Imam osjećaj da više ne znam što znači biti zaljubljen, što znači voljeti, što znači kada ti je do nekoga stalo i da li su svi ti osjećaji ispravni, iskreni, poželjni, lijepi, neiskvareni...

Imam ponešto iskustva iza sebe i imam osjećaj da su me učinili mudrijom. Dok je razum taj koji vodi, mudrost izbija iz mene i sve ide u dobrom smjeru. Osjećaje mogu kontrolirati, nema scena i ispada, nema prigovora i lošeg osjećaja, nema ljutnje...

Ponekad se, ipak, otvaram kao knjiga. Onda kada razum svladaju osjećaji i kada počinjem priznavati da mi je stalo. Onda se otvorim, ali postanem zahtjevnija. Štitim sebe i svoje osjećaje. Onda se i ponašam malo drugačije bez obzira što volim misliti da se uopće ne mijenjam. Mijenjam se. Štitim se. Pazim se. Borim se.

Trenutno sam prestrašena. Ako zadržim razum, tada funkcioniram realno i odajem dojam nedovoljne zainteresiranosti. Ako pokažem osjećaje, lomim se i postajem slaba, ranjiva i so unlike me. Krše me.

Priznajem da se s ljubavi više ne mogu nositi. Volim je, i volim osjećaj koji pruža, ali teško je podnosim. Iako je teško podnosim, tražim je i trebam je kao zrak, a onda dođem do ovakvih trenutaka preispitivanja.

Ponekad se otvaram kao knjiga i priznajem svoje osjećaje i svoje slabosti, a to je ono što ne bih smjela činiti.
Dugo sam živjela u zabludi da se muškarci boje jakih žena. Da, poneki. Da, većina njih.

No, ima ona jedna grupa koju upravo takve žene privlače. I takva grupa muškaraca privlači jake žene. Privuče ih snaga, kontrola, stav, mišljenje. Problem je što takvi muškarci to očekuju u svakoj situaciji. Oni ne podnose trenutke kada se slomiš i postaješ ranjiva žena, ne podnose trenutke slabosti , trenutke kada moraju tješiti, situacije u kojima moraju preuzeti kormilo. Oni žele partnericu u svakom smislu riječi i u svakom trenutku. Nema mogućnosti uzmaka i pokazivanja manjka snage.

Ponekad se otvaram kao knjiga i sva moja snaga pretvara se u nježnost i ranjivost. Onda osjećam promjenu ponašanja kod muškaraca, osjećam uzmak, osjećam strah i izbezumljenost.
Muškarci koji vole jake žene ZAISTA vole jake žene i ne žele biti zaštitnici. Oni hoće jake žene da ih prate i da im pariraju. Ne trebaju slomove, ne trebaju scene, ne trebaju hormonske ispade i teatralne prekide razgovora. Ne trebaju ponašanje koje je neplanirano i uzrokovano nekom situacijom. Jake žene uvijek imaju sve pod kontrolom. Muškarci koji vole jake žene, vole je upravo zato što ima sve pod kontrolom. Pa čak i muškarca. I oni će to dopustiti s guštom i s ponosom.

No, vi, takvi muškarci, dopustite jakim ženama trenutke slabosti. Imaju ih i one i ponosne su na takve trenutke jer pokazuju da su i one samo ljudi s osjećajima. Kada jake žene pokažu trenutke slabosti, možete biti sigurni da vole, da im je stalo i da imaju povjerenja pred vama se otvoriti i dati se čitati. Nemojte to shvaćati kao živčani slom, već kao povjerenje koje vam je ukazano.

No, lako je pričati. No, eto imam jednog doma koji se upavo bori s činjenicom da mu je jaka žena kojoj se svi dive pokazala trenutke slabosti.
Preživjet će on to, ali će ostaviti traga.

Muškarci koji vole jake žene, vole ih jer ostavljaju svih bez daha. Ostavljaju dojam hladnih kučki koje imaju svog muškarca i koje su neosvojive "običnim smrtnicima". Dok smo takve, svijet je naš. Ako se otvorimo, ako pokažemo da smo ispod, duboko ispod, i mi samo ljudi od krvi i mesa, propada sve.

I na kraju, ostaje mi ovaj blog da se otvorim kao knjiga i budem ranjiva i ostaje mi moj muškarac da pored njega budem jaka i jebena kučka kojoj se svi dive.

Živote, uzimam ponuđeno.

Sve je oko mene nestalo
i zvuk i svjetlo i ljudi i zrak
željela sam istovremeno nestati
i poletjeti ti u zagrljaj

Da se bar zemlja otvorila
onog trenutka kada sam te ugledala
ne bih se bojala propasti u nju i nestati
pa makar i zauvijek

Da se bar zemlja otvorila
ne bi patilo toliko ljudi
ne bi nastajale ove riječi
ne bih osjećala ni šok zbog tebe
a ni krivnju zbog njega

Ljepoto, prošlo je neko vrijeme
i mislila sam da je svega nestalo
da je okrenuta nova stranica
jer toliko toga se promijenilo...

Ma, život je uvijek jedan korak ispred
i uvijek iznova iznenadi sve jače i sve gore,
a ja nikako da budem dovoljno spremna
i nikako neću moći sakriti išta ako te ikada više vidim

Da se bar zemlja otvorila
i progutala ili mene ili tebe
ne bih strahovala, ne bih lagala
ne bih se kidala u sebi zbog nas

Ljepoto, tebe želim zaboraviti,
njega želim voljeti...