Sve je oko mene nestalo
i zvuk i svjetlo i ljudi i zrak
željela sam istovremeno nestati
i poletjeti ti u zagrljaj

Da se bar zemlja otvorila
onog trenutka kada sam te ugledala
ne bih se bojala propasti u nju i nestati
pa makar i zauvijek

Da se bar zemlja otvorila
ne bi patilo toliko ljudi
ne bi nastajale ove riječi
ne bih osjećala ni šok zbog tebe
a ni krivnju zbog njega

Ljepoto, prošlo je neko vrijeme
i mislila sam da je svega nestalo
da je okrenuta nova stranica
jer toliko toga se promijenilo...

Ma, život je uvijek jedan korak ispred
i uvijek iznova iznenadi sve jače i sve gore,
a ja nikako da budem dovoljno spremna
i nikako neću moći sakriti išta ako te ikada više vidim

Da se bar zemlja otvorila
i progutala ili mene ili tebe
ne bih strahovala, ne bih lagala
ne bih se kidala u sebi zbog nas

Ljepoto, tebe želim zaboraviti,
njega želim voljeti...