Severino Majkus

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Veljača 2013 (7)
Siječanj 2013 (30)
Prosinac 2012 (40)
Studeni 2012 (33)
Listopad 2012 (25)
Rujan 2012 (20)
Kolovoz 2012 (32)
Srpanj 2012 (32)
Lipanj 2012 (23)
Svibanj 2012 (23)
Travanj 2012 (16)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (13)
Siječanj 2012 (19)
Prosinac 2011 (24)
Studeni 2011 (18)
Listopad 2011 (21)
Rujan 2011 (22)
Kolovoz 2011 (17)
Srpanj 2011 (14)
Lipanj 2011 (31)
Svibanj 2011 (27)
Travanj 2011 (28)
Ožujak 2011 (26)
Veljača 2011 (22)
Siječanj 2011 (26)
Prosinac 2010 (26)
Studeni 2010 (23)
Listopad 2010 (17)
Rujan 2010 (34)
Kolovoz 2010 (31)
Srpanj 2010 (30)
Lipanj 2010 (23)
Svibanj 2010 (28)
Travanj 2010 (20)
Ožujak 2010 (23)
Veljača 2010 (29)
Siječanj 2010 (31)
Prosinac 2009 (20)
Studeni 2009 (28)
Listopad 2009 (11)
Rujan 2009 (21)
Kolovoz 2009 (12)
Srpanj 2009 (19)
Lipanj 2009 (15)
Svibanj 2009 (20)
Travanj 2009 (33)
Ožujak 2009 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

. • Cestitka Garavom na tako sazetim, zrelim i promisljenim zapazanjima . Kangrga je jednom rekao u TV interviuvu: "Bit ce nesto od nas" Kad se davimo svakodnevno u ovom drustvenom blatu, ponekada nade i ponestaju. Ali, ako se ima na umu da smo generacije kojma su u cjelokupnoj istoriji zapale najvece zrtvenicko odricanje ali i naj veci izazovi, ako ne i privilegije,zatecenim u dosad nevidjenim orkanskim drustvenim krizama u kojima se civilizacijska epoha petmilenjsko klasnog nadmetanja, sada napokom raspada po svim svojim drustvenim savovima Gotovo da nema vise dana ni sata u kojima se ne dozivljava tektoska rasprnuca visokih detonacija, bljeskova sto zasljepljuju, vibracije koje lome sve nejake, gomilajuci psihijatrijske ustavnove, kazemate, vjesala, lomace, robije, popravne institucije, koje Nietzsche nazire kao "Popravljanje covjecanstva", upravo tamo gdje se ono nejvise lomi, iznakazuje, gdje mu se trga inskonski duh, vjeru u sebe ( Sapere aude). Samo jaci, koji se penju na vrske lutajucih santa, sad naziru sve oko sebe, taj bljestavi lom smetisnih nanosa, koji se u vlasitom dimu i odurnom zapahu tu raspadaju u zajednickoj gomili : Klasna bestijalnost, krscanske svinjarije, liberalni uljez, demokratski lopov, ideoloski demagog,,ekonomski tiranin. • Sav taj historijski nanos se napokom nasao na svojoj nagomilanoj hrpi! Navucimo maske, promatrahjuci taj trulez koji nestaje u svoj epohalni bezdan

 

Linkovi
Slikarstvo
www.pula-online.com
www.zutaminuta.com


22.03.2007., četvrtak

Kotao ili lonac


E sad, baš ste naišli Željko na odabranika koji će vam podrobno objasniti sve moguće i nemoguće razlike između kotla i lonca.

Možda se tu priželjkuje tek malo šale na tom polarnom ledu ljudske golotinje.
Osobno sam životno zaokupljen kako do nekog društvenog zračka svijetlosti i topline, a bez da se prolije krv drugog bića putem otimačine njegovog krzna, njegovog flesha, i tek da bi se podmirila vlastita guza.
„Dvije Venecuele“ kao da ste nekako zaobišli , a ovdje je o njima riječ.
Čovjek je, u toku čitave svoje historije DOSADA mogao žonglirati sa jednom većom i jednom manjom bijedom. Mogao je istovremeno tu ubaciti još po koju kuglu, ali se uvijek radilo o materijalnoj nestašici koja je bila društveno nedjeljiva na ravnopravnoj osnovi. Netko je bio rekao: „ Nema jednakosti u siromaštvu“
Vi i ja, dragi Željko, prva smo generacija ljudskog roda uopće u historiji koja se popela do onog materijalnog nivoa koja ga više ne primorava tek na izbor između dva zla, između dvije siromaštine.
Ova naša jedinstvena epoha, uzdigla nas je (teoretski) na nivo Dostojnog Čovjeka.
Materijalna bijeda i nejednakosti koje su proizlazile iz njene naravi, nije mogla biti izbjegnuta sve dosad. Uslovljavala je nad činjenost i podčinjenost, klasnu podjelu i sve društvene antagonizme.
Vama Željko, i meni, za razliku samo od našim roditeljima, ova je historijska epoha iza naših leđa!
Sukladno tome, bilo bi upravo smiješno da se danas mjeri i rasuđuje istim aršinom naših predaka.
U bijedi nema jednakosti, ni po Nazarečaninu niti po Marxu. Dok u izobilju ona je ne samo moguća već i nužna
Izobilje tek treba da porodi tog vašeg i Nietzsche-ovog Nadčovjeka.
Osobno se opredjeljujem za racionalno-skromno biće Žene-Čovjeka, bez ideoloških stega,vjerskih i nacionalnih prikrpa. Samo ŽENA-ČOVJEK, i to bi bilo jako puno.

Naši su se preci mogli boriti za svakakva prava i razne reforme.Mogli su to činiti svojim molitvama i revolucijama. Materijalna bijeda ostajala je uvijek na nivou gdje i ranije.Bilo je i onih naših predaka koji su to shvaćali, pa su se tek ograničavali na borbu za njenu praviljniju raspodjelu. No, bijeda je bila, bijeda je ostajala.
Na najveću žalost bijeda je ne samo ostala s nama u tom današnjem svijetu teoretskog i praktičnog izobilja, već se i naglo proširila. Što više, bijeda postaje sve gora, sve teža, sve zloslutnija.
Samo pred jedno stoljeće ili manje, čovjek se nosio tom pojavom siromaštva tek jednom petinom vlastitog društvenog proizvoda, dok je vlasnik sredstava za proizvodnju sebi zadržavao samo nekih osamdeset posto. Danas, u vašem i mom 21. stoljeću, proizvođaču ostaje tek nekih pet do deset posto. Dok vlasnik sebi zadržava ostalih devedeset do devedeset pet posto. Dok globalna razjarena mafija, u svojoj naj većoj društvenoj pomahnitalosti od kako čovjek postoji, tim se stanjem uopće ne miri. Ima već slučaja, poput u Caviti na Filipinima,(No Logo Noamy Clain), a ništa manje i u besramnom Kinejskom socijalizmu gdje se taj omjer proizvedenog kolača odnosi čak na jedan prema devedeset devet. Za pogoditi u čiju korist!
Našu djecu očekuje još manji dio. Ili barem dotle dok se budemo dokazivali i dokazivali jeli lonac tamniji od kotla.

Srdačno, Severino

- 14:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.03.2007., ponedjeljak

Osvrt na "Dvije Venecuele"

Naravno Severino, imam komentar!

Jest da me to pomalo plaši - to što o svemu imam komentar - ali tješim se kako je još veliki dio nenačetih tema koje nikad neću dostići započeti razglabati s Vama u ovom virtualitetu:
- no sada me komentar o dvije Venezuele upućuje na jednu svakodnevnu vijest koju sam netom čuo na jutarnjim vijestima: rezultati izvanrednih izbora u Slavonskom Brodu, a otprilike je sažeta u ovome (hvala Bogu-Gatesu na ovim copy-paste naredbama):

"PREMA prvim službenim, ali nepotpunim rezultatima izvanrednih izbora za Gradsko vijeće u Slavonskom Brodu, pobjedu je odnijela koalicija HSP-HSLS-HSS, dok je HDZ poražen.

Prema podacima s 37 od 49 obrađenih biračkih mjesta, izašlo je 27.483 od 58.012 upisanih birača, ili njih 47,30 %.

Prema ovim podacima, HSP-ova će koalicija u budućem Gradskom vijeću imati 10, a HDZ 6 mjesta. SDP je osvojio oko 4 mjesta, a pretpostavlja se da će HNS i HDSBB imati još po 2, a AHRSH 1 mjesto."

Bez želje za ikakvom apologijom ičega od ranije, osim želje za polemikom, sjetim se odmah poznate i najjače demokratske tvrdnje, tvrdnje koja je u osnovi demokracije i koja nas je poput sunca, nakon mračne noći, obasjala početkom devedesetih - a to je tvrdnja kako je u bivšem sistemu u nas Manjina partijske vrhuške, vladala nad Većinom općenarodnom. I sad će nova demokracija potpuno okrenuti stvar u korist većine koja zaslužuje vladati, jer je izborom glasača potvrđena kao poželjna vlast! E sad se ja pitam na primjeru Slavonskog Broda:

- tko je većina u slavonskobrodskom biračkom tijelu - Po meni su Neizašli većina i oni su i pobjednici i iz njihovih bi se redova trebao birati gradonačelnik! - obično mi se ljudi smiju nakon tih i takvih mojih izjava, jer to kao znači ismijavanje demokracije! Jer da bi izrazio svoj stav moraš izaći na izbore, a kao kad ne izađeš na izbore ne izražavaš svoj stav! Ma nemoj mi reći! Ismijavanje demokracije!?

- A nije li pretpostavka kako će HSP koalicija opet imati vlast u gradu, s tim da je od 25 vijećnika koji obnašaju vlast u gradu, HSP-ovih svega 3 ili 4 - također ismijavanje demokracije! Jer sve ostalo je samo partija karata koju će, tko s kojim ulogom, sada krenuti kartati brodski izabranici, odličnici i cvijet brodske demokratičnosti. Radit će telefoni, SMS-ovi, faksovi, mailovi, večere, ručci, doručci, kupovine i prodaje... i to je demokracija: po tome su none na tržnici demokratičnije - one bar moraju istaći javno cijenu onoga što nude na prodaju i o čemu su spremne pregovarati!

- Dakle Severino, moja je tvrdnja slijedeća: sada nama vlada još manja manjina nego li je bila ona prije naše nove demokracije! A to što se ta manjina u ime demokracije teoretski (ali puno o više praktično) užasava i bilo kakvog socijalnog stranačkog udruživanja, osim ako to naravno nisu svim mastima premazani umirovljenici, koji su jedini donekle prihvatili kartačku demokraciju, to je već za neku drugu štoriju! DA su to napravili recimo studenti - imali bismo opet '68. i sve ono što se njoj prišivalo i iz ozbiljnih problema imali bismo novo ismijavanje sexdrugsr'n'r tendencija našeg društva. Stoga dok se stranke ne profiliraju socijalno, a ne nacionalno ili lijevo-desno (nigdje moga stana), ništa od demokracije većine! Nikad, moj prijatelju, nije manje ljudi vladalo s tako puno moći - sljedeći korak je opet - diktatura! Čija?! To mi Vi recite!

Pozdrav Željko.


Dvije Venecuele - originalni članak

- 11:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.03.2007., utorak

RE: Krik ili šutnja ?


Ž., upravo tako, Kartagu treba razoriti.
Sve Kartage, one zato i postoje.
Ali nisu nam više potrebni strani vandali da bi obavili taj častan posao.
Danas obilujemo vlastitim proizvodima.
Posve nam dostaju domaće Kaligule.
Vidimo se na toj vječnoj predstavi povjest.

Severino

- 09:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.03.2007., ponedjeljak

RE: Krik ili šutnja ?


U ovom donjem krokiju ispada da se još jedino od budućnosti nešto može očekivati! Ali. Naporno je čekati tu budućnost s rađanjem nekog novog nat-čovjeka čija bi jedina prednost bila to što bi trebao biti "normalan"!

U svijetu stonoga - obućar bi trebao biti najcjenjenije zanimanje, a u svijetu slijepih jednooki bi ćoro najbolje i najdalje vidio!

Mislim, dragi S. da su nam kriteriji strašno pali, jednostavni napori mozga postali su nepotrebni, sve je već netko napravio za nas - tehnologija se prilagođava glupanima, jer oni su najbrojniji dio potrošačkog društva. Čovjek koji razmišlja nije dobar kupac - stoga je cijeli sistem upregnut ka nastojanjima da stvara što više glupana: a to ljudskom rodu koji je u biti lijena vrsta, najviše i odgovara. Napor postaje izlišan, čitanje postaje nepotrebno... uskoro će vlakovi postati jedino prijevozno sredstvo i to ne zbog energetske krize; a ne, ne, vlakovi su najkontroliraniji način putovanja: utvrđena pruga s koje ne možeš skrenuti ako želiš doći do cilja - to je želja novih konkvistadora!

(Ceste su samo malo manje drastičan tip željezničke pruge)

Dakle: Severino dobio sam Vaš mail ili Kartagu svakako treba razoriti!

Pozdrav

Ž.

- 22:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Krik ili šutnja ?


Dragi M.

Utonuo si u šutnju, a i dalje očekujem još jedno obećano tvoje djelo.
Puno je već rečeno, još je više toga ostalo da se propita, izmozga, ustanovi i objasni.
Psihologija dijalektike ne dozvoljava stanke: kad budućnost postaje nesaglediva, ostaje prošlost da se prekopava.
Sadašnjost ne treba dirati. U njoj sve prži ili se smrzava. Sve u njoj bukti, što od radosti što od bola, od osvajanja ili pokoravanja. Sve je u njoj zamagljeno barutnom prašinom i natopljeno potocima krvi.
Sve je u sadašnjosti ogromno, nedostižno, nedohvatljivo i neobjašnjivo, jer sve se njeno prostire van Čovjeka.
Prošlost nam dođe poput melena da budi uspavane uspomene.
Prošlost nam je pružala Prvu i Drugu Jugoslaviju, i sve ono što smo imali još prije toga: Veliku Tursku, Veliku Veneciju, Veliku Austrougarsku.
Druga Jugoslavija, tek što je počela nazirati svoje nove prostore od Tirane do Sofije, već su se sagledavale egzotične Etiopije, Egipti, Afrika,Indija i Indonezija.
Nova je Imperija već bila na dohvatu, da se kojim slučajem, nisu već bili nakotili novi
Luđaci koji su se odmah prohtjeli vlastitih torova, omeđenih bodljikavom žicom i kineskim zidovima. Već bismo bili blažovali u nesagledivim prostranstvima Staljinijada, Hitlerijada, Čerčilijada i Titojada.
Tim novo nakočenima,hir božje mudrosti poslao je na vrijeme poklone,putem globalne Bušojade, sve efikasne pesticide za već prvi im doručak.
Rub budućnosti, ili početak kraja povijesti, podjednako ostaju nesagledivi svim onima koji su odabrali šutnju, i onima koji su se opredijelili tek za Munchov KRIK.
Ili bar dotle dok ne dođe do rađanja Ovozemaljskog Čovjeka.


- 22:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #