Davor Butkovic
Sudbina HDZ-ove Vlade sada zavisi od manjinskih zastupnika
U srpnju 1990. veći je dio Hrvatske slavio Franju Tuđmana kao Josipa Jelačića ili Stjepana Radića.
U srpnju 1990. predsjednik hrvatske i prve HDZ-ove Vlade bio je Stjepan Mesić, koji se u ono doba ponašao podjednako blagonaklono i prema ustašama i prema partizanima.
U srpnju 1990. u mjestašcu Srb održan je miting pred više desetina tisuća nazočnih, na kojem su Srbi iz “ruralnih” područja Hrvatske doslovno najavili rat hrvatskoj državi.
U srpnju 1990. godine pojavile su su prve srpske barikade na cestama prema moru.
Očekivana odluka
Tko bi se tada, tog podjednako vrućeg srpnja kao što je i ovaj, uopće usudio pomisliti da će sudbina HDZ-ove Vlade dva desetljeća kasnije zavisiti o dobroj volji manjinskih, prije svega srpskih i talijanskih zastupnika u saboru?
Vjerojatno nitko.
Međutim, baš se to dogodilo danas. HSLS-ova evakucija iz HDZ-ove Vlade i parlamentarne većine nije neočekivana; o tome se, dapače, govori već jako dugo vremena. Primjerice, prije otprilike godinu i pol dana Đurđa Adlešič rekla mi je kako njena stranka sasvim sigurno napušta koaliciju jer je tadašnja Sanaderova politika gospođi Adlešič i HSLS-u već postala posve nepodnošljiva. Današnji potez HSLS-a jest, dakle, nešto što se dugo pripremalo i čemu je Darinko Kosor, novi predsjednik stranke, dao odlučujući naglasak.
Već je mjesecima jasno da HSLS više ne pripada Vladi, kao što je jasno da je HSLS u vladajućoj koaliciji zadržavao gotovo jedino interes njegovih članova da ne izgube radna mjesta u državnim službama.
Nikad nestabilnija Vlada
HSLS je, dakle, napustio Jadranku Kosor, a sutra, na sastanku oporbene koalicije u Belom Manastiru, vidjet će se hoće li liberali postati dio saveza koji bi, prema baš svim anketama, na idućim izborima morao preuzeti vlast u Hrvatskoj.
Jasno je, naravno, da sudbina HSLS-a zavisi o njihovu ulasku u oporbenu koaliciju (ako HSLS ne uđe u koaliciju, sasvim je vjerojatno da se na izborima neće kvalificirati u parlament).
A sudbina Vlade J. Kosor sada, jednako doslovno, zavisi o procjeni manjinskih zastupnika o tome što im se danas više isplati.
S jedne strane jasno je da manjinski sabornici, načelno govoreći, moraju podržavati Vladu, jer tako najefikasnije djeluju u korist manjinske grupe koju zastupaju. S druge strane, ako se u zraku osjeća miris promjene vlasti (a sada je taj miris već jako, jako snažan i agresivan), manjinski zastupnici moraju razmišljati i o tome kako će surađivati s budućom Vladom.
Predstavnici nacionalnih manjina jedini si preostali potpornji Vladi Jadranke Kosor.
Civilizacijski govoreći, za Hrvatsku je dobro da HDZ, Talijani, Bošnjaci i Srbi blisko surađuju da se, zapravo, ne smiju odvajati jedni od drugih. Politički govoreći, Hrvatska baš nikada nije imala nestabilniju Vladu.
Post je objavljen 11.07.2010. u 13:13 sati.