no, eto, već napredujem... danas mi, umjesto plišanog mede i nečijeg zagrljaja jako, ali zbilja jako nedostaje more...

da ga gledam kako se pjeni...
i udara o stijene...
i osjetim kapljice na svom licu...
i gledam galebove kako lete...
i umočim ruku u hladnu vodu...
i gledam obzor...
i slušam njegov šum...

i zbilja mi jako nedostaje more...