Ljubo Ruben Weiss

Bleiburg - red politikanstva, red molitvi, red stihova

Na godinu će biti točno 40 godina od napisana i objavljena većeg članka – zbilo se to u Studentskom listu, u Zagrebu, 1973. kada sam pisao o likvidaciji Varšavskog geta 1943., kada su ga nacisti topovima i vatrom sravnili sa zemljom. Od tada napisao sam i objavio više od 400 tekstova, od kojih se većina odnosila na temu fašizam - antifašizam, židovstvo, Izrael, Bliski istok… Neki koji danas čitaju ovaj dnevnik, nisu bili ni rođeni godine 1973. - (ali zbog njih i mlađih posebno, valja pisati!!), početkom iduće godine moći ću napraviti inventuru napisanog i zaključit ću s tugom kako je zamalo sve pisanje i objavljivanje bilo uzaludno. Zašto ovaj pesimistički zaključak?
Dolazim do njega gledajući danas, subota, 12. svibnja 2012., TV prijenos HRT-a s blajburške komemoracije koju sam gledao čistim slučajem. Točno u podne počeo je taj politikantski, nepatriotski dernek s asocijacijama na neprežaljenu NDH, pod časnim hrvatskim imenom, manifestacija koja je najavljena kao misa vjernika, a zapravo je bila očito pripremljena kao izraz politikanstva i klerikalizma.
Da se ne bi krivo razumjeli – više puta sam u svojim tekstovima naglasio da potpisujem svaki pijetet prema žrtvama bilo kojeg rata, osobito prema onima koji su smrtno stradali kao djeca, starci, žene kao i prema onima koji su izgubili život bez pravednog suđenja. Taj stav zastupam i danas, i žalim za svakom nevinom žrtvom Bleiburga (gdje je dokazano od velike većine povjesničara i onih koji se bave tom temom, a nisu povjesničari, da tamo žrtava nije bilo), pišem to u simboličkom smislu, jer Bleiburg, i danas je očito, nije mnogima značajan kao povijesni događaj već kao mit koji treba vječno održavati, čak i danas kada je proglašena samostalna Hrvatska, 1991. godine.
U FUNKCIJI DNEVNE POLITIKE
Nekako sam bio uvjeren da je Bleiburg manifestacija ustaških i drugih poraženih kvislinških snaga 1945, odnosno ustaške emigracije, i da bi mogla zamrijeti nakon 1991. godine, što se očito, ne događa, dapače, poprimila je takva obilježja koja sve manje imaju veze s blajburškim mitom, najmanje s istinom, a sve više s produbljivanjem podjele u hrvatskom korpusu, pa i političke obračune unutar hrvatskih političkih snaga, gdje se Crkva u Hrvata nedvosmisleno stavila u funkciju dnevne politike.
Jer, tridesetak prisutnih svećenika, na čelu s biskupom šibenskim Antom Ivasom, 67 godina nakon IIWW spremna je bila „čista srca i misli svakome pogledati u oči“, a zapravo Počasnom blajburškom vodu, predstavnicima desnih političkih stranaka zastupljenih i u Saboru, predstavnicima braniteljskih udruga….,nezaobilaznom Vici Vukojeviću i na zadnjem mjestu, hrvatskim vjernicima koji su došli na Bleiburg zbog razumljiva pijeteta.
Toliko žestokih riječi na račun hrvatskog Sabora pretpostavljam, ne može se čuti ni među najvećim neprijateljima Hrvatske: odluka Sabora o otkazivanju pokroviteljstva od 2013. nazvana je sramotnom, ideološkim sljepilom, „izravan je napadaj na ideju nacionalne pomirbe“, izazvala je društveni razdor, odluka je vezana za komunističko jugoslavenstvo itd. i t sl. U početak blajburške manifestacije ukomponirani su i stihovi Gundulića o slobodi izgovoreni od Joze Ševo, koji se sav unio u ovu manifestaciju, kako to i priliči osobama koje su izgubile kontakt sa stvarnošću.
Nastavili su Zlatko Hasanbegović, pa Zdenko Ćosić, predstavnik zapadno-hercegovačke županije da bi politički govori kulminirali „nastupima“ prof. dr. (!!!) Vladimira Šišljagića, bivšeg oficira JNA koji je govorio kao župan osječko-baranjski. I zamalo svaka rečenica zvučala je kao da je napisana u Mostaru, u mostarskom zatvoru, a ne u Osijeku: odluka Sabora o odricanju od pokroviteljstva „nije sramotna, već izdajnička“…S veleizdajom i zločinstvom povezani su i Stipe Mesić, dr. Ivo Josipović, naravno, Tito kojeg je svrstao u deset najvećih zločinaca svijeta…I taj tip, Šišljagić, predvodi stranku koja dominira u Slavoniji, predstavlja Slavoniju koja je imala jak partizanski pokret, stasao u opasnom okruženju okupatora i ustaša…I to bi trebala biti regionalna stranka koja se bori za Slavoniju??? Šišljagić je objašnjavao za što nova vlada ima mandat, a za što nema…, naravno, naglašavajući obvezu privođenja za počinjene komunističke zločine… Završna rečenica mu je antologijska (citat povjesničara Vjekoslav Klaića): „Jedna kap krvi prolivena za domovinu vrijedi više nego kiša govora…“,itd. i tsl.
RED POLITIKANSTVA, RED MOLITVI, RED STIHOVA…
Nakon reda politikanstva, red molitvi, pa red stihova (Hrvatska drhti od groznice i – nade, Bruno Bušić) da bi kulminiralo govorom biskupa Ante Ivasa koji je politizirao zamatajući političke poruke u vjersko-biblijske. Brinule su ga žrtve komunizma – oko 100 milijuna!!!!???, obrušio se na hrvatske medije koji ignoriraju vjerske skupove i naveo primjer okupljanja mladih vjernika u Sisku, i ponovio ono što čujemo ovih mjeseci vezano za diskusiju o zakonima: da je Božji zakon iznad svjetovnih zakona… Na momente mi se činilo da je to ne propovijed nego politički govor ispod razine kardinala Alojzija Stepinca... u ratno vrijeme tzv. NDH.
I tako, ustaše su spomenute jedan jedini put, preko citata Vlade Bakarića, ustaše su postale hrvatska vojska, stradali su sve nevini Hrvati, a ne bi vjerovali, najviše me se dojmilo kada je biskup Ivas počeo kukati zbog – povećanja troškova života! Jadan hrvatski narod kojem o socijalnim temama govore – biskupi!
Završilo je s pozivom Gospodinu da dođe u Hrvatsku i – ostane zauvijek!
Sve u svemu, časno hrvatsko ime zloupotrebljeno je po tko zna koji puta od Crkve i politikanata. Istini za volju očitovao se i jedan napredak na skupu: nije bilo ustaških obilježja, kapa s „U“, odora i sl. – ali, ne zbog neke promjene retorike, stava i ocjena, nego zbog prošlogodišnjih kazni, i stroge kontrole austrijske policije, kojoj nije bilo teško danas podići i helikopter da bi imala kontrolu nad tih nekoliko tisuća pridošlih.
Na kraju, što me posebno iritira: taman kada se hrvatska javnost počela navikavati na neke ozbiljnije rasprave o budućnosti ove zemlje (porezne utaje, rast ili pad BDP-a i sl.) dogodio se ovaj Bleiburg koji će se nekoliko dana nadviti nad Hrvatsku, kao crni oblak. Otvorit će se ponovo stare rane, preko svake mjere i na krivi način, vratit ćemo se 67 godina unatrag, nesposobno suočiti se današnjicom i - sve praznijim novčanicima! Zapravo, zbog važnijih tema a vezanim za životni standard, uglavnom crne prognoze rasta ekonomije td. slučaj Bleiburg valjalo bi ignorirati...I pitati se: zašto mi plaćamo pretplatu HRT-u??? Prijenos parade s Crvenog trga povodom Dana pobjede nad fašizmom - ne može, ali prijenos iz Bleiburga - može! I onda nam HRT u Treći dnevnik pozove kao komentatora ovih događanja - dr. Ivu Banca, za kojeg se zna što nam ima poručiti, s notornih antikomunističkih stajališta.
Srećom, kao i svaki crni oblak, nije za duže vrijeme, mada se on neće izgubiti na obzorju zbog ovog teksta, nego stoga što nezadovoljan hrvatski narod odnosno građani Hrvatske sve bolje, nadam se, razlikuje politiku od politikanstva i vjeru od klerikalizma!
(12.05.2012.)