Tako me zove mama. Jer volim komoditet. Jer volim da me dvore. Jer volim pažnju oko sebe. Volim kada sam bitna i kada se motaju oko mene ne bi li mi ugodili. Ponekad. Više da, nego ne.

Volim i ja biti ta koja će nekome pružiti pažnju i koja će pokazati nekome da je bit(an)na. Ponekad.

Volim fine stvari, volim hotele s 5 zvjezdica. Volim vrhunske restorane s odličnom kuhinjom i još boljom poslugom i kartom vina. Volim uživati. Ponekad.

Onda odem u šumu par dana. Spavam u planinskom domu s 30 nepoznatih ljudi u zajedničkoj spavaonici. Ne tuširam se par dana jer nemam gdje pa higijenu održavam raznim vrstama intimnih i inih mokrih maramica. I uživam. Ponekad.

Ma stvar je u tome što ja volim sve te stvari. Uživam i u jednima i u drugima, ali brate mili, ako mogu birati između šatora u kojem ću spavati sa 6 ljudi i hotela s bazenom i teretanom, ohoho.... goodbye šatoru. Odoh ja u moju sobu :). Nisam luda od dvije ponude izabrati goru.

Kada me ljudi slušaju sa strane, misle da sam zbilja kraljevna na zrnu graška. Neka misle. Mislim, ako sam u hotelu s 5 zvjezdica, očekujem da sve bude u skladu s tih 5 fucking zvjezdica. I bunit ću se i tražiti pravdu.
Ako sam u planinskom domu gdje si sretan ako uopće dobiješ tanjur sa žlicom koja je čista, biti ću zahvalna na obroku kao da mi je zadnji. Jer tamo je to tako.

Biti ću kraljevna na zrnu graška gdje god to mogu. I kad god mogu. Ako nema nikakvog drugog izbora, onda ću biti mala curica koja će se prilagoditi svemu jer boljega nema. Nije to tako komplicirano. Nego, problem je što ljudi zapamte mene samo kad se žalim na uslugu u vrhunskom objektu, a nikada me ne čuju da hvalim dom u kojem nema struje niti vode. Gdje li je greška u komunikaciji?? Očito se svi hvataju za one negativne riječi, a nitko na pozitivne. Ne razumijem zašto. Ma nije me briga.

Nego, sad dođoh iz šumetine pa se moram pregledati imam li krpelja negdje, a onda kroz par dana odoh u hotel s 5 zvjezdica i bazenom i teretanom. Oh, što je lijep život kraljevne na zrnu graška :))