četvrtak, 21.05.2015.

Prirodni šamponi

Prirodni šamponi ili sapuni za kosu? Ne postoje!!! Odmah da razočaram sve zainteresirane. :-)Ovaj post je više namijenjen ljudima koji tragaju za prirodnim načinima pranja kose a manje onima koji sastavljaju šampone. Ovako svima zainteresiranima dajem, nadam se, kvalitetan odgovor na brojna pitanja koja dobivam: kakav šampon ili kondicioner kupit, na koje sastojke pripazit, koja je razlika između (krutih i/ili tekućih) detergenata i (krutih i/ili tekućih) sapuna, zašto šamponi ne mogu bit prirodni, zašto šamponi nisu sapuni, kako se prirodno može prati kosa te zašto ja ne radim šampone.



"Prirodni sapuni" uglavnom nastaju tako što ulja reagiraju sa sodom kauštikom - NaOH (kod tekućih sapuna to je KOH), a NaOH i KOH se uglavnom dobiva sintetskim putem pa se žestoki pobornici naziva prirodno znaju ljutiti. Više bi im pasao izraz domaći sapuni. Kad me pitaju radim li prirodne sapune, ja ipak odgovorim potvrdno, jer ne samo što bi mi objašnjavanje oko toga što je prirodno oduzelo previše vremena već se tu radi o žargonskim izrazima. Na to ni ne gledam tako striktno jer svakodnevni izrazi "kemija" i "prirodno" tu nisu korišteni stručno, niti se koga obmanjuje. Također, hladni sapuni (gdje se koriste mineralni pigmeni i eterična ulja od dodataka) spadaju pod COSMOS standard. Evo link koji po meni jako lijepo objašnjava te granice, što je prirodno a što ne. Napisao ga je cijenjeni i popularni Stribor Marković http://www.plantagea.hr/dev/i-uvod
http://www.cosmos-standard.org/docs/COSMOS-standard-v1-2-061212.pdf
Kako je bilo puno rasprava i sitnih prevara oko naziva prirodno, europski stručnjaci kreirali su točan propis što je to ekološka kozmetika, a što nije. Tako je nastao COSMOS standard. Prema tom standardu, sastojci moraju zadovoljavati točno određene kriterije kvalitete.
Ali, ajmo mi na šampone.

Konvencionalni šamponi su kombinacija tenzida ili surfaktanata. Kruti šamponi nisu sapuni već smjesa surfaktanata u krutom stanju. Surfaktante možemo zvati i detergentima. Dakle vrlo je upitno što je to sapun za kosu. Tekući šamponi su smjesa detergenata i vode (zato trebaju još i kvalitetan konzervans). I ovdje je bitno da čitate sastojke (INCI lista), jer skupocjena ulja i svi ostali čarobni dodaci nisu osnovni sastojak šampona, već su to detergenti i voda. Ono što je bitno na prvu je to da kupite šampon bez SLS-a koji je za mnoge iritant (i ima još mnogo drugih ozbiljnijih mana). Međutim jako je jeftin i ima ga u preko 95% proizvoda u supermarketima, te čak i u krutim sapunima koji se prodaju pod prirodne. Znači kad kupujete šampon pripazite najviše koji su surfaktanti korišteni.
Mnogi muškarci koji imaju vrlo kratke vlasi peru kosu sa običnim sapunima i zadovoljni su. Međutim, sapuni nisu praktični za pranje kose svima koji imaju kosu dužu od par centimetara. Ima naravno i žena koje duge vlasi peru sodom bikarbonom ili allepo sapunima (te ostalim sapunima koji imaju saponificirana ulja koja više pjene) te ispiru nakon toga octom u vodi. Ali iz mog iskustva ovo ne odgovara velikoj većini žena, pogotovo onima koje su navikle na standardne šampone. Kosa nije koža i ima drugačije zahtjeve za pranjem, njegom i raščešljavanjem.
Oštećena kosa se ne može obnoviti i zato treba paziti da se lako raščešlja, a mnogi vole i da je fina i meka na dodir. Nakon pranja sa sapunima se taj efekt ne postiže. Pogotovo ju je teško raščešljati nakon sapuna od 100% maslinovog ulja. Sapuni mogu još više oštetiti kosu. Tekući sapuni (oni koji su rađeni saponifikacijom sa KOH) također nisu pogodni za kosu (istih su svojstava kao i kruti sapuni osim što se lakše nanose) jer sapuni čine da se površinski slojevi dlake rasvjetaju te su time skloniji oštećivanju i pucanju. Kosa se teško raščešljava nakon (tekućih i krutih) sapuna. Sapun može, a i ne mora, biti dobar prema vlasištu. Njega kože se svodi na hranjenje, dok se kosa njeguje jedino prevencijom oštećenja (između ostalog i kvalitetnim kondicionerima koji stvaraju fini sloj na kosi te sprječavaju daljnja oštećenja, a ispiru se pri svakom pranju). Ovisno o problemima vlasišta, koriste se dodaci u šamponima, kao salicilna kiselina protiv peruti te gline ili vrbina kora, ekstrakti ružmarina itd.. Kosu oštećuje sunce, bojanje i slične kemijske fore, peglanje, feniranje, raščešljavanje, vezivanje gumica za kosu i slično.
Vlasište bi možda općenito trebalo promatrati zasebno od kose.
Tanka dlaka je podložnija oštećivanju, takva kosa se prije masti i mora prati češće sa rijeđim detergentima. Bilo bi dobro da se koriste kationski tenzidi u regeneratorima koji će čuvati kosu od oštećenja. Ono što znam je da je to uglavnom genetski i da tu nema puno spasa, tj. dlaka kose vjerovatno vam neće biti deblja čak i ako jedete puno zobi kao što je to mojoj djeci savjetovao frizer (zbog toga što je od sličnih proteina sastavljena medula dlake). Oni sa debelom dlakom imaju uglavnom problem sa raščešljavanjem, pa bi i njima određeni kondicioneri dobro došli, ali to je jedno potpuno novo poglavlje. Ja sa debelom dlakom znam koristiti i ulja na vrhovima kose i to mi ne smeta, a kosu perem svakih tjedan dana.

Podjela tenzida prema ionogenosti (može se provesti i prema HLB vrijednosti):
-anionski
-kationski
-neoionogeni
-amfoterni

Kombinacijom tenzida iz ovih skupina dobivaju se pjenušaviji ili manje pjenušavi, blaži ili agresivniji, sva većom ili manjom snagom perivosti te iritacije, ekološki razgradivi ili ne, šamponi. Neki tenzidi su blaži i kvalitetniji od drugih i razgrađuju se u okolišu ali to su ipak detergenti dobiveni kompliciranim kemijskim reakcijama. Vrlo malo je vjerovatno da postoje kućni ili mali ili domaći proizvođači detergenata, već postoje oni koji miješaju već gotove surfaktante, prave formulacije ne bi li dobili šampon koji je nježniji, više pjeni i slično.

Primjer konvencionalnog tekućeg šampona (prepisano iz Kozmetologija, Mira Čajkovac):
Trietanolamin-laurilsulfat 30,0
Koko-betain 10,0
Dietanolamid kokosovih masnih kiselina 2,0
Miris 0,7
Otopina boje 2%-tna 0,1
Konzervans, miris i pročišćena voda do 100,0
pH-vrijednost treba podesiti na 5-6

Mi u našem krutom šamponu koristimo SCI (sodium cocoyl isethionate) preko 50%.

Zdravi, veseli i čisti bili!

Update: Zanimljiv blog sa znanstvenim pristupom raznim čistačima kose. Žena kaže da voda od prokuhane zobi i glina također dobro operu kosu, kao i sapun, ali tu se ne priča dalje o raščešljavanju.
http://www.thenaturalhavenbloom.com/2015/05/hair-science-how-well-do-mild-cleansers.html
- 16:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 12.05.2015.

Uobičajeni postupci izrade krutih sapuna

Domaći sapuni se mogu raditi na različite načine, a o načinu na koji radite sapun će ovisiti i kvaliteta i namjena sapuna. Evo postupaka kojima se možete poslužiti za napraviti domaći sapun kod kuće. Najviše volim raditi hladne sapune, jer oni se mogu oslikavati različitim metodama što svaka kreativna osoba obožava a mogu postizati i različite efekte na koži.



Sapun se obično dobiva postupkom saponifikacije između kiseline (mast, ulje) i lužine. Svaka masnoća treba određenu količinu lužine da bi se dobio sapun. Sapuni sa viškom ulja imaju više ulja nego je potrebno da bi nastala potpuna saponifikacija. To su tzv. premašćeni sapuni, a višak ulja tj. manjak sode se u sapunskim kalkulatorima naziva superfat (višak ulja) ili discount (manjak sode) (što je više-manje ista stvar, iako ima fora da je superfat dodavanje ulja nakon postignute početne saponifikacije ali o tome neću sad).


Hladni postupak izrade sapuna
Ovako dobiveni sapuni se ne kuhaju, ulje i soda se miješaju na hladno. Početna saponifikacija se dobiva mehanički, uglavnom miješanjem štapnim mikserom. Nakon što je postignuta saponifikacija (trag), sapun se izlijeva u kalup. Nakon jednog dana (ili više dana, ovisno o nizu faktora), sapun se vadi iz kalupa i ostavlja da sazrijeva minimalno četiri tjedna (idealno šest tjedana a z a neke sapune i više). Glicerin ostaje u sapunu kao prirodni produkt saponifikacije. Taj glicerin također njeguje kožu za razliku od konvecionalnih sapuna kod kojih se glicerin odvaja. Hladni sapuni su uglavnom premašćeni sapuni jer je nemoguće van laboratorijskih uvjeta izračunati točan saponifikacijski faktor ulja. Ovakav sapun je najbolji za pranje tijela, ponekad čak i lica. Šteta je s njime prati ruke, a teško rublje.
*Hladni sapuni su nastali za vrijeme kolonizacije Amerike. Nemaju korijene u našoj tradiciji.

Topli postupak izrade sapuna
Nakon što se ulje i soda pomiješaju kao i kod hladnog postupka, sapun se grije i miješa u double boileru, tj. banjamariji (lonac u loncu s vodom) na cca 70 stupnjeva.
To je također postupak u kojem se preporuča premaščivanje. Sapun je gotov nakon cca dva sata, spreman za izlijevanje u kalup, te se već sutradan može koristiti za pranje tijela. Razlika između toplog i hladnog postupka je što u prvome postupku eterična ulja reagiraju sa sodom, ali se zbog nižih temperatura (neosapunjiva) svojstva baznih ulja bolje sačuvaju. U toplome postupku eterična ulja se dolijevaju u već gotov sapun pa ne reagiraju s lužinom i time miris eteričnih ulja ostaje duže.

Kuhanje sapuna ili metoda naših baka
Naše bake su kuhale sapun. Otprilike bi u lonac sa 10 l vode, 1 kg soli, 1 kg natrijeve lužine stavili 5 litara „murge“(talog maslinovog ulja) ili bilo koje druge masti ili ulja, uglavnom otpadnoga ulja. Tako su na kipućoj vodi miješale bez prestanka tri sata i više, dok se potpuno ne bi odvojio glicerin od sapuna, a sapun bio saponificiran bez viška lužine ili ulja. Ovakav sapun je idealan za pranje veša. Zato se ovdje koriste ulja i masti kojima je istekao rok trajanja, slobodne kiseline iz takvih ulja se i bolje saponificiraju te su i pogodnije za pranje nečistoće kao što je prljav veš. Ulja kojima je istekao rok trajanja se nikako ne smiju koristiti kod hladnog sapuna, jer bi se brzo pokvario zbog spomenutog premašćivanja, tj. viška ulja. Zato je sapun od loja ili svinjske masti po mom iskustvu dobar za izradu ovom metodom, ali se pokazalo da se loj ili mast životinjskog porijekla brzo kvari ako je na zraku ili višim temperaturama. Kod metode hladnim postupkom je nemoguće odrediti precizno točan saponifikacijski faktor ulja jer se udio masnih kiselina razlikuje dosta od jednog do drugog ulja. Ovome sapunu nije potrebno određivati saponifikacijski faktor jer potpuno saponificirana smjesa nakon mukotrpnog mješanja pliva na vodi, a ostatak, tj. višak natrijeve lužine ostane u vodi (u kojoj je i glicerin koji se uhvatio za sol). Ovdje morate paziti da sapun ne pokipi, pa su naše bake ovo uglavnom miješale u dvorištu.


Franch milled metoda
Ovdje se gotov naribani sapun pomiješa sa 10% vode. Zato eterična ulja i drugi dodaci ne reagiraju sa sodom jer radimo sa već gotovim sapunom. Ovo je za mene najjednostavniji sapun i najbrži način izrade sapuna.

Transparentni sapuni
Ovo je malo kompliciranija metoda od prethodnih.
Ovakvi sapuni se rade s alkoholom i šećerom, a zbog prisustva alkohola nisu pogodni za suhu kožu. Alkohol je i vrlo nezgodan za rad. Na tržištu se nalazi mnogo gotovih baza transparentnih sapuna sa sls-om pa tu pripazite na deklaracije. Ljudi kupuju gotove baze i igraju se oblicima i teksturama ( i dobiju stvarno zapanjujuće efekte) a nisu svjesni da ovakav sapun koji sadržava sls je puno manje kvalitetan nego konvecionalni sapun od 2 Kn. Ovaj sapun bih preporučila za pranje ruku, ali kako dosta ispušta glicerin može vrlo brzo postati gnjecav u neadekvatnoj posudi ili se orositi vlažnim prostorijama. Naravno i to ovisi o kvaliteti i načinu izrade.

****
Sve izrade krutih sapuna uključuju NaOH.
NaOH je dosta agresivna lužina, morate biti jako oprezni i svjesni opasnosti.
Nekad su žene sa ovih područja bacale smjesu sode i vode nevjernim muževima uoči, nakon čega bi ovi oslijepili. Zato pažljivo s lužinom i muževima!

Oznake: kuhani, domaći, sapun, sapuni
- 17:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>