Ja osobno ne poznam Lanu Biondić. Ali, igrom slučaja, dobila sam knjigu "Nova knjiga Lane Biodnić". Zapala me. A kad je već bila u mojim rukama, kao lagano štivo, u dosadno popodne jednog dosadnog dana, pročitala sam je lako i jednostavno.
Ne treba baš uključiti mozak na 100%. Dovoljno je 10-tak. Tek toliko da pamtite prethodnu rečenicu.

No, sada za ozbiljno. Prvu knjigu, "ŽIvot na visokoj peti", nisam pročitala. Nisam željela potrošiti niti to malo kunica na knjigu koja će mi pričati o životu koji ne mogu/ne želim živjeti. I dan danas ne želim potrošiti na tu knjigu. Nisam željela potrošiti ni na ovu drugu, ali eto dopala me. Kao poklon.

No, ono što me sada kopka jest moja predrasuda o Laninim knjigama prije nego li sam išta čula, jer, napisala ih je neka mala bogatašica i bilo mi je ispod časti sada čitati neku knjigu neke male plave koja je imala sreću i bogato se udala. E jebiga, prava istina je da nisam htjela pročitati knjigu jer sam bila ljubomorna i zavidna. I ja bih se bogato udala i pisala knjige po cijeli dan, ali eto, nisam i ne znam hoću li ikada.

Moram se složiti u jednom s autoricom. Brate mili, vi (mi) blogeri, nemojmo pričati i pljuvati o nečemu što nismo pročitali. Slažem se s autoricom u tome. Zašto pričati loše o nečemu što nismo željeli pročitati, ali se smatramo dovoljno pametnima komentirati. I to negativno, naravno. :)

Pa eto, ja pročitala tu drugu knjigu i eto, dobila sam pravo komentirati :). Zasluženo. Pročitala sam sve stranice!

Nije to knjiga iz koje ćete naučiti neke mudre stvari. Nije to knjiga koju ćete čuvati jer ste odušeljeni citatima i koju ćete onda povremeno u blogovima navesti kao misao vodilju.

Ali, ako hoćete biti trendseterica, ako hoćete dobru preporuku gdje i kako kupiti dobru kozmetiku, otići na ručak i biti primijećen, e onda je knjiga fenomenalna. Pa, svatko dobije svoje...

No, zaboravimo to. Nisam tu da radim reklamu, nego me je privuklo nešto drugo. Naime, autorica se u par, u knjizi, navrata obraća onima koji je negativno komentiraju, blate, ocrnjuju, i jednostavno rečeno - mrze.

E to mi je najgori dio. Draga Lana, očito imaš publiku koja obožava tu literaturu. Drž se te publike. Nemoj se obraćati onima koji pričaju gluposti bez obzira o čemu pisala. Pa nemoj trošiti riječi na publiku koja te ne voli. Piši i pričaj onima koji te čitaju. Ima takvih očito, jer druge knjige ne bi bilo. A vjerojatno ne bi pisala ni treću.

Ne znam zašto mi ljudi imamo potrebu objašnjavati se i pravdati.
Ma pusti brate mili ljude da imaju slobodu govora i pisanja, a ti Lana Biondić, nastavi dalje pisati i treću, četvrrtu i tko zna koju knjigu dok god te hoće kupovati. I nemoj trošiti riječi, energiju, snagu na one koji te ne čitaju. I ja te neću pročitati kada dođe slijedeće izdanje. Nije to moj đir.
Ali ima onih koji jedva čekaju slijedeću knjigu. I koji žive život po prve dvije. Drži se njih.

Hoću reći - knjižica bi bila OK da nema tih "problematičnih" dijelova u kojima poručuješ nešto onima koji te blate. Ma zaboravi na njih.

Svi te nikada neće voljeti. Svi te nikada neće čitati. Neki će te potajno hvaliti. Neki će te javno prozivati. Ali, ne znam što to tebe muči dok god izdavač hoće izdavati?

Broji lovu od zarade, uživaj na promocijama i zahvali onima koji te čitaju, a nemoj pisati onima koji te ne vole, jer, oni ionako neće pročitati te tvoje riječi u knjizi.

A dala si im do znanja da te boli.

Ja ne vjerujem u Boga! Žao mi je ako vas šokiram.

Vjerujem u sebe! Ja sam Bog! Za sebe....
Ja znam što želim i što mogu napraviti u svojim granicama, ali i iznad njih! I ne mogu sakriti kako smatram da su Hrvati malograđani. Jebiga... većina ih jeste, i zato ona mala šačica ljudi koja razmišlja svojom glavom ispada.... pa... čudna....

Ako je tako, onda volim biti čudna. Volim. I čudom se čudim onima koji žive "apostolski" samo pred javnosti, a u svoja četiri zida imaju iste grijehe kao i ja.

Da, odnosi se na one koji osuđuju moj prethodni post. Ne zato što su komentari negativni (ajde neka su se odvažili i rekli otvoreno svoje), ali žao mi je ljudi koji se zatvaraju kao školjke izvana, a u sebi ipak imaju tu istu želju. Životinje smo, htjeli ili ne :).

Svi mi imamo iste želje, ali različite motive, i akcije, i misli, i (ne)mirne snove.

Voljela bih samo da jednom dođe to priznanje... da netlko kaže... ma jebiga... i ja to hoću.
Osjetite. Probajte. Nećete stati.

A što bi ljudi ovdje htjeli? Da pišem o svom uspješnom poslu? Da pišem o svom doktoratu? Da pišem o svojim nagradama? Da pišem o svom putu oko svijeta? Da pišem o četiri savršena dečka koje sam odbila za vjenčanje? Da pišem o svim poslovnim ponudama koje sam odbila jer znam svoju vrijednost? Ma koga to zanima? Koga briga za savršene?

U dubini duše, mi svi volimo loše, volimo čitati i slušati o neuspjesima, o tužnima, jer onda smo mi bolji.... :)))))))

I kako kaže Coehlo:

"Mač može otupjeti i zahrđati, ali Ratnik svjetlosti mora trajati.

Zato se ne zavarava u procjeni vlastitih sposobnosti, i izbjegava iznenađenja.
On pridaje stvarima (ljudima) važnost koju zaslužuju.
Često mu, u teškim trenucima, demon šapne na uho: Ne brini za to, nije ništa obziljno."
A onda opet, pred banalnim problemima demon govori: "Moraš uložiti svu svoju energiju da iziđeš s time na kraj".


Ratnik ne sluša savjete demona, sam je gospodar svog mača."

Samo tada je život.... život!

Što bi ljudi htjeli? Ne znam, nije me briga...

Ja vjerujem samo u sebe...

Dogodilo se.
Sve one priče o tome kako se seks na jednu noć pamti su se pokazale točnima! :)))

Mislim, seks na jednu noć dogodio se i ranije. Ono, vidim komada i jednostavno ne mogu oči s njega skinuti. I nema puno priče i onih fora oko upoznavanja. I kafenisanja. I praznih priča u kojima se ja uporno želim pokazati kao djevojka za cijeli život, a on samo želi seks. A ustvari i ja podsvjesno želim samo seks, ali priče o tome kako to nije dobro niti primjereno su previše zarobile moj mozak da bih se opustila. I što je onda bilo? Dogodio bi se seks na jednu noć, a ja bih danima lupala glavom o zid jer sam učinila nešto što sam htjela, ali nije bilo "primjereno"!! I pitala bih se u čemu je fora oko toga?!?!?!?!

E ovaj put sam to učinila jer sam ugledala komada s kojeg nisam oči mogla skinuti i jedino o čemu sam razmišljala bilo je dotaknuti ga bez odjeće i isprobati sve čari jedno neusiljenog seksa u kojem bi mogla provjeriti svoje znanje (jer prošlo je neko vrijeme...........), a istovremeno biti u njegovim rukama. Mljac!!!!!!!!! Bez zarobljenog mozga. Bez razmišljanja!!!! To je ključ - bez razmišljanja što će reći drugi i što će biti sutra!

Da skratim uvod oko upoznavanja i nenapadnog davanja broja telefona imajući na umu da ne bih htjela kavu ili poziv u kazalište, nije okolišao. Znao je za što služi broj. O kakva kombinacija tijela i mozga!! Bez suvišnih riječi, bez onog nekog lažnog predstavljanja finih ljudi, bez puno objašnjavanja jednostavno je znao što treba učiniti. Njegovo "znanje" je otvorilo vrata za ostalo. U nekoliko minuta pao je dogovor i jednostavno je dalje sve bilo savršeno.

Kada dvoje ljudi zna da hoće istu stvar, neopisivo je jednostavno to izvesti kao da se znate 100 godina.
Prvi dodir usana i ja sam već bila u sedmom nebu jer sam dobila "onoga koji zna kako ljubiti". Govorim o onom poljupcu u kojem vam zatitra u glavi, u trbuhu, svaki dodir rukom izaziva vatru i tijelo se samo savija i pokreće prema njegovoj želji.
Sve je jednostavno bilo onako kako je trebalo!

Ma jednostavan je receprt seksa na jednu noć koji se pamti:
1. ne očekivati ništa
2. ne misliti "što će reći o meni sutra"
3. ne očekivati/ne planirati poziv
4. opustiti se
5. osjećati samo tjelesni dodir
6. dobro procijeniti kandidata

A nakon toga ja:
1. se osjećam ženom
2. se osjećam željeno
3. se osjećam sjajno jer sam imala muškarca koji me fizički jako privukao
4. se osjećam sretno
5. zračim.

Seks na jednu noć recept je za mnoge pojave, ja sam svoj odradila i sada uživam kroz svaki slijedeći dan.

A tebi hvala!

Toliko puno radim na sebi kako bih zatomila prošlost i okrenula se budućnosti. Okrenula se novom životu koji kreiram prema svojim željama i svom scenariju.

Dođe pismo jučer. Ubaci me u prošlost - izlog broj 1. Prespavam noć i sakupim snage za novi dan. Idem dalje.

Dođe poziv danas. Ubaci me u prošlost - izlog broj 2. Glumim sreću. 5 minuta kasnije osjetim stezanje u želucu. 5 sati kasnije plačem.

Jedan... jednom bitan, pa onda nebitan, bitan, nebitan, bitan, nebitan.... i dok ja brojim latice s cvijeća... misleći da je uvijek tu... za mene... on se sutra ženi.
Misleći da je uvijek tu.... bože dragi, sada kada samu sebe čujem, skoro da bih se išamarala.
"Uvijek je tu" mogu reći samo oni koji puno biraju pa onda ostaju sami.

Moje ljubavne priče su moja prošlost, nešto zbog čega plačem sve ćešće, ali su moj život. Ostavile su svoj trag, i dobar i loš. Ma kad bolje razmisli, loš. Uglavnom loš. Trudim se zaboraviti i jednostavno krenuti ispočetka.

Dok hodam po novim stazama nadajući se da će na jednoj od njih naići i Pravi, hvataju me te ruke prošlosti. Hvataju me da me podsjete da muškarci koji su prošli kroz moj život i ja kroz njihov imaju nove ljubavi s kojima su poželjeli provesti cijeli život. Našli su nekoga s kime žele provesti cijeli život. Boli me što je to uvijek prva djevojka nakon mene. Vrlo brzo nakon mene.

Jesam li sretna zbog njih? Naravno, voljela sam ih i želim im uvijek sve najbolje.
Jesam li ljubomorna na njih? Naravno, ipak bih htjela da sam ja prva našla nekoga s kime bih htjela provesti cijeli život.

Zbog drugih ljudi reći ću - ma naravno da sam sretna zbog njega i želim mu sve najbolje.

Ali, ipak sam samo čovjek koji ima onu svoju pravu stranu koji prizna samo sebi. Zapravo, povrijeđena sam i ljuta, uplakana i osamljena, tužna i povrijeđena. Osjećam izdaju s njihove strane iako sam ja otišla od njih. Osjećam izdaju jer nisu čekali da se ja prva skrasim. Kako je čovjek u svojoj istinskoj dubini ohol i sebičan i samoljubiv? Skoro pa je fascinantno!

Ima li veze da se ženi na godišnjicu kada smo mi prohodali? Želim li vjerovati da ima ili nema?
Ako ima, onda me ipak nije prežalio? No što ja s time dobivam? Što on time dobiva? Što njegova buduća s time dobiva?
Ako nema, ona je to ona smiješna slučajnost u životu za koju se ipak uvijek pitaš "jel slučajno ili namjerno"?

Ma biti ću sretna zbog njega za mjesec... dva. Danas sam ljubomorna i tužna. Ne znam što donosi sutra. Ili dan iza sutra? Nebitno.

Sve je to samo život!