Severino Majkus

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Veljača 2013 (7)
Siječanj 2013 (30)
Prosinac 2012 (40)
Studeni 2012 (33)
Listopad 2012 (25)
Rujan 2012 (20)
Kolovoz 2012 (32)
Srpanj 2012 (32)
Lipanj 2012 (23)
Svibanj 2012 (23)
Travanj 2012 (16)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (13)
Siječanj 2012 (19)
Prosinac 2011 (24)
Studeni 2011 (18)
Listopad 2011 (21)
Rujan 2011 (22)
Kolovoz 2011 (17)
Srpanj 2011 (14)
Lipanj 2011 (31)
Svibanj 2011 (27)
Travanj 2011 (28)
Ožujak 2011 (26)
Veljača 2011 (22)
Siječanj 2011 (26)
Prosinac 2010 (26)
Studeni 2010 (23)
Listopad 2010 (17)
Rujan 2010 (34)
Kolovoz 2010 (31)
Srpanj 2010 (30)
Lipanj 2010 (23)
Svibanj 2010 (28)
Travanj 2010 (20)
Ožujak 2010 (23)
Veljača 2010 (29)
Siječanj 2010 (31)
Prosinac 2009 (20)
Studeni 2009 (28)
Listopad 2009 (11)
Rujan 2009 (21)
Kolovoz 2009 (12)
Srpanj 2009 (19)
Lipanj 2009 (15)
Svibanj 2009 (20)
Travanj 2009 (33)
Ožujak 2009 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

. • Cestitka Garavom na tako sazetim, zrelim i promisljenim zapazanjima . Kangrga je jednom rekao u TV interviuvu: "Bit ce nesto od nas" Kad se davimo svakodnevno u ovom drustvenom blatu, ponekada nade i ponestaju. Ali, ako se ima na umu da smo generacije kojma su u cjelokupnoj istoriji zapale najvece zrtvenicko odricanje ali i naj veci izazovi, ako ne i privilegije,zatecenim u dosad nevidjenim orkanskim drustvenim krizama u kojima se civilizacijska epoha petmilenjsko klasnog nadmetanja, sada napokom raspada po svim svojim drustvenim savovima Gotovo da nema vise dana ni sata u kojima se ne dozivljava tektoska rasprnuca visokih detonacija, bljeskova sto zasljepljuju, vibracije koje lome sve nejake, gomilajuci psihijatrijske ustavnove, kazemate, vjesala, lomace, robije, popravne institucije, koje Nietzsche nazire kao "Popravljanje covjecanstva", upravo tamo gdje se ono nejvise lomi, iznakazuje, gdje mu se trga inskonski duh, vjeru u sebe ( Sapere aude). Samo jaci, koji se penju na vrske lutajucih santa, sad naziru sve oko sebe, taj bljestavi lom smetisnih nanosa, koji se u vlasitom dimu i odurnom zapahu tu raspadaju u zajednickoj gomili : Klasna bestijalnost, krscanske svinjarije, liberalni uljez, demokratski lopov, ideoloski demagog,,ekonomski tiranin. • Sav taj historijski nanos se napokom nasao na svojoj nagomilanoj hrpi! Navucimo maske, promatrahjuci taj trulez koji nestaje u svoj epohalni bezdan

 

Linkovi
Slikarstvo
www.pula-online.com
www.zutaminuta.com


22.03.2007., četvrtak

Kotao ili lonac


E sad, baš ste naišli Željko na odabranika koji će vam podrobno objasniti sve moguće i nemoguće razlike između kotla i lonca.

Možda se tu priželjkuje tek malo šale na tom polarnom ledu ljudske golotinje.
Osobno sam životno zaokupljen kako do nekog društvenog zračka svijetlosti i topline, a bez da se prolije krv drugog bića putem otimačine njegovog krzna, njegovog flesha, i tek da bi se podmirila vlastita guza.
„Dvije Venecuele“ kao da ste nekako zaobišli , a ovdje je o njima riječ.
Čovjek je, u toku čitave svoje historije DOSADA mogao žonglirati sa jednom većom i jednom manjom bijedom. Mogao je istovremeno tu ubaciti još po koju kuglu, ali se uvijek radilo o materijalnoj nestašici koja je bila društveno nedjeljiva na ravnopravnoj osnovi. Netko je bio rekao: „ Nema jednakosti u siromaštvu“
Vi i ja, dragi Željko, prva smo generacija ljudskog roda uopće u historiji koja se popela do onog materijalnog nivoa koja ga više ne primorava tek na izbor između dva zla, između dvije siromaštine.
Ova naša jedinstvena epoha, uzdigla nas je (teoretski) na nivo Dostojnog Čovjeka.
Materijalna bijeda i nejednakosti koje su proizlazile iz njene naravi, nije mogla biti izbjegnuta sve dosad. Uslovljavala je nad činjenost i podčinjenost, klasnu podjelu i sve društvene antagonizme.
Vama Željko, i meni, za razliku samo od našim roditeljima, ova je historijska epoha iza naših leđa!
Sukladno tome, bilo bi upravo smiješno da se danas mjeri i rasuđuje istim aršinom naših predaka.
U bijedi nema jednakosti, ni po Nazarečaninu niti po Marxu. Dok u izobilju ona je ne samo moguća već i nužna
Izobilje tek treba da porodi tog vašeg i Nietzsche-ovog Nadčovjeka.
Osobno se opredjeljujem za racionalno-skromno biće Žene-Čovjeka, bez ideoloških stega,vjerskih i nacionalnih prikrpa. Samo ŽENA-ČOVJEK, i to bi bilo jako puno.

Naši su se preci mogli boriti za svakakva prava i razne reforme.Mogli su to činiti svojim molitvama i revolucijama. Materijalna bijeda ostajala je uvijek na nivou gdje i ranije.Bilo je i onih naših predaka koji su to shvaćali, pa su se tek ograničavali na borbu za njenu praviljniju raspodjelu. No, bijeda je bila, bijeda je ostajala.
Na najveću žalost bijeda je ne samo ostala s nama u tom današnjem svijetu teoretskog i praktičnog izobilja, već se i naglo proširila. Što više, bijeda postaje sve gora, sve teža, sve zloslutnija.
Samo pred jedno stoljeće ili manje, čovjek se nosio tom pojavom siromaštva tek jednom petinom vlastitog društvenog proizvoda, dok je vlasnik sredstava za proizvodnju sebi zadržavao samo nekih osamdeset posto. Danas, u vašem i mom 21. stoljeću, proizvođaču ostaje tek nekih pet do deset posto. Dok vlasnik sebi zadržava ostalih devedeset do devedeset pet posto. Dok globalna razjarena mafija, u svojoj naj većoj društvenoj pomahnitalosti od kako čovjek postoji, tim se stanjem uopće ne miri. Ima već slučaja, poput u Caviti na Filipinima,(No Logo Noamy Clain), a ništa manje i u besramnom Kinejskom socijalizmu gdje se taj omjer proizvedenog kolača odnosi čak na jedan prema devedeset devet. Za pogoditi u čiju korist!
Našu djecu očekuje još manji dio. Ili barem dotle dok se budemo dokazivali i dokazivali jeli lonac tamniji od kotla.

Srdačno, Severino

- 14:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #