Radim na sebi. I Bog i Vrag su mi svjedoci da radim na sebi. Razvijam pozitivno razmišljanje. Razvijam upravljanje svojim životom. Razvijam upravljanje svojom budućnosti prema svojim željama i potrebama.
I Bog i Vrag su mi svjedoci da je to jebeno teško. No ne odustajem.
Rezultati koje imam kažu mi da napredujem ... nekako...

I onda dan kad danas... noć kao ova što dolazi... u znaku prošlosti...
Prošlost više nije moj život. To nisam više ja. Sjetim li se, gubim zrak.... pritišće me... ubija

Idem nekako.. pa onda nikako...

Bilježim događaje koji me čine sretnom, bilježim događaje koji me čine tužnom. Sreću više ne doživljavam rijetko. Svaki dan je tu. Ali tugu doživljavam sve teže. Davno su prošli dani kada je tuga bila moj suputnik kroz život, a sreća kapnula tu i tamo. Sada je sreća ono što imam svaki dan, a onda me tuga uhvati rijetko no jako. Ne mogu je podnositi dobro kao nekada. Osjećam se kao ovisnik koji se uspio skinuti s tuge, a onda mi je netko ili nešto servira i ja joj ne mogu odoljeti.

Svaka ovisnost je teška. Alkohol, droga, sex, kocka, nikotin, kofein, materijalizam, sport, adrenalin... pa i tuga... svake se fucking teško riješiti, ali kada i uspiješ... tako je tanka linija koja te drži podalje od toga. I kada dođe prilika da opet bar malo probaš... uhhhhh, hvataš tu priliku... kao da je zadnja na svijetu... i kažeš naravno - još samo ovaj put.

Voljela bih da je moja ovisnost došla do kraja i da je ovo zaista zadnji put. Tuga i ja više nismo dobri prijatelji. Prošlost i ja smo se oprostili i ne znam zašto me ne pušta na miru, da uživam i budem sretna.

Tako je dobro kada te tuga opet obavije. Dobro je opet malo osjetiti bol, pritisak u grudima... znajući da činiš grijeh jer si se opet vratila ovisnosti. Razmišljam što me... tko me vraća u prošlost i zašto opet boli i zašto opet hoću suze... znam da nije dobro, ali tako trebam taj osjećaj... samo malo... pa ću sutra opet biti sretna. Obećajem.

Coelho:

"Djevica (i ne govorim pritom o spolnom djevičanstvu) je žena čija se potraga odvija kroz potpunu neovisnost, i sve što nauči plod je njene sposobnosti da se sama suoči s izazovima.

Mučenica otkriva način samospoznaje u boli, predanosti i patnji.

Svetica nalazi pravi razlog postojanja u bezgraničnoj ljubavi, u sposobnosti darivanja bez da išta traži zauzvrat.

I konačno, Vještica kreće u potragu za potpunim i bezgraničnim zadovoljstvom, ona time opravdava svoje postojanje."


Teško je biti Djevica i Vještica u jednome.