Ljubo Ruben Weiss

Prije samo nekoliko tjedana slušali smo i gledali izvještaje o suhoj zemlji i uvenulim stabljikama kukuruza, rajčica, šećerne repe… Sjetio se tada izraelske mudre glave prvog premijera Davida Ben Guriona i njegove davnašnje izjave: „Nama, Izraelcima, voda je jednako važna kao krv!“ Odbacimo li malo patetike u toj izjavi, i zaronimo li u dostignuća izraelske tehnologije navodnjavanja koja je u biti razrađen sustav gospodarenja vodom, kao izuzetno važnim prirodnim resursom, postaje jasno koliko je David Ben Gurion bio dalekovidan.

Slavonija je dočekala, konačno, obilniju kišu, pomalo se zaboravlja suša osim što nas cijene namirnica na tržnici, posebno povrća i voća, upozoravaju da je suša poharala Slavoniju ali i druge dijelove Hrvatske! I naravno, već se ništa ili gotovo ništa ne radi na navodnjavanju!
„OBEĆANA ZEMLJA“ - BEZ NAFTE
Inače, Izraelci - Židovi, tradicionalno skloni humoru pitaju se kamo ih je to Mojsije doveo nakon 40 godina lutanja– u „Obećanu zemlju“ ispod koje nema kapi nafte, dok oko ili u blizini Izraela su zemlje s najbogatijim izvorima nafte na svijetu! Srećom da ih nije doveo u zemlje bogate naftom, jer gdje ima nafte, ima i ratova (doduše, Izrael iako nema nafte, nekima je meta i rado bi ga vidjeli u moru), a s druge strane, naučio je Izraelce da obavljaju zahtjevni posao na lošoj zemlji - raj na Zemlji, na mjestu gdje je on nekada, po Bibliji, i postojao.
Pa da vidimo što to Izraelci rade, a mi u Hrvatskoj, pa i u susjednim državama, ne znamo, ne želimo ili jednostavno nećemo!?
Nijedna druga zemlja na svijetu nema takvo iskustvo u desalinizaciji morske vode i pripremi navodnjavanja kao Izrael. Na tom iskustvu i znanstvenim istraživanjima razvila se industrija koja cvate, i to je jedan od stupova izraelskog izvoza. Godine 2008. izvezla je židovska država "tehnologiju vode" u vrijednosti 1,4 milijarde dolara, prošle godine oko 2,5 milijarde dolara!
OD KIBUCA DO SVJETSKI POZNATE FIRME
Pionir branše je firma NETAFIM koja je 1965. patentirala sustav navodnjavanja u malom kibucu u pustinji Negev (Hacerim), tzv. sustav "kap po kap".Lani je samo ta izraelska firma imala prihod od oko 800 milijuna dolara, a djeluje u Izraelu još nekoliko firmi sa sličnim tehnologijama okrenutih izvozu. Netafim zapošljava na desetke tisuća ljudi, radi projekte u najmanje stotinjak zemalja u svijetu, obuhvaća 13 tvornica sa 27 podružnica, vodi je osam vrhunskih menadžera, a predsjednik uprave je Igalu Aisenberg, upravo iz spomenutog kibuca Hacerim.
Izrael te poslove širi na Afriku i posebno Kinu, Rusiju...Ne mogu dovoljno proizvesti uređaja za navodnjavanje niti imaju dovoljno agronoma - eksperata kolika je potražnja! I ne radi se samo o navodnjavanju, radi se o cjelokupnom temeljito razrađenom i povezanom sustavu – od desalinizacije morske vode, regulaciji izraelskih vodotokova koji su skromni, stvaranju akumulacijskih jezera i retencija, mreži vodovoda, pumpnih stanica sve do rasprskivača, sustavu kompjuterski upravljanim i nadziranim. Poanta je da se na istraženo zemljište (propusnost tla itd.) dovede doslovno do korijena biljke upravo onoliko vode koliko je biljci (nasadu) potrebno za optimalni rast. Izraelci već sada imaju male robote koji imaju zadatak otkrivati oštećenja vodovodnih cijevi i reparirati mjesta gdje se gubi voda, a nemali je broj modernih zgrada sa zelenim krovovima, tj. nasadima, da sada ne opisujemo besprijekorne plantaže voća, uređene vrtove…Koliko je to otišlo daleko svjedoči i činjenica da Izrael sve manje proizvodi Jaffa naranče, gotovo ih je nemoguće nabaviti u Evropi, jer, za razliku od nekog drugog, pa i egzotičnog ali kvalitetnog i ukusnog voća, trebaju, po nalazima izraelskih eksperata, prevelike količine vode.
UMJESTO PROJEKATA NAVODNJAVANJA – BORBA PROTIV POPLAVA
Predstavnici Netafima bili su u lipnju ove godine u virovitičko-podravskoj županiji, upoznali seljake na prezentaciji s mogućnostima navodnjavanja. Osim znatiželje tridesetak poljoprivrednika, nije pokazan interes za poslove i Izraelci su se vratili kući neobavljena posla. Koliko se sjećam, u vrijeme prezentacije bilo je još dosta kiše i vlage...hm, hm... neki su mislili da im Izraelci hoće „uvaliti“ uređaje i zaraditi, a tada, naravno, nitko nije pomišljao na sušu. Istina, ovisno o nasadima, ulaganja u mrežu navodnjavanja voćnjaka iznose oko 30 000 kuna po hektaru, no uloženo se vraća već nakon dvije-tri spriječene suše.
Inače, bez izravne uključenosti gospodarskih i poljoprivrednih komora, poljoprivrednih gospodarstava, Hidrometeorološkog zavoda (potrebno je dodatno istraživati klimu na određenim područjima, davati što preciznije dugoročne prognoze vremena itd.), … ovakvi projekti ne mogu se realizirati. Naravno, sve treba koordinirati Ministarstvo poljoprivrede tj. ekipa uz ministra Tihomira Jakovinu, no, kako se radi, bojim se, o ograničenim mentalnim sklopovima, tipa dodole, dodole (narodne pjesme za dozivanje kiše!) čim padnu prve i velike, zaboravit će se ovi, za Hrvatsku neophodni projekti – podsjećat će nas samo 20-tak posto skuplja hrana, ali čemu brinuti o tome – uvozni lobi hrane odnosno poljoprivrednih proizvoda moći će samo trljati ruke! Jer, da je netko htio sustavno i temeljito raditi na tome, imao je najmanje 20 godina priliku budući da su već postojali solidni temelji za takvu praksu u Hrvatskoj i šire– do 1990. u dolini Neretve, HEPOK Mostar, Popovo Polje…
Inače, dok je bilo poticaja seljaci nisu marili za takve projekte „kap na kap", da o političarima ne govorimo. Curilo je iz svih mogućih pipa, najviše državnih, kupovali su se najskuplji traktori pa i automobili nakon doznake poticaja, bukvalno, novac namijenjen poljoprivredi se razbacivao: zakupi se po političkoj podobnosti 2 000 jutara zemlje, poticaji su u prosjeku 1000 kuna po jutru, pa kakvo onda još i navodnjavanje kada novac pristiže, bila suša ili ne??! E, sada nema više novaca u državnoj kasi, nema HSS-a u hrvatskoj vladi, pa smo na sto muka! Stigli su na naplatu računi višedesetljetnih pogrešnih politika, i možda će tek EU dati šansu da se isprave mnoge „krive Drine“: naime, fondovi Evropske zajednice imaju predviđena sredstva za projekte navodnjavanja. U Hrvatskoj se od ukupno obradivih površina aktivno navodnjavanja tek 18 000 hektara, što je samo o,5 % tih obradivih površina!
PREDUVJETI ZA ZELENU HRVATSKU
Vjerojatno smo jedna od rijetkih zemalja gdje je pamet i struka na tako niskim granama, a znanost daleko od, ove godine, vedrog i presunčanog neba. Pečalba se intenzivira - najmanje 70 000 ljudi otišlo je proteklih desetak godina u svijet trbuhom za kruhom, većinom mladih i obrazovanih. Neki su možda i u Izraelu, rade na spomenutim korisnim i unosnim poslovima, za Izrael ali i svijet kojem će sve više manjkati hrane, pogotovo zdrave, učeći i o ekologiji jer sustavi navodnjavanja u funkciji imaju i nemjerljivo važnu ekološku dimenziju.
Za kraj, važna napomena: Izrael svake godine organizira velike sajmove opreme i stručne skupove gdje se može na licu mjesta vidjeti najmodernija dostignuća u "tehnologiji vode"(pregled sajmova nađe se na googlu, a najpoznatija su dva Cleantech i Agritech)) Bilo bi dobro znati koliko je naših stručnjaka bilo na tim sajmovima - stručnim skupovima???
Ali, ako neće brdo Muhamedu, hoće Muhamed brdu: firma Netafim ima kćer firmu u Njemačkoj, Izraelci će se predstaviti na sajmu „tehnologije vode“ u Nuernbergu, zatim u Italiji, u Bologni….No, dok naši stručnjaci tamo stignu, bojim se, mi ćemo se, uz inertne „Hrvatske vode“ i ostale zaspale institucije, već boriti s – poplavama!
( Napomena: Ovaj nešto drugačiji tekst objavljen je na portalu www.tacno.net, 19.08.2012. te na kolaborativnom blogu www.pollitika.com. Uz suglasnost Uredništva želim ga podijeliti s vama i ovdje!)