Što da kažem? Povratila sam se iz mrtvih i opet sam zmija od žene koja samo čeka svoju žrtvu. Ili crna udovica, može se reći. To znači da sam osjećaje uspjela staviti pod kontrolu, sakriti ih ispod nekog pokrivača. To znači da od danas muškarce zavađam s ciljem da ih navučem da me požele i onda ih jednostavno – ostavim.
O da! I mi žene to znamo raditi. Uvijek sam se čudila svojoj sposobnosti da, kada bol postane dovoljno jaka, zaboravim na osjećaje... oni nestanu i transformiram se u ... nešto...
Počinje već i ljeto, sezona lova reki bi muškarci... sezona lova rekle bi i žene... ooo, posve je jednako... ima nas na obje strane.... koketiramo, zavodimo, probamo, ugrizemo, prožvaćemo i ispljunemo.
Nije to ništa čudno. Dosta mi je pisanja o mojoj dobroj strani i mojoj boli. Hoću pisati o mojoj crnoj strani, o mom zlom licu, o mom lošem karakteru. I kao tema dizajna mog posta, uzdižem se iz boli i pepela, uzdižem se, udišem i krećem u lov. Yessssss....
Muškarci moji, biti žrtva ili lovina? Hm, za žrtvu sam prejaka, za lovinu sam preslaba. Prokleta sam zlatna sredina koja je svima predivna, a nikome dovoljno dobra. No imam tu ružnu crtu praviti se jača nego li stvarno jesam. Vi imate tu ružnu crtu da ne vidite dalje od ljušture. Čast izuzecima.
Takve trebam da mi uljepšaju ljeto. One koji ne vide dalje od omota, one koji padaju na djevojke koje "umiru" za njima i ne vide da su samo brižni iskorišteni.
Uvijek govorim da su žene zmije. Samo one to teško priznaju. No, i o ružnoj strani karaktera treba pisati. I nju treba priznati. Nismo svi anđeli koji pate. Ima nas i vragova koji uživaju u patnji drugih. Ako sam nekoga razočarala, nije me briga danas. Možda me neće biti briga ni koji drugi dan.
Možete li zaista pogledati u svoju ružnu stranu karaktera i nabrojati loše stvari koje ste učinili iz bilo kojeg razloga? Ja mogu. Vrlo jednostavno. I ne skrivam tu svoju lošu stranu. Što je najzanimljivije, što si gori, više je naivaca koji se bacaju pred noge ne bi li dokazali da su macho muškarci. O lako ih je uloviti. Teško je osjećaje sakriti. Hard, but practice makes you perfect!!
Jedan današnji razgovor uspio me otrijezniti. Hvala ti moja Riječanko :). Ta pokvarena priroda čovjeka nadjača onu dobru stranu o kojoj nitko ne govori. Mi se te strane ne bojimo. Priznajemo je i s njome živimo. Dobro? Naravno!
Kod mene nema sivog područja. Crno je ili bijelo. Crno je prošlo, ostalo je iza mene nakon velikog broja dana. Teške depresije. Bijelo je danas zasjalo i bacila sam udicu. A ribica je lijepo zagrizla. B(l)ože, što je lako!!
Što da vam kažem? Imam crnu stranu koju ne skrivam. Crnu dušu ispod plave kosice i zelenih očiju, ispod nevinosti. Prizanjem tu crnu stranu i ne sramim se nje. Naprotiv, volim kad izađe van iz mene. Mojoj crnoj strani posvećene su ove riječi.
Mislim da borba Ri vs. Lady počinje :) Biti će zanimljiva borba, a i mene samu zanima koja će dobiti... :) Zaista je lijep ovaj život :)
There's nothing left to try
There's no place left to hide
There's no greater power
Than the power of goodbye
There's nothing left to lose
There's no more heart to bruise
There's no greater power than the power of goodbye
Learn to say goodbye
I yearn to say goodbye