Sto je to Jedinstveni politicki sindikat zemlje (2)
Prvi svjetski rat, u kontekstu Richarda Dawkinsa, bio je Najveca predstava covjecanstva na zemlji, dodati tome: u opce, i iskljucivo po svojoj razornosti.
Mlada europska burzuazija, zaplasena snagom jedinstva francuskog proletarijata Pariske komune, sto je izrasla na temeljima Prve Socijalisticke Internacijonale, i sljedstvenom pojavom 1890. godine Sociajlisticke Radnicke Partije Amerike, nositelja prvog socijalnog arhitetskog nacrta buduceg socijalistickog drustva, kao i razvoj sve ucestaljih radnickih strajkova koji se odrazavaju na pojavu radnickih pokreta diljem svijeta. Burzoazija, sljedstveno tome, prilazi svom najznacajnijem preustroju, nuznim radi daljnjeg suocavanja sve izrazitije drustvene snage proletarijata, kao i njenoj globalno osvajackoj strategiji, koja ce obiljeziti citavo 20. stoljece kao najkrvaviju epohu covjecanstva.
Prvi svjetski rat pretstavlja vise slojni odraz sazrijevanja sistemskih kontradikcija sazdanih na umnozavanju Viska vrijednosti pomocu eksploatacije radne snage,njegove nuznosti rusenja nacionalnih barijera zbog globalno trzisne ekspanzije, kao i njenog konacnog obracuna sa feudalnim tvorevina Austrougarskog, Ruskog i Otomanskog carstva. Kao i dalnje konsolidariziranje kolonijalnih terirorija, njihov preustroj spram novim trzisnim zahtjevima i pohlepnih otimacina na kojima je zasnovan drustveni sistem konkurentnog nasilja jaceg nad slabijim.
No, tek sto je radnicki pokret SLP Amerike masovno procvjetao sa prograsmskim ujedinjavanjem svih struka u jedan Jedinstven Union Zemlje, 1908. godine dolazi do njegovog rascjepa izmedju zagovornika Jedinstvenog politickog uniona SLP i IWW, (Industrijski Radnici Svjeta), potonjeg suprostavljenog politickoj dimenziji pokreta. Time je nastao onaj krnji dio radnickog pokreta Amerike, koji umjesto politickog jedinstva uvodi svoj anarhisticki moto :“ Svako za sebe“, sto je znacajno oslabilo SLP politicki program, u borbi za koncenzusnim preuzmanjem drzavnickog politickog organa, i u svrhu jednokranog proglasenja njegovog povjesnog kraja. U zamjenu sa novom organizacijom iskljucive ekonomske civilizacijske strukture novonastalog sociajlistickog drustva, oslobodjenog od klasnog tutorstva kapitala nad radom, njegove politicke Drzave kao sredstva klasne opresije, i kraj povjesne politike kao dalnje izlisnog sredstva vladavine jaceg bica nad slabijim.
Dok radnicki pokret SAD-a tako dozivljava poraz svog naglog uspona, Europom paralelno sazrijeva burzujska pomama za globalnim trzistem, borba sa zadnjim ostavstinama feudalnog poretka, i onaj njen najzustriji poduhvat temeljitog osujecivanja mladog revolucijonarnog pokreta Starog kontinenta : Roze Luxemburg, cestih posjeta De Leona Europi i Lenjinove pred oktobarske faze, ( Vidi De Leonov „Flashlights of the Amsterdam Congress, u posjedu potpisnika). Podmuklom taktikom „busenja iznutra“ spretna burzoazija lako nalazi svog glavnog podmicenog statistu Socijaldemokracije Druge Internacijonale, sto se pridruzuje vec u toku Prvog svjetskog rata njemackoj junkerskoj burzoaziji, a pri kraju Oktobarske revolucije i sam Lenjin, koji je svojevremeno, uz organizirani povratak od strane njemackih Junkera, iz Svicarske prebacen na celo ruske Bolsevicke revolucije , potpisujuci za uzvratnu uslugu bezuvjetni Brest-Litovski mir, i konacnom izdajom proleterskog internacijanalizma Trece Internacionale. Pod Lenjinovim direktnim utjecajem, 1921. godine, besramno predaje tekovine Oktobra u ruke burzujskoj azdaji, preodjenutoj u ruho drzavnickog vlasnistva nove staljinisticke birokratske kaste, direktno uzrokujuci nastajuce drustvene retrogradne posljedice, unificiranog burzujskog reformatorstava uoblicenog u Staljinizmu, Fasizmu, Nacizmu. Na kraju, u samoj Liberalnoj demokraciji, sto konacno dozivljava pocetkom 21. stoljeca, svoj neslavni funebralni cirkus o nepostojecem Fridmanovom „besplatnom rucku“.
Post je objavljen 19.07.2010. u 16:29 sati.