Važno ti je da znaš od čega se sastoje sapuni koje koristite svakodnevno? Rješenje je tu ispred tebe, a ono glasi - možeš samostalno napraviti sapune za svoju porodicu. Evo kako…

Postoje dva načina:
1) Počneš sa samostalnim učenjem, probaš, griješiš i učiš iz grešaka
2) Uz mentora i druge žene poput tebe koje će ti biti podstrek i podrška - kroz radionicu izrade sapuna.

I sama sam prošla kroz sav taj proces nedoumica, pokušaja, lutanja bez mentora i podrške imoram ti reći da je taj put teži.

U izradu sapuna sam se upustila nakon porođaja. Sva sredstava za pranje beba na policama veletrgovina su sadržavala u sebi detergent SLS koji je kod većine ljudi glavni uzrok isušene i osjetljive kože. Moj otac je u radioni taj zloglasni sulfat koristio za skidanje najgoreg mazuta s metala. Nije dolazilo u obzir da svakodnevno time perem svoju djecu. Tako sam dobila ideju da sesama bavim izradom sapuna. Ali odakle početi?
Imali smo dosta svog maslinovog ulja, međutim sam proces, iako jednostavan, bio mi jepotpuna nepoznanica i ulijevao mi je strah.

Tada sam upoznala Suzanu, Beograđanku iz Strasbourga koja je među prvima na svijetusmišljala sapunske šare. Svoj prvi sapun sam napravila dok me ona vodila, bodrila i provjeravala preko Skypa. Bio je kombinacija maslinovog i kokosovog ulja. Izgledom nije ni blizu poput ovih koje radim sada, ali je bio praktičan i služio je svrsi. Nakon što je Suzana došla kod mene u Split i Tučepi radile smo sapune svakodnevno. Uz njeno znanje i energiju sapuni su osvojili srca svih mojih poznanika i njihovih bližnjih. Otvorila mi je vrata u sapunski svijet i zahvalna sam joj do neba i nazad. Još zahvalnija sam što je od mene napravila mentora koji je izučio preko 1000 polaznika u posljednjih 8 godina.

Ako je i tebi potrebna podrška da kreneš sa izradom sapuna hladnim postupkom prijavi se na moju radionicu. Piši mi na sapunerija@gmail.com.
Trenutno održavamo radionice online 29-30.9, u Splitu 2.10. i Zagrebu 9.10.

Radionice izrade sapuna hladnim postupkom:

Online 29-30. 9. 2021.
Split 2. 10. 2021.
Zagreb 9.10. 2021.


Izradu sapuna mi nikad nije teško objasniti. Uglavnom znam sve što me pitaju, ali objasniti ljudima kako a na zabavan način, da im preneseš što više informacija a ne zatupiš ih; to je savim drugi par rukavica. Mogu reć da sam već napredovala kao edukator zadnjih godina..
Skriptu koju dijelim učenicima sam prepravljala i dopisivala 1000 puta, po zahtjeiima učenica. Upravo radim još jedan dodatak svojoj skripti, gotove recepte. Nakon brojnih upita, palo mi je na pamet da mnogi žele samo napraviti sapun, a ne žele se zamarati kalkulatorom, ne žele ulaziti u dubinu izrade recepata. Ova skripta bi mogla postat uskoro i knjiga, samo moram imat dobar fotoaparat za slike. I lektora dobrih živaca :-) Inače, uvijek je izazov složiti ulja i dodatke za određene zahtjeve; suha koža, masna koža, osjetljiva koža, nečista koža, piling, luksuzni sapuni, sapuni za pranje ruku, borba protiv gljivica. Priznajem, volim slagat recepte ali oooobožavam davat imena sapunima, a još više obožavam oslikavat sapune, što se vidi i iz priloženog. :-)

Oznake: sapun, radionica, IZRADITI, kako, SAPUNA

Radionice izrade sapuna hladnim postupkom:

Online 29-30. 9. 2021.
Split 2. 10. 2021.
Zagreb 9.10. 2021.

Oznake: sapun, kako napraviti sapun, domaći

Preporuke su trebamo provoditi učestalo pranje ruku. Moji prijatelji iz Francuske su tekućim sapunom, najvjerojatnije pomiješanim sa detergentom, više puta dnevno prali ruke. I nakon tri dana koža im je bila toliko suha da im je pucala. Imali su ozbiljne probleme sa rukama. Tada su počeli koristiti moje sapune rađene ručno hladnim postupkom i spasili se iritacija. Ljudi najugroženiji ovim virusom su osobe starije od 60 godina, a njima su ruke puno više osjetljive i više suhe od ostalih... Ovo nije (samo) pokušaj da reklamiram svoje proizvode već uistinu poziv da sebi, a pogotovo svojim starijima kupite domaće sapune rađene hladnim postupkom u bilo kojeg proizvođača hladnih sapuna.

Bezbroj puta sam se uvjerila sam se da domaći sapuni mnogo manje isušuju i iritiraju, kupci su mi često osobe kojima smeta pranje uobičajenim sredstvima. U kupkama za pranje tijela su to često agresivni detergenti od kojih je svaki sapun, pa i onaj najjeftiniji industrijski bolji po mnogo stvari.

*Sapuni hladnim postupkom imaju višak ulja pa samim tim dodatno njeguju kožu, tj manje isušuju, manje skidaju površinski sloj. Sadrže i glicerin (a koji je u konvencionalnim sapunima izvađen) koji je prirodni humektant, tj vlaži kožu.
*Nemaju štetne kemikalije. Mali proizvođači od mirisa uglavnom koriste eterična ulja, od boja mike i mineralne pigmente a dodaci su obično prirodni poput meda, soli, glina...
*Podržavate uglavnom male proizvođače, domaće i lokalno. Također osjetno manje štetite okolišu kad kupujete krute sapune nego tekuće u plastičnoj ambalaži.

U koga kupovati sapune, tko radi kvalitetne? *Na prvu predlažem lokalne male proizvođače. Bilo bi dobro da imaju obrt, tvrtku ili opg, iako ni to nije uvijek garancija da rade kvalitetno. Ako ste dosad bili zadovoljni i znate proizvođača, to je već puno.
*Svakako bi bilo dobro da imaju sve nabrojane sastojke i to napisane na INCI-ju. Ako ih vi i ne znate čitati bar je donekle garancija da se proizvođač potrudio da nauči što radi. To vam je ono na pozadini malim slovima INCI: Sodium Olivate, Sodium Cocoate, Sodium Palmate.. . Znači da je proizvođač koristio najviše maslinovog ulja, zatim kokosovog, pa palminog. Ova tri se najčešće koriste kod prirodnih sapuna. Neću toliko ovdje o INCI listama.
*Sapuni hladnim postupkom su sasvim drugačiji od onih koje su radile naše bake. Kako radim i te sapune znam da su oni odlični za pranje veša ali nisu pogodni za učestalo pranje površina tijela.

Sapune smatram formom umjetnosti, plemenitim obrtom, malim luksuzom koji pružamo na koji smo mi koji izrađujemo sapune jako ponosni. Podržite sada male proizvođače i koža će vam biti zahvalna.

Oznake: sapun, prirodni, sapuni, pranje, ruku

Prešla sam 40 i još se ne osjećam se staro. Mi koji prodajemo kozmetiku to zovemo zrelo. :-) Nabacila sam koje kilo, ali i odbacila puno ambicija, moranja, trebanja i jurnjave, djeca mogu sama skuhat i oprat pa se nadam da ću vrlo brzo ući u razdoblje sa mnogo više slobodnog vremena. Slobodno vrijeme je ono što me iznimno veseli i zato se veselim promjenama. Međutim, kako imam prilično čist i zdrav ten (osim ako se ne iživciram na državu i slične stvari), često sam meta upita: Šta stavljaš na lice, šta piješ, udišeš li šta eterična kad imaš tako dobar ten u 40ima?
I svi rašire oči i načule uši u nadi da će čuti neki čudesan brzinski recept. Naprimjer super čudesna hidratantna krema sa uljima kao što su karanja, tamanu, boražina, babassu ili barem baobab a od dodataka žele barem zmijski otrov ili puževe sluzi...
Iako možda mogu dobrom kosom i dobrim tenom prodavat sapune i šampone i kreme, to ću učinit drugom prilikom. Ljudi očekuju brza rješenja pa ću za dišpet sada napravit sve suprotno. Napisat ću Vam prave savjete koji očekuju vaš angažman.

1. Šešir
U lokalnim novinama u jednom kratkom intervjuu sam navela izbjegavanje sunca kao glavni savjet za lijepu kožu. Oni su to "izbjegavanje" preoblikovali u "razumno izlaganje suncu". Ipak smo turistički kraj i sunce se od svega najviše prodaje. Okej, ja ovdje ne pišem o sintezi D3 vitamina. Po bespućima interneta sam našla podatak da na našem geografskom položaju ako želiš sintetizirat D3 moraš u najžešće doba dana ljeti tj. u podne 10ak minuta izložit cijelo tijelo. O tome ne znam mnogo, ali ako je istina, u tom slučaju pogotovo treba imati šešir. Šešir glavu čuva, a štiti od bora bolje nego bila koja zaštitna krema. Uglavnom, vaše lice će skoro uvijek imati više štete od sunčanja nego koristi.
Uglavnom, ja šešir nosim čitavo ljeto, ne samo kad idem na plažu, nego ga stavljam svaki put kad izlazim iz kuće. To mi znatno pomaže da se ne mrštim dok hodam po suncu. U planini svi moji supatnici skoro uvijek izgore jer nemaju šešir sa velikim obodom, dočim ja ništa. Zato je bitno da šešir ima veliki obod. Sredstva za zaštitu sunčanja uglavnom ne koristim nikako. Uz šešir i kvalitetne majice i duge hlače mi ne treba dok planinarim, dobro sad, ja ne planinarim nešto pretjerano visoko. Kad sam na plaži, ja se okupam, izađem iz mora, obrišem i osunčam 20ak minuta. I tada imam šešir. To je bilo svega 10ak puta ovo ljeto jer u Dalmaciji uglavnom dosta radim ljeti pa ne stignem. Svakako bih se češće i kupala i sunčala da imam vremena, ali nikad duže od 20ak minuta ne bih ostajala na suncu. To je moj limit. U hladu na plaži mogu ostati čitav dan, igrala bi rado briškulu ili čitala časopise, ali na suncu nikako. Ako pričamo o koži tijela, sintezi D3 vitamina, kako pocrnit a neizgorit, jel sunce zdravo.. Možda se i može o toj maksimalnoj minutaži na suncu raspravljat, ali u jedno sam sigurna; moje lice ne treba bore.
Koža lica je posebno osjetljiva. Šeširi možda nisu u modi, ali ljudi su ih koristili tisućama godina, valjda sa razlogom. Ako želite što duže imat lice bez bora upitajte se zašto azijatkinje imaju glatko fino lice u četrdesetim i pedesetim godinama. Dok raznosim svoje sapune po Splitu na plus 400 prepoznat ćete me jer (osim korejanaca i japanaca koji su znatno niži od mene i imaju kose oči) ja jedina nosim šešir. Iskreno, ne nosim šešir zbog lijepog tena u godinama koje dolaze, nego se na plus 400 lakše krećem kad me sunce ne tuče po mozgu. Lijep ten je kod mene nusproizvod onoga šta ja zovem zdravi razum :-) Iako, zbog šešira me svi prijatelji zajebavaju. Teško je labilnu karakteru ić protiv modne struje, ali jednostavno; šešir je nezaobilazan za lijep ten u kasnijim godinama.
Prave šešire sam otkrila prije 10ak godina u trgovinama planinarskom opremom. Malo su skuplji, ali pod njima se ne toliko znoji glava, a imaju nekakvu uv zaštitu za koju ne znam kako djeluje, ali su mi definitivno puno ugodniji od jeftinih plastičnih šešira koji glume slamu.

2. Suho četkanje
Nježnom četkom par minuta svako jutro malo četkat lice prije kose. Ovo radi blagi piling a kažu da djeluje i na limfu. Naravno, četka treba imat izrazito nježnu dlaku. Neki kažu da, neki ne. Vrlo nježno četkanje lica meni se pokazalo djelotvorno. Meni je to suho četkanje jedan od najboljih stvari, ako ne i jedini koji mi pomaže kod seboreje. Moja "seboreja" koju su dijagnosticirali dermatolozi, se javlja u vlažnim uvjetima, tuširanje, znojenje, more... Ako svako jutro par minuta očetkam lice, više se ne crvenim ni kod najžešćih treninga..

3. Umivanje hladnom vodom.
Ja prirodne sapune koristim uglavnom za tuširanje. Ujutro se uvijek umivam isključivo hladnom vodom. Izbjegavanje agresivnih preparata je pola puta prema uspjehu. Ako skidam šminku, koristim svoj sapun s medom. Kako imam suhu i zrelu kožu uglavnom ne koristim ništa za pranje lica.

4. Ulje od marelice, argana, žumanjak, med...
Koristim svoj macerat smilja u marelici u kombinaciji sa arganovim uljem. Ta ulja nisu komedogena (što je meni važno jer mi skoro sve što stavim na lice izaziva mitesere) a vrlo su fina za zrelu kožu. Kombinacija je bezbroj, ali meni ova jako pašu. Ženama sa masnom kožom će biti bolja hidratantna krema, možda im ne pašu nikakva ulja... to je vrlo individualno i druga, vrlo duga tema, ali ono na što želim obratiti pažnju je da stvarno treba jako pripaziti da ti preparati ne naprave više štete nego koristi. Dobro je da se upoznamo sa sadržajem naših krema i da odaberemo šta manje štetnih sastojaka. Isto tako obična hidratantna krema ne treba koštati ko najnoviji model mobitela pa je svakako dobro i potrudit se naći puno jefitnije alternative kako nam kućni budžet ne bi stradao u borbi za mladost. Postoje jeftini i učinkoviti sastojci u svakom kućanstvu.
Naprimjer, obični med je super sastojak. Maska sa medom mi je prva liga za suhu kožu, za masnu kožu, za seboreju, za zrelu kožu... Žumanjak je super sastojak jer je pun kolesterola a ovaj je potreban zreloj i suhoj koži. Možete čajnu žličicu jednog i drugog pomiješati sa maslinovim uljem i eto super antiage maske za lice. Samo je treba brzo potrošiti.

5. Izbacila sam gluten iz prehrane nakon što sam otkrila Anitu Šupe. Puno spekatakularnih otkrića zahvaljujem njenom blogu a u borbi za lijepu kožu mi je zakon njen: TEMELJAC tj. juha od kokošjih kostiju - to je prirodna kolagenska bomba. O svemu vezano za nutricionizam prave bezglutenske prehrane (paleo i lchf) možete naći na njenom blogu Istine i laži o hrani.

6. Kozmetika iznutra. Na Plantagei (stranica koju inače preporučam na radionicama izrade sapuna za učit, učit, učit, i još učit) sam saznala za supermoći korijena čička. Veliki čičak se u mojoj obitelji pokazao dobar i kod akni, i kod seboreje, pa čak i kod impetiga. Morat će mi već netko iz ljekarni dat popust na sipf korijena čička. Mi doma radimo više kura godišnje sipf-om čička (može i neka druga tinktura čička). Kure traju po tri tjedna i onda se radi pauza. Uglavnom pročitajte o tome to na Plantagei poglavlje "Kozmetika iznutra"...

7. Limfna drenaža
Jedini "kozmetički" tretman za koji ću rado odvojit novac ako mogu. Nije samo kozmetički već i zdravstveni, iako je poslije limfne drenaže ljepša koža lica, celulit zasigurno manji i tako dalje... Treba je raditi izrazito stručna osoba jer treba poznavati puteve limfe, limfne čvorove i imat ispraksiranu ruku za ritmički blag pritisak. Tretman košta cca 200 Kn. Limfna drenaža izbacuje višak vode, oslobađa tijelo toksina, opušta, potiče imunitet... Prava limfna drenaža ima moje tople preporuke. Dobro je znat da bilo koja rekreacija potiče limfu.

p.s. Ono ostavljanje pušenja, stresa, drogašenja i alkoholiziranja smatram da se razumi samo po sebi... Nadam se da san pomogla savjetima i da van smanjivanje drogašenja ne pada teško :-)

p.s.s. Pita bloger u komentariu šta je sa "keks", pa sad da ne ispadne da sam sve nabrojila ovin poston :-) iman još par savjeta; bilo bi dobro bit i žena pomorca a ne radit osam sati na baušteli itd... bilo bi dobro i jest finu ribu, pit skupa vina, ić na godišnji pet puta godišnje.. sami nastavite niz....

Oznake: sapun, smilje, izrada, SAPUNA

Nakon par godina što koristim kruti šamponić vlastite proizvodnje, uz brojne preinake, odlučila sam ga podijelit i sa ostalima. Čak se i moja frizerka navikla na kruti šampon i kaže da ovaj sad bolje pjeni od običnog, što je njoj jako bitno. Uglavnom joj je problem kod krutih šampona stvaralo rastrljavanje među rukama, jer pri prvom nanošenju znaju ne zapjeniti odmah. Šamponi su napravljeni od detergenata, ili tenzida, tako da ih ne bi nazvala prirodnim proizvodom, ali u svakom slučaju, naši šamponi ne sadrže sls, ni nikakve druge sulfate ni fosfate. Od detergenata ili tenzida sam koristila najblaže i najekološkije u svojim kategorijama. Dakle anioniski, neionski, amfoterni i kationski tenzidi u omjerima koji što manje isušuju. Naravno, kosu možete prati i običnom vodom, ali na to se treba naviknuti i većina žena ne voli taj osjećaj na kosi. Zato kad već koristimo detergente, gledajmo da su eko friendly i da što manje iritiraju kožu.

Oznake: šampon, prirodni, sapun, kosa, minerali

Teško mi je, nisam navikla pisati o velikim ljudima. Imala sam čast biti dio tetinog života i imam snažnu potrebu napisati priču o njoj. Ne zato da obnavljam uspomene, niti mi je ovo terapija zbog iskustva smrti bliske osobe, niti pišem zato da što više ljudi zna za moju tetu. Pišem ovo jer želim da ideja koja je bila sastavni dio tetinog života prijeđe na druge. Nadam se da ću vam tu ideju uspjeti donekle dočarati riječima, što je puno teže nego kad živite uz osobu koja radi na velikim idejama. Ovo je priča o radu i borbi za društvo kakvo je moja teta vjerovala da zaslužujemo. Vjerovatno je ta borba pridonijela njenoj bolesti zbog koje je na kraju umrla.


Ela Rac Marinić-Kragić (04. 05. 1955. - 25. 12. 2015.)

Moja teta je bila izvrsna matematičarka a još bolja učiteljica matematike. Iako je bila profesorica, koristim izraz učiteljica jer je život posvetila raznoraznom učenju, kako djece, tako i profesora. Radila je u petoj matematičkoj gimnaziji u Zagrebu. Da je bila kuvarica, u njenom restoranu bi bila najbolja spiza u gradu. Da je bila novinarka, bila bi Nataša Škaričić. Pošto je bila matematičarka, njeni učenici su bili najbolji matematičari na svijetu. Ona je bila u stanju da i na druge profesore prenese vještine dobrog učitelja, da unapređuje državni nastavni program, da uvede besplatne geometrijske programe i obrazuje učitelje kako da se služe njima. Onda je organizirala udruge koje su učiteljima pružaju obrazovanje, informacije i podršku. Pošto je to sve radila, usput je i naštetila korumpiranim individuama koji zarađuju svoj profit štetom po društvo. Iako je moja teta dobila nekoliko priznanja zbog svoga djelovanja, mogu reći da je više bila kažnjavana za života. Da ne pišem nedefinirano, njen ravnatelj je ta individua koja utjelovljuje sve najgore od hdz-sdp filozofije korupcije&ugnjetavanja. On je administrativnim metodama ispod žita smanjio mojoj teti plaću, zastrašivao je i ucjenjivao. Blago je reć da je to bio mobing, trajalo je to godinama, vjerovatno možete pretpostaviti šta sve u ovakvom društvu može netko doživljavat od čovjeka koji ima moć. Recimo da je ravnateljev sin imao firmu koja se bavi prodajom matematičkih pomagala, a ravnatelj je lobirao za obaveznu upotrebu scientific kalkulatora u osnovnim školama. Moja teta, kad se tada glasalo o takvim odlukama u matematičkim udruženjima, je naravno bila protiv toga. Kada bi se birale knjige, teta bi glasala za najbolje knjige, na kojima naravno nije neka zarada od koruptivnog dodatka. Dok je ravnatelj u Hrvatsku uveo Sketchpad koji podržava ministarstvo i koji se plaća, a koji je po mnogim nastavnicima vrlo nekvalitetan program, moja je teta je uvela open-source Geogebru koja je vrh među takvim programima. Ona je o svemu tome pisala dnevnik
Mnogi su napisali divne riječi o njenom životu. Međutim, u zbornici, gotovo svi bi pognuli glavu kada bi ravnatelj sijao strah. Zbog straha od dobivanja otkaza, smanjenja plaće i mobinga nisu stali na stranu moje tete. Ali ono što duboko vjerujem je da ljudi koji pognu glavu, oni koji ne pruže podršku prijatelju koji se bori i za njih, kad rade ispodprosječno posao kojeg su nekoć voljeli ili nikad nisu, u biti rade protiv sebe. Vi koji ovo čitate, nastojte razumjeti što je uistinu dobro za vas. Mjeri li se kvaliteta vašeg života sigurnim poslom, stalnim primanjima ili djelima koja ostaju iza vas. Kakvu poruku pružate svojoj i drugoj djeci. Što dajete generacijama koje ostaju za vama?

Da bi radili sa genijalcima (koji su se skupljali oko moje tete poput saborskih zastupnika na mukte marendu) morate posjedovati stanovite vještine. Genijalci imaju posebne potrebe. Morate ih naučiti motivirati. "Genijalcima ili dam posebni domaći, ili im uopće ne dajem domaći rad." Ovu izjavu je teško svatiti običnom učitelju ali moja teta nije bila obični učitelj. Teško je učiteljima raditi sa mladom osoboma koja ima mnogo veće intelektualne sposobnosti od njih, pa često u samom startu odustanu. Moja teta nije imala probleme sa egom ni kvalitetom učenja, i pričala bi mi ponosno kako bi tek pokazala put rješavanja ultra teškog zadatka mladoj nadi. Moja teta je bila vrlo blistava uma i imala je iznimnu matematičku kondiciju koju je svakodnevno održavala kako bi mogla pratiti takvu djecu i pružati im smjernice. Danima bi radila na jednom zadatku da vidi da li ga je genijalac dobro postavio. Da se razumimo, radila je ona i sa običnom dicom, poput mene, i tu je pokazivala veliki uspjeh. Dvi više škole sam završila, a sve je bilo puno predmeta sa brojevima, i sve bi mi ih objasnila bolje nego profesori koji su mi tumačili te predmete. Pogledala bi npr. u nacrtnu geometriju koja se uči čitav semestar na fakultetu i za dva-tri sata bi već osmisla plan i program učenja. Onda bi misec dana "cipala" sa mnom tako da mi je svaki put pomalo podizala kondiciju za učenje i uvik bila malo zahtjevnija u objašnjavanju. Taman na granici moga razumijevanja. Tako sam razvijala možđane. To primjetite tek nakon par tjedana, ali veliki je blagoslov imati osobu koja ulaže vrijeme, trud, energiju i znanje u tebe. Ona vas motivira i osim samog predmeta uči vas i logičkom razmišljanju, ljubavi prema znanju i upornosti. Mene je moja teta osim ogromnog truda i vremena potrošenog na moje učenje, učila i kuhati, planinariti, voljeti, brinuti se o drugima, učila me odgoju djece, hrabrila, podržala u privatnom poslu, i financijski i energetski, i slušala me kad mi je bilo teško i pomogala na sve načine. Malo tko je imao takvu tetu.


Našla sam markaciju!

Moje prvo planinarenje je bilo kad sam imala četiri godine. Išli smo na Sljeme od Šestina. Vrlo brzo sam se umorila i počela kukati i prigovarati. Ali moja teta me je zamolila da tražim markacije i objasnila mi kako ću time čitavom timu biti od velike pomoći kako se ne bi izgubili. Nakon toga sam zaboravila na umor i trčala od markacije do markacije te bila preponosna kad bih obavijestila društvo da sam ugledala slijedeću. I dan danas kad vidim markaciju obuzme me radost tog prvog planinarenja kad sam se osjećala tako ponosno i posebno. I svojoj djeci sam na isti način uvalila priču o markacijama. Ona je ostavila mnogo markacija za sobom, pratim ih svakodnevno i toliko su snažne, čitav život ću ih imati ispred sebe.

Često se pitam, da li je moja teta isto trebala pognuti glavu, čuvati sebe, ne voditi toliko brige o drugima, možda bi duže živjela. A meni je toliko bilo stalo da bude sa menom. Međutim, da se ona toliko nije davala svima, ne bi možda bila ni puna nesebične ljubavi prema meni, i onda ja ne bi bila upola od ovoga što jesam. Zato, u čast mojoj teti, gledat ću sa radošću a ne žalošću na sve njene učenike i kolege koji su poput mene dobili mnogo. Trud za sve njih nije bio uzaludan ukoliko nastave davati ono što im je ona dala. Velika utjeha mi je da su zbog nje vjerovatno mnogi bolje osobe, korisne drugima. Jedna mudra žena mi je rekla da u čast teti oprostim i njenom ravnatelju koji nije znao što radi jer onaj koji se povodi samo za moći i profitom je neznalica. Trudim se!



http://nastavnici.org/2015/12/26/ela-rac-marinic-kragic-4-svibnja-1955-25-prosinca-2015/

Svi biste htjeli imati sapune naših baka za pranje veša, pogotovo kad zagusti sa nekim opakim mrljama, zar ne? Niste pomagali staroj baki oko izrade sapuna kad je trebalo, baka je onemoćala, sakrila recept ili ga zaboravila, a vi bi sad htjeli recept nazad. To je zato jer su sapuni koje su radile naše babe izvanredno prali sve od stoljnjaka do vunenog đempera, od kistova do patika, a sad svi "mirišljivi" omekšivaći svijeta ne mogu učiniti da se nešto tako lijepo opere. Iako radim hladne sapune za pranje tijela, ljudi su me neprestano nagovarali: "Kad će sapun za prat robu? Kad ćemo oprat robu nekim normalnim domaćim praškom ili sapunom?"

Hvalim se ovim postom jer nakon niza pokušaja i teškog rada, napokon smo ovladali i tradicionalnom metodom kuhanja sapuna. I nisam iznenađena sa ustanovljenim: Tradicionalni sapun je najbolji sapun za pranje robe ikad!!! Više me zaprepastilo da smo uspili ovladat tom mukotrpnom tehnikom. Nije bilo lako, nailazili smo na prepreke, smislili par trikova, nismo se predali. Osjećam se poput staroga opakoga mr. Forda kad je napravio motor sa više cilindara koji uistinu radi. :-)