveceni svojim pomodnim protestirajucim sijestama……..Sretno.
21.07.2010. (15:52) - -
|
- 16:01 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
20.07.2010., utorak
Draga drugarice Maro
Sto cemo…..
Svako vrijeme ima svog Don Kihota.
On moze u bitku sa vjetrenjacama .
Moze da rusi i velika brda pred sobom.
Ali ne moze nista protiv granitnih gromaca mentalne osrednjosti svog vremena.
Ja sam jedino zelio otici a da ne ostanem duzan nikome.
Ispalo je obratno.
Sto se vrijeme skracuje , to se osjecam vecim duznikom.
Svima , svakome, i svemu.
Dawkinsonovom mravu i najvecoj ljudskoj gnjidi.
Zbog njih sam sticao neprocjenljiv zivotno poriv
Drugarski vas oboje pozdravlja,
Severino
|
- 02:30 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
19.07.2010., ponedjeljak
Sto je to Jedinstveni politicki sindikat zemlje (2)
Prvi svjetski rat, u kontekstu Richarda Dawkinsa, bio je Najveca predstava covjecanstva na zemlji, dodati tome: u opce, i iskljucivo po svojoj razornosti.
Mlada europska burzuazija, zaplasena snagom jedinstva francuskog proletarijata Pariske komune, sto je izrasla na temeljima Prve Socijalisticke Internacijonale, i sljedstvenom pojavom 1890. godine Sociajlisticke Radnicke Partije Amerike, nositelja prvog socijalnog arhitetskog nacrta buduceg socijalistickog drustva, kao i razvoj sve ucestaljih radnickih strajkova koji se odrazavaju na pojavu radnickih pokreta diljem svijeta. Burzoazija, sljedstveno tome, prilazi svom najznacajnijem preustroju, nuznim radi daljnjeg suocavanja sve izrazitije drustvene snage proletarijata, kao i njenoj globalno osvajackoj strategiji, koja ce obiljeziti citavo 20. stoljece kao najkrvaviju epohu covjecanstva.
Prvi svjetski rat pretstavlja vise slojni odraz sazrijevanja sistemskih kontradikcija sazdanih na umnozavanju Viska vrijednosti pomocu eksploatacije radne snage,njegove nuznosti rusenja nacionalnih barijera zbog globalno trzisne ekspanzije, kao i njenog konacnog obracuna sa feudalnim tvorevina Austrougarskog, Ruskog i Otomanskog carstva. Kao i dalnje konsolidariziranje kolonijalnih terirorija, njihov preustroj spram novim trzisnim zahtjevima i pohlepnih otimacina na kojima je zasnovan drustveni sistem konkurentnog nasilja jaceg nad slabijim.
No, tek sto je radnicki pokret SLP Amerike masovno procvjetao sa prograsmskim ujedinjavanjem svih struka u jedan Jedinstven Union Zemlje, 1908. godine dolazi do njegovog rascjepa izmedju zagovornika Jedinstvenog politickog uniona SLP i IWW, (Industrijski Radnici Svjeta), potonjeg suprostavljenog politickoj dimenziji pokreta. Time je nastao onaj krnji dio radnickog pokreta Amerike, koji umjesto politickog jedinstva uvodi svoj anarhisticki moto :“ Svako za sebe“, sto je znacajno oslabilo SLP politicki program, u borbi za koncenzusnim preuzmanjem drzavnickog politickog organa, i u svrhu jednokranog proglasenja njegovog povjesnog kraja. U zamjenu sa novom organizacijom iskljucive ekonomske civilizacijske strukture novonastalog sociajlistickog drustva, oslobodjenog od klasnog tutorstva kapitala nad radom, njegove politicke Drzave kao sredstva klasne opresije, i kraj povjesne politike kao dalnje izlisnog sredstva vladavine jaceg bica nad slabijim.
Dok radnicki pokret SAD-a tako dozivljava poraz svog naglog uspona, Europom paralelno sazrijeva burzujska pomama za globalnim trzistem, borba sa zadnjim ostavstinama feudalnog poretka, i onaj njen najzustriji poduhvat temeljitog osujecivanja mladog revolucijonarnog pokreta Starog kontinenta : Roze Luxemburg, cestih posjeta De Leona Europi i Lenjinove pred oktobarske faze, ( Vidi De Leonov „Flashlights of the Amsterdam Congress, u posjedu potpisnika). Podmuklom taktikom „busenja iznutra“ spretna burzoazija lako nalazi svog glavnog podmicenog statistu Socijaldemokracije Druge Internacijonale, sto se pridruzuje vec u toku Prvog svjetskog rata njemackoj junkerskoj burzoaziji, a pri kraju Oktobarske revolucije i sam Lenjin, koji je svojevremeno, uz organizirani povratak od strane njemackih Junkera, iz Svicarske prebacen na celo ruske Bolsevicke revolucije , potpisujuci za uzvratnu uslugu bezuvjetni Brest-Litovski mir, i konacnom izdajom proleterskog internacijanalizma Trece Internacionale. Pod Lenjinovim direktnim utjecajem, 1921. godine, besramno predaje tekovine Oktobra u ruke burzujskoj azdaji, preodjenutoj u ruho drzavnickog vlasnistva nove staljinisticke birokratske kaste, direktno uzrokujuci nastajuce drustvene retrogradne posljedice, unificiranog burzujskog reformatorstava uoblicenog u Staljinizmu, Fasizmu, Nacizmu. Na kraju, u samoj Liberalnoj demokraciji, sto konacno dozivljava pocetkom 21. stoljeca, svoj neslavni funebralni cirkus o nepostojecem Fridmanovom „besplatnom rucku“.
|
- 16:29 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
18.07.2010., nedjelja
@Neverin,
1. Wikipediju nisam obisao i ne snalazim se jako na komputeru. Osim toga kuca je puna jos neotvorenih djela koji iscekuju svoje MUST.
No, bilo sto u vezi De Leona, moze se, pored naznacenih adresa, jos jedino naci kod mene. Ako u Wikipedi najidjes na naslov: „ Socijalist Reconstruction of Society“ onda si usao u srz De Leonove literature : sastoji se od cetiri oratorska obracanja radnicima u strajku, jos uvijek bez presedana intelektualnog i socijalistickog oratorstva iz samog kraja 19. i pocetka 20. stoljeca.
2. Mi starci koji smo se rjesavali fasista, cetnika, ustasa i nacista, ne znaci da smo se ujedno rjesavali i vlastitih zabluda, nasljedjenih i novo stecenih.
Antifasizam se opcenito pojavio u masama kao instinktno i obrambeno dizanje ruke za zaklon glave. Da fasizma kojim slucajem tada nije bilo, komunisti bi ga naprosto morali izmisliti, kako bi uz pomoc njegovog rusenja nametnuli vlastitog. Danas tim istim antifasizmom svakodnevno manipulira vec svaka drustvena izmet.
Osobno nisam ga nikada poistovjecivao sa nasom velicanstvenom Labinskom republikom, stvorene od samih rudara, bez liderskih nametnika, i zahvaljujuci Giuseppininom intelektualnom duhu, generacijski podudarnim sa De Leonom, i jos uvijek nenacetim zlom promasene Oktobarske revolucije.
De Leonov socijalizam nije nista drugo od Marksovog, samo sto je ovdje dodatno obogacen formulom SIU njegovog konkretnog ustrojstva, cime se Marx i Engels nisu stigli pozabaviti osim opcenitim skicama iz kojih izviru i neke njihove nejasnoce. Naricito po pitanju diktature proletarijata i uloge same drzave u svemu tome, i koje su veoma dobro dosle danasnjim manipularorima u mahanju drzavnim sociajlizmom i sirovom diktaturom proletarijata po njihovoj mjeri .Staljinizam time nije mogao bolje i temelitije uzurpirati i pokrasti socijalnu znanstvenost Marksovih dostignuca
Upravo i na ovu temu je De Leonov prilog znanstvenom sociajlizmu od najveceg znacaja sto je konacno iscrtao njegove arhitetske vizuelne konture za dolazeca pokoljenja koja ce ih znati iscitati, zasluziti i ostvariti.
Dodati jos tome, da su upravo nasi „Jedini pravi Ljevicari“umjeli, svojstveno sebi samima, da temeljito izrigaju svu svoju intelektualnu nepismenost, te da notornim lazima isprse svoj veliki ego ispred naj znacajnijeg intelektualca nase epohe.
Vidi: Klasna ljevi-caranja na www.severinomajkus.com/socijalizam
De Leon se nalazi u srednjoj Istri, kod Baderne, u malome selu Majkusi.
Rado ce svakome otvoriti svoju stranu price .
|
- 18:01 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
17.07.2010., subota
Socijalizam- Komunizam
ili
Ni Jedno, ni Drugo
Nesmije se smetnuti s uma da su danasnji domaci politicari izrasli iz ljudskog krda najgore pasmine: nacionalistickog HDZ, staljinistickog SKJ, i vatikanskog zloduha, koji poput luciferskog svetog Trojstva danas slozno likuju nad hrvatskom Varsavom boli, nad uskopljenom inteligencijom zakinute bilo kakvog analitickog razmisljanja .
Kako je ta drusrvena gnusoba izrasla bas u nasim vremenima ?
Naprosto tako sto se jednim podmuklim Jedinstvom znalo obmanuti mase inceniranim „razlicitim“ ideologijama , kojima ce, mjenjajuci kulise naizmenicnim ubacivanjem na front, sad jedne,sada druge ratne taktike, vec prema potrebana danog trenutka, nalagati upad nove frontalne strategije,i u kojoj je vodjena opca bitka istrebljnja covjecanstva zbog njegovog neposluha nadredjenom mu vladarskom svetom Trojstvu.
Pretjerane teorije, zar ne?
Jer, sto je predstavljalo istrebljenje stotinjak milijuna ljudskih nevinih dusa spram preostalim milijardama koje se mnoze iz dana u dan.
Ono nase uzgajano analiticko razmisljanje ne samo da je dostiglo vrhunac svoje stagnacije, vec se i dalje odvija u nekom predvidljivom regresu Orwela i Kafke. I trajati ce zastrasujuce sve dotle dok se eventuano iznova ne probudi, ili uskrsne novi Feniks, koj ce ponovno pokrenuti pravilo ljudskog rezona da su dva ujedinjena subjekta jaca od jednog samog.
|
- 13:58 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
16.07.2010., petak
@Neverin,
jos je Aristotel otkrijo:" Tko nije politicko bice ,ili je bog ili je zivotinja"
Znakomito je danasnje zaziranje od politike, narocito kod mladjih generacija, upravo kad se ta politika pretvara u privilegovani status iskljucivo za Bogove i Zvjerad.
Ako bjezimo od temeljnih imperativa borbe protiv savremene drustvene rasutosti nevidjenih razmjera, bjezanjem od politike nojevski se ogradjujemo bas od tog zla.
Potrazis li De Leona kod burzujskih Spinova mozes samo naci njegovu karikaturu i svakakva izopacenja.
Bibljoteka Matice srpske u Novom Sadu posjeduje tek njegove lose prevode od nasih iseljenika radnika u SAD. Originale je Lenjin ostavio u zaduzbinu prof. G. Rayskom sa jednog povijesnog intituta u Lenjingradu radi njihove implementacije u sovjetsku revoluciju,i po cemu je nastao naziv Savjeti. Dolaskom Staljina netaje Raiky i s njime svaki trag De Leonovih radova. Buduci Inforbiro, putem svojih komunistih partija sirom svijeta De Leona temeljito iznosi na lomace. Njegove oskudne originale cuvam osobno, one loseg prevoda i originalna izdanja SLP Amerike . Vecinu ne mogu iznajmljivati jer su uveoma u trosnom stanju. Srecom da je danasnje covjecanstvo dobro umrezeno internetom. Za engleskog citaoca mogu se naci na www.slp.org
Na De Leona sam nabasao slucajem u Australji kad sam kao svjetski izgubljenik iz rane mladosi lunjao od Udina,Napoli, Pariza i Sidney-a, sticuci spoznaju i kraj bjegstva od komunista, komunjara, od krscanskog zloduha, nadasve drustvene klasne zvjeradi koja nas ziri u svojim torovima za vlastite svakodnevne gozbe pedofilnih dorucaka, radnih ruckova i ratnih vecera. Sa De Leonom zivim ostatak zivota bilo gdje, naj radje usred rodne Istrie, u blizini Giuseppine Martinuzzi i Labinske republike.
16.07.2010. (22:02)
|
- 22:06 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
15.07.2010., četvrtak
• REPRESIJA NA ULICAMA ZAGREBA
•
•
•
• wall
meni je tužno što će glasači opet birati između 2 velike šarene laže- hdz i sdp, obje stran/k/e umočenih prstiju u horvatinčić-skandal i sva krupna sranja ove zemlje- birat će se opet krivo, između dva lica iste bijede. gdje su radnici, seljaci i poštena inteligencija? ucijenjeni ili kupljeni mrvicama.
15.07.2010. (17:38) - -
• Severino
Kao da sve ide u prilog zlokobnom nagadjanju: " Sto gore to bolje".
Gdje je zaboga obican zagrebacki gradjanin?
Gdje je nestala hrvatska inteligencija ?
Gdje je dostojanstvo takozvane hrvatske nacije ?
Zar je od toga ostao samo Olos kao sjena nestajuceg Covjeka?!
15.07.2010. (18:36) - -
|
- 19:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Bernard Čović/CROPIX
Autor: Branka Stipić
Objavljeno: prije 17 h i 59 min
Potreban rast BDP-a od oko 6 posto nismo imali niti u najboljoj godini ovog desetljeća, 2007., kad nam je BDP porastao za 5,5 posto
ZAGREB - Novo zaduženje države od 13,4 milijarde kuna, koje u četvrtak završava upisom obveznica na Luksemburškoj burzi, izazvalo je šok u javnosti. Ne brinu se više samo analitičari, i obični ljudi sada zastaju i pitaju: kad ćemo propasti? Čak više ne pitaju hoćemo li propasti.
• Vlada se zadužuje za novih 13,4 milijardi kuna!
Hrvatsku ne guši samo glavnica duga, najveći problem postaju kamate. Da samo njih redovito otplaćujemo, a bez novog zaduživanja, godišnji BDP bi nam trebao rasti oko 6 posto, kolika je prosječna kamata na dug. No, takav rast nismo imali niti u najboljoj godini ovog desetljeća, 2007., kad nam je BDP rastao 5,5 posto. Lani je pao za 5,8 posto, a ove će godine, kažu prognoze, biti još 1,5 posto manji.
Pesimističan zaključak
- Budući da su se naš BDP i inozemni dug sada izjednačili, potrebna nam je stopa gospodarskog rasta koliko iznosi i prosječna kamatna stopa na zaduženja. To znači da nam je godišnje potreban rast BDP-a od oko šest posto da bismo uopće mogli otplaćivati kamate. A da bi se moglo govoriti o nekom boljem životu, potrebne su nam više stope gospodarskog rasta - istaknuo je dr. Ljubo Jurčić, predsjednik Hrvatskog društva ekonomije.
Gotovo iste rečenice izgovorio je i predsjednik HNS-a Radimir Čačić, koji je pesimistično zaključio: - Za ostvarenje nekog boljeg života potrebne su nam više stope rasta, ali o tome sada ne možemo govoriti.
Čeka turističke rezultate
Da bi postigla takozvani uravnoteženi proračun, dakle proračun bez deficita, Hrvatska bi morala, prema trenutačnom ovogodišnjem planu, koji se sada pokazuje preoptimističnim, srezati rashodnu stranu za 15 milijardi kuna! Naime, rashodi bi trebali biti manji od prihoda za iznos otplate kamata, a sada su, prema proračunskom planu, za 8,6 milijardi kuna veći.
Uz 6,3 milijarde kuna ovogodišnjih financijskih rashoda, a nije sigurno da do kraja godine neće biti još i veći, proračunu nedostaje 15 milijardi kuna! Ili, ako obrnemo priču: proračunske bi rashode trebalo smanjiti za 15 milijardi kuna, a dosad nisu uopće smanjeni. Rebalans za kojim svi vape još nije na dnevnom redu, a prije jeseni neće niti biti. Ministar Šuker čeka rezultate turističke sezone koja nas, sudeći prema prvim rezultatima, ipak neće spasiti.
Odustajanje od rezova
- U kratkom roku nije moguće srezati troškove za 15 milijardi kuna, ali se pametnim planom u iduće tri godine proračun može konsolidirati. Naravno, uz uvjet da nam BDP nagodinu raste barem 1,5 posto, 2012. oko 4 posto, a godinu poslije pet posto - računao je dr. Branko Grčić, dekan splitskog Ekonomskog fakulteta i SDP-ov gospodarski strateg.
Zar vi uistinu vjerujete da nam BDP 2012. može rasti 4 posto? Na temelju čega, pitali smo Grčića.
- Ne poraste li barem toliko, možemo zaključati kuću - odgovorio je.
Za Grčića je najgore što svi u državi vide da Vlada pomalo odustaje od najavljenih rezova u proračunu premda su oni čvrsto zacrtani u Programu gospodarskog oporavka. Razlozi su, naravno, politički, jer vlast strahuje od posljedica zadiranja u stečena prava svih mogućih skupina kojima se proteklih godina udvarala. Za Grčića je to znak da se pripremaju za prijevremene izbore.
KOMENTAR: Severino
Dvije, gotovo istovremene drustvene farse pojavlju se sljubljene jedna uz drugu kao izmet uz supak :
1.„Drzava Hrvatska se zaduzuje za daljnjih 13 miljardi kuna“, i 2. „ Drzava Hrvatska jos uvijek je je znacajan posjednik drustvenih dobara“, koji su je ,valjda pripali jurizdistickim poklonom sa Nebesa. Nije ni cudo, nakon tolikih krscanskih molitva upucenih Svevisnjem za njenu trajnu opstojnost.
Jednom je ove prostore nastanjivao buduci Covjek.
Danas je njegovo mjeto vec posma prisvojio senilni Monstrum.
|
- 17:02 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
14.07.2010., srijeda
STO JE TO JEDINSTVENI POLITICKI SINDIKAT ZEMLJE (1)
To je drustveni organ teorijski ugradjenog dvojnog jedinstva na ekonomskom i politickom polju cjelokupne, ili vecinske radne snage zemlje, u svrhu temeljne reorganizacije postojece drustvene strukture, zasnovane na eksploataciji Rada od strane Kapitala,i radi jednokratnog i potpunog preuzimanja svih sredstava proizvodnje, vracajuci ih u autohtono vlasnistvo cjelokupnog stanovnistva zemlje.
Nije li to vec vidjeno?
Nije, osim u primitivnim zajednicama u kojima nije postojalo privatno vlasnistvo, cije se trajanje, u toku ukupne pisane povijesti moze proizvoljno procjeniti na nekih pedeset do devedeset tisuca godina, naspram tri do pet tisuca godina civilizacijskog ropstva privatnom posjedu nadcinjenih drustvenih klasa nad bezposjednickim i obezvlastenim vecinskim stanovnistvom.
Autor-arhitekt te kolosalne socijalne teoreme, zvane Socijalist Industrial Union, (SIU), Daniel De Leon, (1852-1914.) predstavlja ju, pocetkom 20.stoljeca americkom radnickom pokretu, tada u naj razvijenoj zemlji kapitalizma.
Pokret se naglo omasovljuje u Socijalist Labor Party of Amerika,zasnovane na temeljima Prve Internacionale, na poucenoj lekciji poraza Pariske komune , Marx-Engelsovog znanstvenog socijalizma, i na temeljima redovitih poraza radnickih strajkova iz druge polovice 19. stoljeca u SAD, koji su proizlazili iz njihove strukovne slabosti i korumpiranih radnickih vodja, sto su cesce suradjivali sa poslodavcima nego sa razjedinjenim radnickim strukama, na kojima su se tek obilato zirili.
Jeli De Leon bio Komunista, ili u danasnjem terminu zvan Komunjara ?
Nije, ni jedno ni drugo.
Za nase europske tadasnje, i jos uvijek danasnje pojmove, u kojima je preovladavao mentalitet mladih „naprednjaka“, svih mogucih „progresivaca“, sve do njihovog sadasnjeg banaliziranog antifasizma, zajednicki proniklih iz feudalne zaostavstine i njene metamorfoze u radjajucu burzujsku filistarsku saru nacionalnih, etnickih, vjerskih i ideolosko klasnih bajki, De Leon je bio i ostao zanosita intelektuana vertikala na marginama 19. i 20, stoljeca kao naj znacajnija licnost post humanisticke epohe Marksovog revolucionarno proleterskog internacionalizma uopce, i sve do danas.
De Leon je bio i ostao Socijalista, gorostas civilizacijske ere covjecanstva uz samog Marksa i Engelsa, kojemu je sam Lenjin svojevremeno odao priznanje kao jedinom koji je, svojom teorijom SIU, ( Radnicki savjeti), pridonio znanstvenom socijalizmu kvantitativno.
Tek u toku radjanja zlokobne drustvene hobotnice Druge Intarnacionale Socialdemokracije,pocetkom 20. stoljeca , Prvog svjetskog imperijalistickog osvajackog rata, Oktobarske revolucije,Trece Internacionale, dolazi do pojave devijatnog i pokradjenog marksizma, pretvarajuci ga u Lenjinovu drustvenu birokratsku avet „Socijalizma kao prve faze Komunizma“, koji bi se trebao, valjda, „graditi“ u toku iducih milenija, notorno napustanje proleterskog internacionalizma, u korist prvih zaceca nacional-socializma : Staljina, Mussolinia, Hitlera, Pol Pota, Busha, Putina i savremenih liberalno demagoskih beskicmenjaka.
Slijedi nastavak (2)
|
- 19:08 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
12.07.2010., ponedjeljak
Autor: Branka Stipić, Mladen Pleše
Objavljeno: prije 2 h i 40 min
Prošlotjedni istup guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog u Saboru te njegova kasnija pojašnjenja po medijima opet su u prvi plan izvukli vječnu hrvatsku temu: treba li kuna oslabjeti?
VEZANE VIJESTI
Vijesti
• Rohatinski: Ovako više ne ide, Šukeru nedostaje 47 mlrd. kn
• HNB opet morao braniti tečaj, drugi put u 2010.
• Više od milijun umirovljenika košta nas 34,5 mlrd. kuna. Tako dalje ne može!
Ovaj put guverneru nitko nije nametnu raspravu, nego je lavinu sam pokrenuo izjavom: Ne smanji li Vlada proračunsku potrošnju, obrana tečaja više neće imati nikakva smisla! Njegov je cilj, kažu analitičari, potaknuti Vladu da pokrene već zacrtane reforme te da, prije svega, ubrza rebalans proračuna o kojemu svi pričaju kao o trenutačno najvažnijem spasonosnom rješenju.
U toj su lavini rasprava je li za Hrvatsku bolji euro od 7,2, 8 ili 9 kuna podjednako jaki i glasni argumenti i zagovornika i protivnika devalvacije domaće valute. I jedni i drugi izvlače brojke, ekonomske teorije i primjere iz svijeta koji dokazuju njihovu tezu te prognoze što će se dogoditi ne bude li baš onako kako se oni zalažu.
Žustra rasprava za i protiv jake kune nije zaobišla niti redakciju Jutarnjeg lista. Najglasniji su zagovornici jednog ili drugog stava glavni urednik Mladen Pleše i urednica ekonomije Branka Stipić, koji su na ovoj stranici potegnuli svoje najjače argumente u obranu svojih uvjerenja.
Branka Stipić, ZA: Zadnja obrana pred kaosom je stabilna kuna
Ljudi su zgroženi idejom da euro skoči na 9 kuna. Panično preračunavaju koliko bi im u tom slučaju od plaće odnijela rata stambenog kredita ili onoga za auto i očajni zaključuju kako tada više stvarno neće imati što jesti. Pa će masovno odustajati od otplate kredita; nek’ si banke nose i te stanove i sve te aute.
Banke su isto zgrožene mišlju da euro skoči na 9 kuna. Znaju da će im dužnici masovno reći: nosite si to što ste nam kreditirali, a onda im se udio loših plasmana strelovito penje na 10, 15 ili tko zna koliko posto, dok one počinju propadati.
Poduzeća su zgrožena mogućnošću da euro skoči na 9 kuna. Zadužila su se izravno u inozemstvu za gotovo 20 milijardi kuna i jedva već sada skupljaju za vraćanje kredita. Budu li od svoje zarade u kunama morali dati 25 posto više za isti kredit, i oni će propadati.
Banke zgraža i ta pomisao jer kad propadnu poduzeća, propadnu i privatni dužnici jer više nemaju plaće za vraćanje svojih kredita.
Ekonomisti znaju da se onog trenutka kad euro ode na devet kuna hrvatski vanjski dug povećava za 25 posto pa njegov udio u BDP-u leti na 125 posto (sada je na oko sto posto). Hrvatska automatski postaje za četvrtinu zaduženija, u svijetu se pali glasni alarm i rejting države pada.
No, tko je svima kriv što su bili nerazumni i zaduživali se u stranoj valuti, kažu izvoznici! Sad smo mi, koji bismo trebali spasiti Hrvatsku, taoci dužnika. Pa tako svaki izvoznik priželjkuje euro od 9 kuna jer će mu onda od prodaje u inozemstvu promet u kunama biti 25 posto veći i on će, misli si, procvasti. Je li baš tako? Većinu stvari za ono što proizvode ionako moraju prvo uvesti. Nije tu riječ samo o čeliku za brodove, i u Vegetu se ribaju mađarska mrkva i luk. Tvornice koje proizvode te famozne izvozne proizvode pokreće uvozna struja, a kamione koji tu robu razvoze uvozna nafta. Uvozne je komponente u hrvatskim proizvodima više nego domaće, a i ta domaća je relativna. Za nju se daju kune, ali je njen izvorni dobavljač opet morao izbrojiti neke eure ili dolare.
A kako su onda Slovenci mogli oslabiti svoj tolar i spasiti izvoz? Imali su što izvoziti: imali su Gorenje, Muru, Fructal i još štošta i više su izvozili nego uvozili.
Euro za devet kuna malo bi koga u ovoj zemlji usrećio, ali bi većinu unesrećio, i to inflacijom. Skuplja nabavna cijena energije u nebo bi podigla cijene svih mogućih proizvoda. Plaće bi nam nominalno išle gore, ali bi još više rasle cijene pa bismo na kraju bili u goroj poziciji nego sada. Inflacija je san svake vlasti, jer se tiskara novca seli u dvorište Ministarstva financija. I proteklih su deset godina, uz čvrsti tečaj, lijepo uspijevali kroz razna bojenja tunela, zapošljavanja i podizanje plaća u javnom sektoru prelijevati velik dio našeg novca u državne i paradržavne kanale. Što bi tek učinili da mogu tiskati novca koliko im treba?!
Aistina je silno jednostavna: konkurentnost podižeš ili slabljenjem valute ili rezanjem troškova. Samo što se rezanjem troškova precizno pogađaju pojedine mete, a u inflaciji su meta baš svi, zaslužili to ili ne. I inflaciji obično nema kraja: mnoge su vlasti počinjale s ciljanih 10 posto, a završavale na troznamenkastim postocima.
Zato su Rohatinski i njegova tvrdoglava politika, ma koliko se nekome ne sviđala, zadnja obrana Hrvatske od pada u još veći ekonomski kaos. Uostalom, na tu je politiku osuđen od svoga dolaska jer su karte podijeljene u prvom desetljeću hrvatske samostalnosti, prije Rohatinskog. Hrvatski je izvoz u tih deset godina porastao sa 4 na 4,4 milijarde dolara, a uvoz sa 5,2 na 7,9 milijardi dolara! Kuna je, nakon kratkog izleta u sferu famozne četiri četvorke (4,444 kune za jednu marku), brzo otišla na 3,7 kuna za jednu marku i tu, u sitnom rasponu, plivala sve do uvođenja eura.
Kad je Rohatinski došao, već je bila završena pretvorba Hrvatske u uvoznu i rentnu ekonomiju.
Rohatinski je preuzeo monetarnu vlast u zemlji koja više ionako nije imala što izvoziti, a i za ono što je izvozila prvo je morala uvoziti većinu sirovina i većinu energije.
Veliki i nagli pad vrijednosti kune, kolokvijalno - devalvacija, strmoglavio bi nas u propast. Sada još ima neke nade za spas.
Mladen Pleše, PROTIV: Svi ruše valutu, jedino je kuna nedodirljiva
Grčka i Španjolska u posljednje su doba najpoželjnije destinacije hrvatskih građana. Da ne bi bilo zabune: u te države ne ide se samo zbog povijesnih i kulturnih znamenitosti već ponajviše zbog jeftine kupnje. Nakon što su te dvije države uzdrmane ekonomskom krizom, postale su trgovački eldorado za Hrvate: tamo je, naime, sada sve postalo jeftinije nego kod kuće. Na sličan način hrlili su građani Hrvatske donedavno u London i New York: zbog bankarskog kolapsa u Velikoj Britaniji i SAD-u drastično je pala vrijednost funte i dolara. Posljednjih godina vrijednost svojih valuta umanjili su Česi, Poljaci, Estonci, Latvijci, Mađari, Šveđani, Norvežani, Englezi, Amerikanci…
I sve te države počele su se oporavljati, za razliku od Hrvatske koja tone u sve dublje probleme. Samo je u Hrvatskoj tečaj kune i dalje nedodirljiv i nepokolebljiv. Štoviše, Hrvatska narodna banka muku muči kako zaustaviti rast vrijednosti domaće valute. I to unatoč činjenici da je država u sve većim i većim ekonomskim i financijskim nevoljama i što za precijenjenu valutu nema apsolutno nikakva utemeljenja u rastu izvoza, BDP-a, produktivnosti rada….
Postavlja se pitanje kako je moguće da je kuna toliko dugo precijenjena. Odgovor je jednostavan: tečaj kune održava se na umjetan način već punih 17 godina. Da se od 1993., kada je uveden fiksirani tečaj kune od 4,4 za jednu marku, nije ništa lošega događalo u gospodarstvu, danas bi se za jedan euro plaćalo 8,8 kuna. No kako je u međuvremenu inozemni dug dosegnuo nepodnošljivih oko 43 milijardi eura, kako platni deficit s inozemstvom neprestano raste, kao i nezaposlenost, onda je jasno da ni tečaj od 8,8 nije realan.
Guverner Željko Rohatinski, međutim, već deset godina uvjerava građane kako precijenjenim tečajem štiti njihov standard i sprečava njihov kreditni i financijski slom. To obrazloženje nažalost proizlazi iz istog onog populističkog koda zbog kojeg su sve dosadašnje vlade kupovale socijalni mir te svaku godinu trošile sve više novca, a da za to nisu imale nikakvog financijskog pokrića.
Doduše, valja priznati: svima je odgovarala politika čvrste kune. Profesor Ivan Lovrinović ustvrdio je ovih dana kako “su sve vlade podržavale tu doktrinu jer je potrošnja bila velika pa se proračun dobro punio, cvjetao je uvoz, cijene su bile stabilne, građani su uzimali kredite, banke su zarađivale od kamata. Svima je bilo dobro i svi su mislili da će blagostanje trajati sto godina“.
Unatoč tome što je HNB cijelo vrijeme plašio građane da će se cijeli sustav urušiti ako se uvede fleksibilniji tečaj, na djelu je realizacija upravo takvog scenarija. Zbog nerealnog visokog tečaja kune i slijedom toga prevelike potrošnje u Hrvatskoj iz godine u godinu rastu kamate na kredite, raste vanjska i unutrašnja zaduženost, nezaposlenost, a jedino pada BDP i standard građana.
U borbi protiv ekonomskih problema okušale su se dosad sve metode i nijedna nije dala rezultata. Logičnim se nameće pitanje zašto se nije probalo i s uvođenjem fleksibilnog tečaja kune? Zašto je to cijelo vrijeme bila tabu tema?
Precijenjen tečaj kune učvrstio se 2000., kada je Rohatinski izabran za guvernera. Razlozi su bili isti kao i kada se uvodila čvrsta kuna: osnovna ideja tada je bila, objasnio je 1993. jedan od trojice ključnih ljudi te operacije, da Hrvatskoj ne treba ozbiljna proizvodnja, da se potrebno riješiti svih industrijskih giganata i proizvodnje koja je postala nekonkurentna. “Uvest ćemo tečaj kune koji će nam omogućiti jeftini uvoz, a živjet ćemo od turizma i proizvodnje hrane”, maštao je u to doba jedan visoki državni dužnosnik.
Međutim, posljedice takve politike su pogubne: uništena je industrija, nema ozbiljne proizvodnje, a precijenjena kuna pogodovala je samo nekim interesnim trgovačkim i bankarskim skupinama.
Za kreatore takve politike možda je najporaznije to što precijenjenoj kuni malo tko vjeruje: banke daju kredite uz valutnu klauzulu, a građani najviše štede u stranoj valuti.
Komentar: Severino Majkus
Precjenjenom kunom kralo se naciju elegantnom podvalom, od koje su izvlacili korist novi burzuji, banke i tajkunski lopovluk. Strani je kapital likovao politicarima i Rohatinskom kako bi lakse pljackao RAD ove, i onako vec jadne zemlje.
|
- 13:15 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Autor: Srđan Vrančić
Objavljeno: prije 12 h i 56 min
Jutarnji list
Mladićev dnevnik dokaz da je i Srbija vodila rat u BiH
Više od stotinu audiosnimki, 20-ak bilježnica ratnih dnevnika od lipnja 1991. do studenoga 1996., kartice mobitela i drugi materijali, koji su pronađeni u domu Ratka Mladića u Beogradu, sadrže najčvršće dokaze dosad o koordinaciji vojske bosanskih Srba i Srbije, a koju su te dvije strane negirale, prenio je New York Times.
Popis osoba
Iako tisuće stranica bilježaka ipak ne opisuju zločine ni Mladićevu ulogu u pokolju u Srebrenici, očekuje se da bi ti materijali, kako piše list, ipak trebali odmah utjecati na šest sudskih procesa u Haagu, posebno na slučaj Radovana Karadžića.
- To je jedna od najznačajnijih skupina dokumenata koje smo primili. Rijetko dobijete toliko informacija od takve središnje osobe - objasnio je glavni haaški tužitelj Serge Brammertz.
U materijalima na 3500 stranica navedeni su zapisi o nabavi oružja i goriva, kao i naredbe vojnim snagama te detalji o razgovorima o strategiji tijekom ratova od 1991. do 1995. Među njima se nalazi i popis osoba s kojima se Mladić susretao i bilješke o temama razgovora. Iako je Mladić u bilješkama oprezan, one ipak daju potvrdu zapovjednog lanca i kretanja snaga prije ubijanja, piše New York Times. Stručnjaci smatraju da bi ti dokumenti mogli eksplicitnije povezati Srbiju s ratom, jer se u njima citiraju i sastanci sa Slobodanom Miloševićom.
Na sastanku i Praljak
U materijalima se spominje i ono što tužitelji opisuju kao detalje oko dogovora Srba i Hrvata o podjeli BiH i protjerivanju Muslimana, među ostalim sastanak od 3. veljače 1994. na kojem je sudjelovao i Karadžić, a na kojem je šef bosanskih Hrvata Jadranko Prlić rekao da su Muslimani zajednički neprijatelj i da postoji više načina kako ih držati podčinjenima, od kojih je prvi vojni, tako da im se slomi kičma. Spominje se i sastanak na kojem je sudjelovao hrvatski general Slobodan Praljak. - Ako ubijete 50 tisuća Muslimana više, nećete ništa postići. Njihovo stanovništvo će se brzo oporaviti. Stanovništvo bi trebalo razmijeniti - rekao je Praljak. (M. Hrupić)
Komentar:
NA BALKANU NISTA NOVO…
|
- 09:30 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
11.07.2010., nedjelja
Davor Butkovic
Sudbina HDZ-ove Vlade sada zavisi od manjinskih zastupnika
U srpnju 1990. veći je dio Hrvatske slavio Franju Tuđmana kao Josipa Jelačića ili Stjepana Radića.
U srpnju 1990. predsjednik hrvatske i prve HDZ-ove Vlade bio je Stjepan Mesić, koji se u ono doba ponašao podjednako blagonaklono i prema ustašama i prema partizanima.
U srpnju 1990. u mjestašcu Srb održan je miting pred više desetina tisuća nazočnih, na kojem su Srbi iz “ruralnih” područja Hrvatske doslovno najavili rat hrvatskoj državi.
U srpnju 1990. godine pojavile su su prve srpske barikade na cestama prema moru.
Očekivana odluka
Tko bi se tada, tog podjednako vrućeg srpnja kao što je i ovaj, uopće usudio pomisliti da će sudbina HDZ-ove Vlade dva desetljeća kasnije zavisiti o dobroj volji manjinskih, prije svega srpskih i talijanskih zastupnika u saboru?
Vjerojatno nitko.
Međutim, baš se to dogodilo danas. HSLS-ova evakucija iz HDZ-ove Vlade i parlamentarne većine nije neočekivana; o tome se, dapače, govori već jako dugo vremena. Primjerice, prije otprilike godinu i pol dana Đurđa Adlešič rekla mi je kako njena stranka sasvim sigurno napušta koaliciju jer je tadašnja Sanaderova politika gospođi Adlešič i HSLS-u već postala posve nepodnošljiva. Današnji potez HSLS-a jest, dakle, nešto što se dugo pripremalo i čemu je Darinko Kosor, novi predsjednik stranke, dao odlučujući naglasak.
Već je mjesecima jasno da HSLS više ne pripada Vladi, kao što je jasno da je HSLS u vladajućoj koaliciji zadržavao gotovo jedino interes njegovih članova da ne izgube radna mjesta u državnim službama.
Nikad nestabilnija Vlada
HSLS je, dakle, napustio Jadranku Kosor, a sutra, na sastanku oporbene koalicije u Belom Manastiru, vidjet će se hoće li liberali postati dio saveza koji bi, prema baš svim anketama, na idućim izborima morao preuzeti vlast u Hrvatskoj.
Jasno je, naravno, da sudbina HSLS-a zavisi o njihovu ulasku u oporbenu koaliciju (ako HSLS ne uđe u koaliciju, sasvim je vjerojatno da se na izborima neće kvalificirati u parlament).
A sudbina Vlade J. Kosor sada, jednako doslovno, zavisi o procjeni manjinskih zastupnika o tome što im se danas više isplati.
S jedne strane jasno je da manjinski sabornici, načelno govoreći, moraju podržavati Vladu, jer tako najefikasnije djeluju u korist manjinske grupe koju zastupaju. S druge strane, ako se u zraku osjeća miris promjene vlasti (a sada je taj miris već jako, jako snažan i agresivan), manjinski zastupnici moraju razmišljati i o tome kako će surađivati s budućom Vladom.
Predstavnici nacionalnih manjina jedini si preostali potpornji Vladi Jadranke Kosor.
Civilizacijski govoreći, za Hrvatsku je dobro da HDZ, Talijani, Bošnjaci i Srbi blisko surađuju da se, zapravo, ne smiju odvajati jedni od drugih. Politički govoreći, Hrvatska baš nikada nije imala nestabilniju Vladu.
|
- 13:13 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Severino Majkus12:43
Nije HDZ jedina hrvatska tragedija. Tu su i besramni srpski i talijanski puzavci koji ga serviraju kako bi pokupii mrve sa njegovog raskosnog stola. U vladarskoj politici nema skrupula ni stida.
Kad je devedesetih u Pazin dolunjala avet hrvatskog nacionalizma da poruci Istrijanima da se slobodno mogu iseliti iz svojih domova jer ima vrijednijih hercegovaca koji se tu mogu nastaniti, svi smo ovdje osjetili Mussoliniev vonj koji nas je masovno iseljavao u juznoamericko ropstvo, da bi se tu napucilo stanovnistvo
Sicilie. Onda smo dobili staljinisticku Jugoslviju iz koje se iselilo samo iz Istre oko
300. 000 zitelja. Tudjman je dosao sa istom namjerom da iselli i zadnjeg autohtog stanovnika sa prvog antifasistickog gnjezda u svijetu i velike Labinske republike kako nebi ponovno protinjala. Giuseppina Martinuzzi danas bi se sramila tih prodanih talianskih dusa sto zbog vlastite koristi podrzavaju pro Ustaski HDZ Hrvatske.
|
- 13:11 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
10.07.2010., subota
Danas je praznik na HTV-u
Hloverka je kraljica cenzure i sad je doista zavladala HRT-om, poručuje Latin
ZAGREB - Stvarno nemam pojma što da kažem. Napišite da pijem kiselinu iz akumulatora s Thompsonom i Glavašem. Danas je praznik na HTV-u, mi ovdje slavimo", rekao je Aleksandar Stanković za Net.hr nakon što je Hloverka Novak-Srzić danas postala v.d. direktorice programa.
VEZANE VIJESTI
Vijesti
• Vlada RH uvodi državnu kontrolu nad HRT-om i ukida HRT kao javni servis!
• Hloverkini glavni aduti bit će Milić, Sedmak, Sušec i Đelo
• Nova v.d. direktorica programa HTV-a je Hloverka Novak Srzić!
• Novinar godine - Aleksandar Stanković
Goran Milić, za kojeg se posljednja dva dana govorilo da će naslijediti Burića, kazao je kako je vijest čuo u Splitu.
- A šta da komentiram? Meni je Hloverka prijateljica, i želim joj sreću kao i našoj kući - rekao je Milić.
Novinarka Maja Sever kazala je da je u pravom šoku. - U pravoj sam i iskrenoj nevjerici jer ne mogu razumjeti kako su isti ljudi, koji su prije sedam mjeseci smijenili Hloverku Novak-Srzić zbog lošeg poslovanja, nefunkcioniranja Informativnog programa, loših međusobnih odnosa i sve lošije slike u Informativnog programa uopće, danas njoj dali još odgovorniju i važniju funkciju na Hrvatskoj televiziji - rekla je Sever.
Voditelj Denis Latin također je šokiran. - To je takav izbor da se kuća baci u kaos, Hloverka je kraljica cenzure i sad je doista zavladala HRT-om - rekao je Latin za Net.hr.
Komentar: Severino
U tom internom prepadu drzavnog udara kojim vjesto manipulira Veliki Mestar Nacije, figurama bijelih miseva na drustvenoj sahovnici, zapanjuje sto najbistriji umovi zemlje ostaju zbunjeni, dok je nova hrvatska krvava tragedija na samom pomolu.
|
- 12:31 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
09.07.2010., petak
Piše: Elio VELANPrikaza: 118 / Komentara: 2
U jednom tršćanskom antikvarijatu kupio sam knjigu koja sadrži odgovore na pisma čitatelja koje je pokojni redatelj i pjesnik Pier Paolo Pasolini pisao od 1960. do 1965. godine na stranicama tjednika talijanske komunističke partije Vie Nuove. U tom je časopisu veliki talijanski i europski intelektualac pet godina uređivao rubriku u kojoj je komunicirao s čitateljima.
Iz pisama čitatelja koja su objavljena, pored odgovora Pier Paola Pasolinija, moguće je prepoznati specifično razdoblje u povijesti Italije i Europe jer je početak šezdesetih godina obilježen jakim razvojem kapitalizma koji postupno gradi potrošačko društvo budućnosti, odnosno društvo u kojemu mi danas živimo i koje je, barem se meni čini, na samrti. Dakle, čitanje pisama i odgovora pomaže ti da bolje shvatiš bit povijesti, da lakše prodireš u tajnu povijesnih mijena ljudske zajednice.
Gledajući iz današnje perspektive, Pasolinijevo je vrijeme daleko poput Mjeseca ili Marsa, govorimo o drugom planetu, o drugim ljudima, o sasvim drugačijem svjetonazoru. Moram priznati da su me neka pisma pogodila jer sam u njima prepoznao likove generacije koja je preživjela 20. stoljeće, odnosno koja je na vlastitoj koži okusila prijelomno razdoblje. Svaka generacija ima svoje prioritete, kod svake generacije pravila ponašanja određena su drugačijim vrijednosnim kategorijama, ponekad je povijest brža, a ponekad se sporije događa prelazak iz jednog razdoblja u drugo.
Od 1960. godine do danas prošlo je pedesetak godina, ali čini se kao da je prošlo daleko, daleko više: ta je godina bliža po nekim kategorijama i nekim izraženim prioritetima 1860. godini ili čak 1789. godini. Pasolini piše odgovore dok sluti da je u Italiji i Europi na djelu epohalna promjena koja se sprema izbrisati socijalne i društvenopolitičke kategorije na kojima je izgrađen komunistički pokret.
Osobno su me pogodila su me pisma mladih radnika koji pišu velikom pjesniku, književniku i redatelju koji mrzi elitističko poimanje kulture i umjetničkog rada i koji još dublje mrzi nove oblike masovne komunikacije, televiziju u prvom redu kao sredstvo ugnjetavanja, mjesto neslobode i kreiranja novih privilegija i novih odnosa između nadređenih i podređenih.
Pisma mladih radnika pogodila su me jer je u njima sažet smisao života, koncept životnih prioriteta cijele jedne generacije koja mi je prethodila i koja se borila da bi izašla iz stanja socijalne i kulturne bijede. Valja znati da je Italija iz 1960. godine bila zemlja u kojoj je više od 40 posto žitelja bilo nepismeno, u kojoj su sindikati i partije ljevice vodili programe kulturnog uzdizanja naroda. Uz njih djelovali su, iako na oprečnoj ideološkoj osnovi, ali s istim ciljevima, katolici, svećenici poput mladog Lorenza Milanija koji je cijeli svoj život posvetio podučavanju, školovanju djece siromašnih težaka i radnika iz ruralnih krajeva Toscane.
Mladi Angelo Maffini 16. srpnja 1960. godine piše Pasoliniju i moli ga da mu savjetuje što i kako čitati: mladić je u bolnici, porijeklom je iz radničke obitelji i teško može doći do knjiga. Zanimaju ga pjesnici, no ne zna se snalaziti jer priznaje da je završio tek četiri razreda osnovne škole pa mu nedostaje kulturna podloga. Traži pomoć i moli Pasolinija ako može da mu nabavi knjige.
Pasolini odgovara oduševljeno, prisjeća se svog djetinjstva i mladosti kada je gutao knjige bez nekog reda, ali uz ogromnu strast, predlaže mu imena nekih talijanskih književnih kritičara koji su sastavili povijest talijanske književnosti. Na kraju predlaže mu da ipak počine čitati suvremene autore jer je to najbolji način učenja vještine čitanja budući da su, veli, klasici teški, da se do njih dolazi pripremom, radom.
Drugo pismo koje predlažem čitateljstvu napisao je mladi žitelj Toscane koji je radio u rudniku. Mladić piše o tome kako je teško raditi u rudniku, prisjeća se smrti strica i bratića koji su u njemu izgubili život, veli da je poniknuo u rudničkoj obitelj i da mu je to sudbina. No, voli pisati, priznaje Pasoliniju da obožava čitati pjesme, da osjeća strast pisanja, ali nažalost završio je tek prvi razred osnovne škole i teškoće su nepremostive.
Mladi rudar moli Pasolinija da posjeti rudnik u kojem radi i da napiše nešto o teškom životu rudara. Pri kraju pisma otkriva književniku da piše roman posvećen mladom rudaru koji je poginuo u rudniku. "Radi se o priči od nekih 150 do 200 stranica, naziv priče je 'Smrt jednog druga', znam kako to razviti, priča mi je jasna u glavi, ali kad počnem pisati, teškoće se nagomilaju. Zato vas lijepo molim, ukoliko vam je to moguće, da mi pošaljete magnetofon da bih mogao snimiti priču i olakšati pisanje", piše mladi rudar Giuliano Sorresina iz Toscane 1961. godine. Književnik mu odgovora da ga je pismo pogodilo, da suosjeća s teškoćama rudara, da će posjetiti rudnik, da će nešto napisati i da će tom prilikom donijeti mladiću magnetofon.
Pasolini se koristi primjerom tog pisma da bi jasnije i bolje pokazao prioritete razdoblja: nužnost prosvjećivanja mladih radnika, širenja kulture i pismenosti jer veli da je nepismenost poput kaveza u kojemu se duh teško kreće i u kojemu sloboda umire. Poziva mladića da ustraje, predlaže mu pohađanje večernje škole i tečajeve da bi usavršio pisani jezik i podsjeća ga da je to dužnost svakog radnika uzdići se iznad klase, iznad stanja duhovne i moralne bijede.
Dva primjera dolaze iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, a u njima dominira kultura kao vrijednost za koju se valja izboriti, dominira lik težaka kojemu je otežan pristup kulturi jer je klasna pripadnost nepremostiva granica.
Danas vele da nema radničke klase, da je nestala iz jednostavnog razloga što je prevladala određenu materijalnu zatupljenost. No, danas se školski sustav prazni od temeljnih kulturnih vrijednosti, istraživanja pokazuju da unatoč slobodnom pristupu školskim ustanovama broj nepismenih raste iz godine u godinu. Gdje je tu logika napretka?
KOMENTIRAJ:
PRINTAJ POŠALJI Spremi u favorite
Severino / Petak, 09.07.2010. - 19:39. uredi odgovori
Ne samo da broj nepismenih danas raste, novi je fenomen na pomolu, koji ga zastrasujuci potvrdjuje. Rijecima Petera Medawara, iz navoda Richarda Dawkinsa ,str. 168. Najvece Predestave Na Zemlji, naj bolje to objasnjava: „ Sirenje srednjoskolskog i fakultetskog obrazovanja pridonijelo je nastanku velikog broja ljudi, koji cesto imaju dobar razvijen smisao za kulturu i knjisku ucenost, ali to obrazovanje daleko premasuje njihove sposobnosti analitickog razmisljanja ..“, sto najbolje govori u prilog danasnjeg usmjerenog drustva potrosackog liberalizma, koje gaji, prema vlastitim potrebama usmjerenu intelektuanu nepismenost. Samo je jedna intelektuana licnost 20. stoljeca, naj dramaticnije epohe covjecanstva, Roza Luksembug, uspjela ostati na vlastitim nogama i pred strijelacim plotunom vlastite Socialdemokracije njemacke, iz koje je i izrasla. Paolo Pasolini, kao i brojne znacajne licnost tog vremena, mogao je sjajno naslutiti navirujuci dekadentni val tog potrosackog liberalizma,ali je posve ostao zakinut drustvenih spoznaja sto se radjaju vec pocetkom 20.stoljeca, tj. reformatorske tendencije kapitalizma u svrhu njegovog spasavanja , ciji glavni akteri preuzimlju kormilo njegovog propusnog dna , upravljajuci ga kaljuzavim muljem Socialdemokracije Druge, i Komunisticke partije Trece Internacionale ravno prema Staljinu, Mussoliniu, Hitleru i opcem drustvenom regresu liberalne demokracije.
Severino / Petak, 09.07.2010. - 12:23. uredi odgovori
Jedan od uobicajenih spisateljskih Velanovih bisera. Dragi Elio, u kojem se to trscanskom antikvarijatu jos moze doci do Pasolinivod djela?
|
- 19:49 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
08.07.2010., četvrtak
Jedan nametnuti naslov:
„Kad bi bilo.“
ili
“Gospodine Milinovicu.“
Jer, da ste covjek – sto niste, da ste domoljub- sto takodjer niste.
Da imate svog Boga – sto ga nemate, te da imate barem trunku svega toga sto vam nedostaje, vi biste , gospodine ministre, jurnuli ekspresno u svoj rodni Gospic, da tamo, umjesto trazenja daljnjih domoljubnih odricanja, razrijesite pred gladnim mjestnima svoju podpresjednicku kesu ....
|
- 20:04 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
@Fra Gavun
Svi smo mi pomno usmjereni na sticanja vegetativnih vrlina Nesilica, krijestanjem i demokratskim kokodakanjem, dok se iz nas izvlace svakodnevni zivotni sokovi.
Pridonasanjem vlastitih zrtava na oltar domoljublja, preko plotnom rezanju na podmetnutog neprijatelja, sagledavanju vlastitog zemaljskog nistavila, i poniznog klanjanja spram nebeskom Zlotvoru koji milenima eliminise svaki trag zemaljskom dostojanstvenom bicu, sto se pouzdaje u samog sebe.
Severino
|
- 14:23 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
07.07.2010., srijeda
Nije bitno kako ćeš otići, samo idi
Ministar Milinović je pozvao zdravstvene djelatnike na domoljublje - pokažite koliko volite domovinu i odrecite se plaće. Fra Gavun navodi nekoliko velikih domoljuba: odbjeglog premijera kojemu su produžili zaštitu; generala Glavaša koji je pobjegao u BiH, ali i dalje prima saborsku plaću; premijerku Kosor o kojoj se mora sve najbolje govoriti, te Đuru Njavru koji je svoju vikendicu s bazenom prijavio kao gospodarski objekt.
newseditor [07.07.2010. 07:55] - Komentiraj (4) - #
|
- 20:28 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
MODESTI BLEJZ
dabogda te voda odnijelaaaaaa...
07.07.2010. (11:26) ..
mina
@Mod, hehehe.. vodu hitno treba povući..pogotovo nakon sranja.. pardon velike nužde
07.07.2010. (11:56) .
neverin
je, u fonju :)
07.07.2010. (11:58) -
Severino
Velika drustvena izmet se uvijek znala prikriti pred neupucernim masama plastem besramnog domoljublja, vjerskog huliganstva i nacionalistickim sijanjem mrznje spram drugosti, spram racionalnom bicu, koji je sklono humanoj suradnji izmedju razlicitih kultura i opcoj dinamici dalnjeg progresa na svim poljima civilizacijskog razvoja, i za opcu dobrobit ukupnog covjecanstva.
Nije tu, medjutim , dovoljno pozeljeti tom Ljudskom odpadu ono sto jedino zasluzuje po postojecim etickim i pravnim normama , jer on caruje upravo na onom od cega neupucene zrtve bivaju naj udaljenije od vlastitog jedinstva, kojim bi ga,takoreci, preko jednog jedinog dana amalgamniralo u vlastitu zajednicu dostojnog zivljenja, ili pak smjestilo u drustvene rehabilitacijske cetre kao beznadne maligne posljedice drustvene agresivne proslosti....
07.07.2010. (20:14) - - -
BoldItalicLinkUnos komentara
Komentar
Podaci o korisniku
Prepišite kod sa slike:
Kliknite na sliku za novi kod ako ovaj kod nije čitljivVaš nadimak:
Korisničko ime Lozinka
Želim komentirati kao:
korisnik (blog)
anonimac (i odjaviti se)
|
- 20:22 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
03.07.2010., subota
Sanader :Šimić – 0:9
Povodom godišnjice bijega (odlaska) dr Ive Sanadera s političke scene Semper contra je usporedio odbjeglog premijera s još jednim poznatim bjeguncem – dr Ognjenom Šimićem. I dandanas se ne znaju stvarni razlozi Sanaderova bjekstva, no za Šimića znamo da je zbrisao jer je primio mito u iznosu od 210.000 kuna. Kolika bi onda trebala biti kazna za primanje mita za neuspješno vođenje gospodarske i financijske politike jedne države?
[02.07.2010. 08:44] - Komentiraj (5) - #
|
- 09:42 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Severino
Takvi bi kriminalni monstrumi u normalnom drustvu bili osudjeni na dozivotan prisiljan rad, da simbolicno barem povrate djelic osteta koje su pocinili drustvu.
Destination Unknown
Joj, pa ovaj nije ni vrijedan spomena! Stići će ga kazne kad tad, pravda je spora, ali dostižna. Ima nade... ;)
semper contra
@destination...
Samo da ne bude po onoj narodnoj: "lipši magare dok trava naraste."
Borivoj
mora njih muči, noćna mora a to je najteža bolešti
Severino
Debelokozci ne pate od nocnih mora .
Zire ih nocne poslastice smicalica cijim mozgovima upravljaju parazitski metilji, a danju samo sljede njihove upute.
Jucerasnji primjer upada u Brionsku Rivieru koji je izveden tehnikom olujnog blica u samo 24 sata.
Potpisani svi ugovori, izvrsena gotovinska primopredaja gansterskih razmjera, prije nego se Istra i probudi od ubrizganih joj nocnih mora.
|
- 09:35 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
02.07.2010., petak
@Catwoman,
Kapital, po pravilu, ne osujecuje tudja trzista.
On ih osvaja silom i krvlju vlastite jeftine radne snage i one vanjske porobljene.
No, nismo bas daleko od vaseg „podvalivanja“ Marksa i Engelsa, samo sto je ta uloga tragikomicno zapala samom Lenjinu, i to od strane njemackih Junkera, a ne od engleskog kapitala, koji je upravo u to vrijeme sijao smrt na srednjem Istoku Churchilovim genocidom nad Irackim Kurdima i Armenima.
Tamo se vodila odlucna bitka na osvajanju globanih trzista.
Prekrajala se granica, ne po nacionalnim, etnickim,ili moralnim savovima boga Kapitala , vec iskljucivo po naftnim izvoristima Zemlje.
Nadati se da ce buduci historicari bolje rasvjetliti cinjenicu sto su upravo njemacki Junkeri, u suradnji sa Socijaldemokratima Druge internacionale , financirali komletnu zeljeznicku kompoziciju, koja ce prebaciti Lenjina iz Svicarske u Petrograd, kako bi poveo rusku revoluciju,potpisao bezuslovni Brest-Litovski mir, dok Junkersko- Socijaldemokratska druzba u vlastitoj zemlji osujecuje pretecu socijalisticku revoluciju strijeljanjem njenog vodstva Roze Luksemburg i Karl Liebcnecht-a, koji su bili u dubljem raskoraku sa Lenjinovim teoretsko devijantnim marksizmom, kasnije profiliranog u notorno napustanje proleterskog internacionalizma, i u korist nacijonalistickih tendencija vlastih puteva pojedinacnih burzujsko- drzavnickog ustrojstva tipa Staljina, Mussolinia, i Hitlera .
|
- 11:54 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
01.07.2010., četvrtak
Jedinstveni Sindikat u prijedlogu ne bi trebao nositi politicku konotaciju.
Karikirano gledano na suvremeno drustvo, civilizirani covjek nije vise nuzno i zivotinjsko bice.
Mnogi se jos uvijek uvrstavamo u bogove ili tek u njihove podanike.
Aristotel to jasnije objasnjava: „Covjek koji nije politicko bice ili je bog ili je zivotinja.“
Politika je motorna snaga drustvenih podjela na podcinjene i nadcinjene . Na vladare i razvlastene, na rad i njegov parazitizam.
Danasnji covjek se upravo nalazi na samom vrhuncu tih podjela, odnosno, u samoj spici socijalne kontradiktornosti, koja prijeti opcom paralizom bilo kakvom daljnjem progresivnom pomaku .
Stoga, danasnje drustvo u svojoj cjelini, jeste reakcionarno.
Drukcije receno, ono ostaje takvo u svojoj visemilenijskoj humanitarnoj stagnaciji; ustupivsi prostor nasilju jaceg nad nemocnijim, agresivnoj konkurenciji nad zagubljenoj iskonskoj humanoj suradnji, sto ga doista i raslojava u bogove i zivotinje.
Kome smeta u tom okruzenju politika, ili je njen korumpirani posjednik ili je dosljedno njena zrtva.
|
- 06:31 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|