Toliko puno radim na sebi kako bih zatomila prošlost i okrenula se budućnosti. Okrenula se novom životu koji kreiram prema svojim željama i svom scenariju.

Dođe pismo jučer. Ubaci me u prošlost - izlog broj 1. Prespavam noć i sakupim snage za novi dan. Idem dalje.

Dođe poziv danas. Ubaci me u prošlost - izlog broj 2. Glumim sreću. 5 minuta kasnije osjetim stezanje u želucu. 5 sati kasnije plačem.

Jedan... jednom bitan, pa onda nebitan, bitan, nebitan, bitan, nebitan.... i dok ja brojim latice s cvijeća... misleći da je uvijek tu... za mene... on se sutra ženi.
Misleći da je uvijek tu.... bože dragi, sada kada samu sebe čujem, skoro da bih se išamarala.
"Uvijek je tu" mogu reći samo oni koji puno biraju pa onda ostaju sami.

Moje ljubavne priče su moja prošlost, nešto zbog čega plačem sve ćešće, ali su moj život. Ostavile su svoj trag, i dobar i loš. Ma kad bolje razmisli, loš. Uglavnom loš. Trudim se zaboraviti i jednostavno krenuti ispočetka.

Dok hodam po novim stazama nadajući se da će na jednoj od njih naići i Pravi, hvataju me te ruke prošlosti. Hvataju me da me podsjete da muškarci koji su prošli kroz moj život i ja kroz njihov imaju nove ljubavi s kojima su poželjeli provesti cijeli život. Našli su nekoga s kime žele provesti cijeli život. Boli me što je to uvijek prva djevojka nakon mene. Vrlo brzo nakon mene.

Jesam li sretna zbog njih? Naravno, voljela sam ih i želim im uvijek sve najbolje.
Jesam li ljubomorna na njih? Naravno, ipak bih htjela da sam ja prva našla nekoga s kime bih htjela provesti cijeli život.

Zbog drugih ljudi reći ću - ma naravno da sam sretna zbog njega i želim mu sve najbolje.

Ali, ipak sam samo čovjek koji ima onu svoju pravu stranu koji prizna samo sebi. Zapravo, povrijeđena sam i ljuta, uplakana i osamljena, tužna i povrijeđena. Osjećam izdaju s njihove strane iako sam ja otišla od njih. Osjećam izdaju jer nisu čekali da se ja prva skrasim. Kako je čovjek u svojoj istinskoj dubini ohol i sebičan i samoljubiv? Skoro pa je fascinantno!

Ima li veze da se ženi na godišnjicu kada smo mi prohodali? Želim li vjerovati da ima ili nema?
Ako ima, onda me ipak nije prežalio? No što ja s time dobivam? Što on time dobiva? Što njegova buduća s time dobiva?
Ako nema, ona je to ona smiješna slučajnost u životu za koju se ipak uvijek pitaš "jel slučajno ili namjerno"?

Ma biti ću sretna zbog njega za mjesec... dva. Danas sam ljubomorna i tužna. Ne znam što donosi sutra. Ili dan iza sutra? Nebitno.

Sve je to samo život!