Težak je danas dan. Od jutra samo vijesti o odlascima dragih ljudi. Sretna zbog njih, idu u neke druge pobjede, ali kada se poklopilo s opraštanjem s tobom, onda je jednostavno težak dan.
I on će proći, doći će opet I lijepi, ali danas...eto...it's time to face the truth, I will never be with you.

Ti me ne puštaš na miru pa onda ja donosim odluku. Ovaj puta sam dobro razmislila i preispitala odluku koju sam donijela već toliko puta da se osjećam kao idiot, ali i to je dio života. Moraš ponekad probati i ulogu idiota pa ćeš više cijeniti one bolje uloge. Kao što ćeš više cijeniti i ljude koje te neće smještati u ladicu idiota.
Kolike šanse su otišle u zrak jer me bilo strah izgubiti te. Kao da sam te ikada i imala...ironija.

Sviđa mi se ona izreka da ljudi donose odluke ili iz ljubavi ili iz straha. Ja sam ranije mislila da sam se odlučila čekati te zbog ljubavi, no bilo je zbog straha. Bilo je lakše imati tračak nade u sebi i misliti kako ćeš se ipak predomisliti, nego li odmah priznati da nikada od toga neće biti ništa. Strah je sjeban osjećaj.
Sada znam da je odluka da te nemam ipak odluka iz ljubavi, ali iz ljubavi prema sebi samoj.

Povlačim se jasno rekavši ti što želim, a tvoje odugovlačenje odgovora je odgovor koji mi samo dokazuje da sam napokon odlučila dobro i da sam dovoljno odrasla suočiti se sa strahom da će sada neko vrijeme boljeti.

Povrijeđena sam kao žena, kao osoba, kao netko ponosan, kao netko koga ego ponekad uspije savladati. S druge strane, priznajem, strah me je da se okrećem nekoj novoj sebi koja će se odmaknuti od destruktivne energije i zakoračiti u nepoznat dio u kojem mi život može donijeti nekoga potpuno novoga. Bojim se novoga. Toliko je straha zapravo bilo prisutno u ovome svemu.

No, ipak se, unatoč strahu, odlučujem za odluku iz ljubavi. Ja želim voljeti sebe, želim voljeti nekoga drugoga koji će voljeti mene, koji će voljeti "nas". I želim ući u nepoznato i vidjeti što će život donijeti i što više razmišljam o tome, to sam više sretnija i zadovoljnija zbog preokreta koji radim.

Kolike količine energije ću sada uštedjeti i usmjeriti negdje drugdje, umjesto da razmišljam o tebi, što bi bilo kada bi bilo, gdje si, s kime si, što radiš i da li ćeš se i kada javiti. Nema toga više dušo. Nema više niti koja je povezivala tebe i mene kao pojedince u nešto što nikada nije postojalo. Odrezana. Prekinuta. Nepostojeća. Puštam tebe, a oslobađam i sebe.

Danas je taj neki loš dan. Odlaze mi neki drugi dragi ljudi, a i tebe sam odlučila otpustiti iz života, prihvaćajući bol koja sada treba proći. Mislim da je danas teško, ali tek će biti. Želim si snagu da izdržim one najgore jer bol se treba odboljeti, nema potiskivanja. Ali onda dolazi period kada nema straha, nema boli, nego samo zadovoljstvo i čistoća.

Dobrodošla u novu fazu...kakva god bila, svemir će se pobrinuti da bude baš onakva kakva treba.