Počinje opet jedan od dnevničkih zapisa koje počnem pisati onda kada se osjećam vrlo jadno. I naravno, opet je uzrok isti. Ljubavni problem ili bolje reći još jedan propali pokušaj ostvarivanja veze s nekim tko je barem izgledao interesantno. Uh, vječno pitanje. Jel' mi zaista bio interesantan ili sam ja bila umislila da je interesantan jer je od 10 karakteristika zadovoljavao njih 6? Ma zaboli me ona stvar. Sada više nije bitno. Razmišljati o njemu ili bilo kome drugome je gubljenje vremena. Jedino što mrzim kod sebe jest da si stalno ponavljam pitanje – gdje sam pogriješila? Otkud mi uopće ideja da sam JA pogriješila. Zašto smo mi žene tako glupe i tako odgajane da uvijek mislimo da mi nismo dale dovoljno truda u vezi ili bilo kakvom drugom odnosu? Ma neka to izgleda sebično, ali još jednom sam se po stoti put u životu uvjerila da sebični ljudi uvijek bolje prođu. U vezi inzistiraju da sve bude po njihovom i uvijek su zadovoljni. Ako veza pukne, opet su zadovoljni zato što je bolje prekinuti vezu u kojoj nisu bili zadovoljni i u kojoj partner ne ispunjava njihove želje.
Haha… što je to što mene zapravo muči? Ne znam odakle da krenem. Ustvari, ja jesam sretna osoba, ali me ovakve ljubavne brige bace u neki bed i onda zaboravim na sve lijepe stvari koje me okružuju. Ajde da se posložim s lijepim stvarima. Zdrava sam (hvala bogu), zgodna i pametna (tako kažu), obrazovana, ambiciozna, imam roditelje i brata koji me vole, imam prijatelje/ice, imam posao, imam hobije koji me dodatno nabijaju pozitivnom energijom. Poznam sebe, znam što volim, što ne volim, što me ljuti, što me usrećuje, što mogu tolerirati, a što ne. I onda, gdje je problem? Problem je što nemam svoju drugu polovicu koja će se jednako veseliti tim stvarima kao i ja. Dugo vremena sam sama i nisam više sigurna da li dečki koje upoznajem i koji me zainteresiraju zaista jesu OK ili ih ja stavim u kalup u kojem bih ih željela vidjeti nakon čega naravno slijedi razočaranje jer, gle čuda :), nisu takvi kakve sam ih zamislila.

OK, sada se već osjećam bolje i mislim da mogu realno razmišljati.

Ma, za moj prvi blog mislim da je dovoljno jer sam postigla ono što sam htjela. Bolje sam volje, a that's only that counts :)