E sad, baš ste naišli Željko na odabranika koji će vam podrobno objasniti sve moguće i nemoguće razlike između kotla i lonca.
Možda se tu priželjkuje tek malo šale na tom polarnom ledu ljudske golotinje.
Osobno sam životno zaokupljen kako do nekog društvenog zračka svijetlosti i topline, a bez da se prolije krv drugog bića putem otimačine njegovog krzna, njegovog flesha, i tek da bi se podmirila vlastita guza.
„Dvije Venecuele“ kao da ste nekako zaobišli , a ovdje je o njima riječ.
Čovjek je, u toku čitave svoje historije DOSADA mogao žonglirati sa jednom većom i jednom manjom bijedom. Mogao je istovremeno tu ubaciti još po koju kuglu, ali se uvijek radilo o materijalnoj nestašici koja je bila društveno nedjeljiva na ravnopravnoj osnovi. Netko je bio rekao: „ Nema jednakosti u siromaštvu“
Vi i ja, dragi Željko, prva smo generacija ljudskog roda uopće u historiji koja se popela do onog materijalnog nivoa koja ga više ne primorava tek na izbor između dva zla, između dvije siromaštine.
Ova naša jedinstvena epoha, uzdigla nas je (teoretski) na nivo Dostojnog Čovjeka.
Materijalna bijeda i nejednakosti koje su proizlazile iz njene naravi, nije mogla biti izbjegnuta sve dosad. Uslovljavala je nad činjenost i podčinjenost, klasnu podjelu i sve društvene antagonizme.
Vama Željko, i meni, za razliku samo od našim roditeljima, ova je historijska epoha iza naših leđa!
Sukladno tome, bilo bi upravo smiješno da se danas mjeri i rasuđuje istim aršinom naših predaka.
U bijedi nema jednakosti, ni po Nazarečaninu niti po Marxu. Dok u izobilju ona je ne samo moguća već i nužna
Izobilje tek treba da porodi tog vašeg i Nietzsche-ovog Nadčovjeka.
Osobno se opredjeljujem za racionalno-skromno biće Žene-Čovjeka, bez ideoloških stega,vjerskih i nacionalnih prikrpa. Samo ŽENA-ČOVJEK, i to bi bilo jako puno.
Naši su se preci mogli boriti za svakakva prava i razne reforme.Mogli su to činiti svojim molitvama i revolucijama. Materijalna bijeda ostajala je uvijek na nivou gdje i ranije.Bilo je i onih naših predaka koji su to shvaćali, pa su se tek ograničavali na borbu za njenu praviljniju raspodjelu. No, bijeda je bila, bijeda je ostajala.
Na najveću žalost bijeda je ne samo ostala s nama u tom današnjem svijetu teoretskog i praktičnog izobilja, već se i naglo proširila. Što više, bijeda postaje sve gora, sve teža, sve zloslutnija.
Samo pred jedno stoljeće ili manje, čovjek se nosio tom pojavom siromaštva tek jednom petinom vlastitog društvenog proizvoda, dok je vlasnik sredstava za proizvodnju sebi zadržavao samo nekih osamdeset posto. Danas, u vašem i mom 21. stoljeću, proizvođaču ostaje tek nekih pet do deset posto. Dok vlasnik sebi zadržava ostalih devedeset do devedeset pet posto. Dok globalna razjarena mafija, u svojoj naj većoj društvenoj pomahnitalosti od kako čovjek postoji, tim se stanjem uopće ne miri. Ima već slučaja, poput u Caviti na Filipinima,(No Logo Noamy Clain), a ništa manje i u besramnom Kinejskom socijalizmu gdje se taj omjer proizvedenog kolača odnosi čak na jedan prema devedeset devet. Za pogoditi u čiju korist!
Našu djecu očekuje još manji dio. Ili barem dotle dok se budemo dokazivali i dokazivali jeli lonac tamniji od kotla.
Srdačno, Severino
Post je objavljen 22.03.2007. u 14:26 sati.