Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/severinomajkus

Marketing

Bookeraj- raj za pasionirane citatelje, izmedju ostalog navodi:

Premda se ljudi stoljećima služe pričama kao sredstvima za poduku, filozofi su tradicionalno bili sumnjičavi u pogledu obrazovne vrijednosti književnosti. Ipak, odnedavno i mnogi filozofi hvale njenu sposobnost da pouči. Martha Nussbaum je vjerojatno najpoznatija zagovornica takvog argumenta. U knjizi «Love's Knowledge» Nussbaum izriče hrabru tvrdnju da se određene istine mogu odgovarajuće prenijeti samo u umjetnosti. Premda njene spoznaje imaju brojne implikacije, Nussbaum se usredotočuje na nenadmašnu sposobnost književnosti da razotkrije moralne istine.»
(Jennifer L. McMahon: «Funkcija fikcije: heuristička vrijednost Homera»)

Komentar:

Svakoj drustvenoj epohi nametnut je onaj specificni bioloski mozdani metilj, koji ce poput pomocnog sofera, upravljati karakternim osobinama i mentalitetom nase ljudske stereotipnosti. Na isti nacin kojim vjerojatno biva namijenjen cjelokupnom bioloskom razvoju zemlje. ( Vidi prve stranice Dawkinsonove knjige:“Najvece predstave na zemlji“).
Mozda se upravo u tom obrucu odvija evolutivni tok sveukupnog zivota Planete, majstorski sazdanog na temeljima bas te mentalne Osrednjosti,i koja uvijek sluzi jednoj od svojih namjena: da u povremenim ciklusima iznjedri svoje vanredne Jedinke nadraslih osobina vlastitog roditelja.

Umjetnost i filozofija, kao da su medjusobni takmaci na covjekovim pojedinacnim evolutivnim dionicama, sve od prve pojave pecinskih grafita do danasnjih pulsirajucih neonskih nebodera.

Knjizevnost se ponekad isticala svojom smjeloscu ispred filozofije, koja radje tapka oko svojih vjecnih upita.
Homerov junak Nitko, Sheaksperov Hamlet, Cervantesov Don Kihot, Goetheov Faust, Dostojevskov Idiot, kao da su uvijek prednjacili pred filozofijom svog vremena.
Mozda je tu upitna tek prednost Nietzschevog Zaratustre na samom vrhuncu humanisticke filozofije 19. stoljeca.

Dok je Kafka posjeo knjizevnost na sam Olimp, kad se filozofija 20. stoljeca raspadala u vlastitom socijalnom reformatorskom trulezu, kotrljajuci se apsolutistickom nizbrdicom sve do samog dna danasnje liberalne kaljuze.



Post je objavljen 25.07.2010. u 16:41 sati.