subota, 14.03.2020.

Čime prati ruke?

Preporuke su trebamo provoditi učestalo pranje ruku. Moji prijatelji iz Francuske su tekućim sapunom, najvjerojatnije pomiješanim sa detergentom, više puta dnevno prali ruke. I nakon tri dana koža im je bila toliko suha da im je pucala. Imali su ozbiljne probleme sa rukama. Tada su počeli koristiti moje sapune rađene ručno hladnim postupkom i spasili se iritacija. Ljudi najugroženiji ovim virusom su osobe starije od 60 godina, a njima su ruke puno više osjetljive i više suhe od ostalih... Ovo nije (samo) pokušaj da reklamiram svoje proizvode već uistinu poziv da sebi, a pogotovo svojim starijima kupite domaće sapune rađene hladnim postupkom u bilo kojeg proizvođača hladnih sapuna.

Bezbroj puta sam se uvjerila sam se da domaći sapuni mnogo manje isušuju i iritiraju, kupci su mi često osobe kojima smeta pranje uobičajenim sredstvima. U kupkama za pranje tijela su to često agresivni detergenti od kojih je svaki sapun, pa i onaj najjeftiniji industrijski bolji po mnogo stvari.

*Sapuni hladnim postupkom imaju višak ulja pa samim tim dodatno njeguju kožu, tj manje isušuju, manje skidaju površinski sloj. Sadrže i glicerin (a koji je u konvencionalnim sapunima izvađen) koji je prirodni humektant, tj vlaži kožu.
*Nemaju štetne kemikalije. Mali proizvođači od mirisa uglavnom koriste eterična ulja, od boja mike i mineralne pigmente a dodaci su obično prirodni poput meda, soli, glina...
*Podržavate uglavnom male proizvođače, domaće i lokalno. Također osjetno manje štetite okolišu kad kupujete krute sapune nego tekuće u plastičnoj ambalaži.

U koga kupovati sapune, tko radi kvalitetne? *Na prvu predlažem lokalne male proizvođače. Bilo bi dobro da imaju obrt, tvrtku ili opg, iako ni to nije uvijek garancija da rade kvalitetno. Ako ste dosad bili zadovoljni i znate proizvođača, to je već puno.
*Svakako bi bilo dobro da imaju sve nabrojane sastojke i to napisane na INCI-ju. Ako ih vi i ne znate čitati bar je donekle garancija da se proizvođač potrudio da nauči što radi. To vam je ono na pozadini malim slovima INCI: Sodium Olivate, Sodium Cocoate, Sodium Palmate.. . Znači da je proizvođač koristio najviše maslinovog ulja, zatim kokosovog, pa palminog. Ova tri se najčešće koriste kod prirodnih sapuna. Neću toliko ovdje o INCI listama.
*Sapuni hladnim postupkom su sasvim drugačiji od onih koje su radile naše bake. Kako radim i te sapune znam da su oni odlični za pranje veša ali nisu pogodni za učestalo pranje površina tijela.

Sapune smatram formom umjetnosti, plemenitim obrtom, malim luksuzom koji pružamo na koji smo mi koji izrađujemo sapune jako ponosni. Podržite sada male proizvođače i koža će vam biti zahvalna.

Oznake: sapun, prirodni, sapuni, pranje, ruku

- 09:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 12.05.2015.

Uobičajeni postupci izrade krutih sapuna

Domaći sapuni se mogu raditi na različite načine, a o načinu na koji radite sapun će ovisiti i kvaliteta i namjena sapuna. Evo postupaka kojima se možete poslužiti za napraviti domaći sapun kod kuće. Najviše volim raditi hladne sapune, jer oni se mogu oslikavati različitim metodama što svaka kreativna osoba obožava a mogu postizati i različite efekte na koži.



Sapun se obično dobiva postupkom saponifikacije između kiseline (mast, ulje) i lužine. Svaka masnoća treba određenu količinu lužine da bi se dobio sapun. Sapuni sa viškom ulja imaju više ulja nego je potrebno da bi nastala potpuna saponifikacija. To su tzv. premašćeni sapuni, a višak ulja tj. manjak sode se u sapunskim kalkulatorima naziva superfat (višak ulja) ili discount (manjak sode) (što je više-manje ista stvar, iako ima fora da je superfat dodavanje ulja nakon postignute početne saponifikacije ali o tome neću sad).


Hladni postupak izrade sapuna

Ovako dobiveni sapuni se ne kuhaju, ulje i soda se miješaju na hladno. Početna saponifikacija se dobiva mehanički, uglavnom miješanjem štapnim mikserom. Nakon što je postignuta saponifikacija (trag), sapun se izlijeva u kalup. Nakon jednog dana (ili više dana, ovisno o nizu faktora), sapun se vadi iz kalupa i ostavlja da sazrijeva minimalno četiri tjedna (idealno šest tjedana a z a neke sapune i više). Glicerin ostaje u sapunu kao prirodni produkt saponifikacije. Taj glicerin također njeguje kožu za razliku od konvecionalnih sapuna kod kojih se glicerin odvaja. Hladni sapuni su uglavnom premašćeni sapuni jer je nemoguće van laboratorijskih uvjeta izračunati točan saponifikacijski faktor ulja. Ovakav sapun je najbolji za pranje tijela, ponekad čak i lica. Šteta je s njime prati ruke, a teško rublje.
*Hladni sapuni su nastali za vrijeme kolonizacije Amerike. Nemaju korijene u našoj tradiciji.

Topli postupak izrade sapuna

Nakon što se ulje i soda pomiješaju kao i kod hladnog postupka, sapun se grije i miješa u double boileru, tj. banjamariji (lonac u loncu s vodom) na cca 70 stupnjeva.
To je također postupak u kojem se preporuča premaščivanje. Sapun je gotov nakon cca dva sata, spreman za izlijevanje u kalup, te se već sutradan može koristiti za pranje tijela. Razlika između toplog i hladnog postupka je što u prvome postupku eterična ulja reagiraju sa sodom, ali se zbog nižih temperatura (neosapunjiva) svojstva baznih ulja bolje sačuvaju. U toplome postupku eterična ulja se dolijevaju u već gotov sapun pa ne reagiraju s lužinom i time miris eteričnih ulja ostaje duže.

Kuhanje sapuna ili metoda naših baka
Naše bake su kuhale sapun. Otprilike bi u lonac sa 10 l vode, 1 kg soli, 1 kg natrijeve lužine stavili 5 litara „murge“(talog maslinovog ulja) ili bilo koje druge masti ili ulja, uglavnom otpadnoga ulja. Tako su na kipućoj vodi miješale bez prestanka tri sata i više, dok se potpuno ne bi odvojio glicerin od sapuna, a sapun bio saponificiran bez viška lužine ili ulja. Ovakav sapun je idealan za pranje veša. Zato se ovdje koriste ulja i masti kojima je istekao rok trajanja, slobodne kiseline iz takvih ulja se i bolje saponificiraju te su i pogodnije za pranje nečistoće kao što je prljav veš. Ulja kojima je istekao rok trajanja se nikako ne smiju koristiti kod hladnog sapuna, jer bi se brzo pokvario zbog spomenutog premašćivanja, tj. viška ulja. Zato je sapun od loja ili svinjske masti po mom iskustvu dobar za izradu ovom metodom, ali se pokazalo da se loj ili mast životinjskog porijekla brzo kvari ako je na zraku ili višim temperaturama. Kod metode hladnim postupkom je nemoguće odrediti precizno točan saponifikacijski faktor ulja jer se udio masnih kiselina razlikuje dosta od jednog do drugog ulja. Ovome sapunu nije potrebno određivati saponifikacijski faktor jer potpuno saponificirana smjesa nakon mukotrpnog mješanja pliva na vodi, a ostatak, tj. višak natrijeve lužine ostane u vodi (u kojoj je i glicerin koji se uhvatio za sol). Ovdje morate paziti da sapun ne pokipi, pa su naše bake ovo uglavnom miješale u dvorištu.


Franch milled metoda

Ovdje se gotov naribani sapun pomiješa sa 10% vode. Zato eterična ulja i drugi dodaci ne reagiraju sa sodom jer radimo sa već gotovim sapunom. Ovo je za mene najjednostavniji sapun i najbrži način izrade sapuna.

Transparentni sapuni
Ovo je malo kompliciranija metoda od prethodnih.
Ovakvi sapuni se rade s alkoholom i šećerom, a zbog prisustva alkohola nisu pogodni za suhu kožu. Alkohol je i vrlo nezgodan za rad. Na tržištu se nalazi mnogo gotovih baza transparentnih sapuna sa sls-om pa tu pripazite na deklaracije. Ljudi kupuju gotove baze i igraju se oblicima i teksturama ( i dobiju stvarno zapanjujuće efekte) a nisu svjesni da ovakav sapun koji sadržava sls je puno manje kvalitetan nego konvecionalni sapun od 2 Kn. Ovaj sapun bih preporučila za pranje ruku, ali kako dosta ispušta glicerin može vrlo brzo postati gnjecav u neadekvatnoj posudi ili se orositi vlažnim prostorijama. Naravno i to ovisi o kvaliteti i načinu izrade.

****
Sve izrade krutih sapuna uključuju NaOH.
NaOH je dosta agresivna lužina, morate biti jako oprezni i svjesni opasnosti.
Nekad su žene sa ovih područja bacale smjesu sode i vode nevjernim muževima uoči, nakon čega bi ovi oslijepili. Zato pažljivo s lužinom i muževima!

Oznake: kuhani, domaći, sapun, sapuni

- 17:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 10.06.2014.

Pečatiranje sapuna

sortiranje photo pecat4_zps94e2276b.jpg


Prije četiri ljeta putovala sam po južnoj Francuskoj. Po brdašcima iznad Nice i Cannesa su oni koji imaju smisla za lijepo, prije turističkog ludila, sebi uredili prekrasne vile sa maslinicima. To su uglavnom bili Renoir i Chagall i još pokoji manje poznat slikar. Nađe si i pokoji mali obiteljski hotel u tom stilu. Običaj je tamo gostu na jastuku ostaviti sapun sa mirisom lavande na kojem je otisnut pečat tog hotela.
Pa pomislim:
Zašto naši apartmani ne bi udarili pečate po sapunima?

pecatiranje photo pecat_zps725e3581.jpg

Naravno, ja tučem pečate, a oni razvesele gosta unikatnim poklonom. Pečat ima taj obrtnički štih, pa imam takvih narudžbi i više nego ih stignem napraviti.

Bitne su dvije stvari za lijepo "ugraviran" pečat: kvaliteta pečata i kvaliteta sapuna.

 photo pecat7_zps3388753d.jpg
Radim pečate kod jednog gravera. Pečati su od pleksiglasa, dubine 3mm. Bitno je da detalji u izradi nisu jedni blizu drugih. npr. da nije pretanka linija slova tako da dvije rupice u slovu nisu preblizu. Onaj tko radi tu pripremu u vektorskim programima, Corel, InDesign, će to već znati rasporediti. Izrada pečata sa pripremom košta cca 300 Kn.

Sapun mora biti suh da se ne melja po pečatu, a opet ne presuh da ne puca. Dužina sušenja sapuna ovisi o godišnjem dobu, količini vode u sapunu, uljima koja ste koristili. Ako ste koristili veće količine ulja ili maslaca sa zasićenim kiselinama (kokos, shea, cacao butter) vjerovatnost je da će sapun pod pečatom pucati. Otprilike je ta dužina sušenja potrebna za pečatiranje tri tjedna.

Udari se lagano čekićem, dva tri puta po različitim površinama. Bitno je na pečat od pleksiglasa dodatno zalijepiti neku gumu da ne pukne.

glupiranje photo pecat3_zpsf1a44958.jpg

Ovo je posao u kojemu mogu sudjelovati i djeca, koja jedva čekaju pomagati oko sapuna. Za razliku od izrade sapuna, što je iznimno opasan proces za djecu i kućne ljubimce.





Oznake: pečat, sapun, apartmani, sapuni

- 09:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>