GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Drevni vampir grof Drakula putuje i seli se u Englesku gdje, u napasti da vreba svoje nove žrtve, ljudima počne otkrivati svoju pravu narav...



Za nekoliko prvih recenzija u novoj 2018. godini odlučio sam posvetiti pažnje na ovom blogu starim klasicima, koji su ustvari i bili pokretači filma strave kakvog danas znamo. Za prvi film izabrao sam Draculu s Belom Lugosijem, kojeg sam prije nekoliko mjeseci dobio i u fizičkom obliku. Mimo Nosferatua, ovo je originalna ekranizacija istoimene novele Brama Stokera, a bazirana je i na predstavi Dracula Hamiltona Deana i Johna Balderstona. Oduvijek sam cijenio ove stare hororce jer su, gledajući kontekst vremena i financijske mogućnosti, kao i upotrebu bazične filmske tehnologije, uvelike i često odlično izvedeni. Redatelju Todu Browningu, veoma cijenjenom redatelju koji je između ostalih 60-ak naslova režirao i intrigantni Freaks iz 1932. godine te Mark of the Vampire iz 1935. godine, koji je ustvari remake njegovog filma London After Midnight, također jedan od prvih hororaca iz 1927. godine. Ne moram puno pametovati oko ovako starog filma i navoditi kako naravno današnje generacije gledatelja neće u ovome vidjeti ni H od horor filma, no važno je za napomenuti njegovu spooky atmosferu koja je sigurno u tadašnjim poimanjima imala odličnu prođu, o čemu svjedoči i instantna popularnost filma.



Film sadrži scenaristički dosta lokacija i mjesta radnje koje su mahom dobro snimljene i u skladu s mogućnostima što uvjerljivije izvedene. Impresivni kadrovi stvaraju atmosferičan i autentičan dojam, autentičan za sve klasične fore koje smo mogli vidjeti u budućim vampirskim filmovima: gledanje u ogledalo, križevi, šišmiši, drevni lijes...), tako da se može reći kako je ustvari stvaranje gotičkog dojma možda i najveći pogodak filma, upravo taj segment koji ga je razlikovao od mnogih drugih i koji je utjecao na mnoge buduće. Odlična gluma mađarskog Bele Lugosija donijela mu je svjetsku slavu i priznanja, postao je najpoznatiji filmski vampir (možda je i dan danas, ne brojeći moderne vampiriće, uz čast svaku Garyju Oldmanu i njegovoj Draculi iz 1992.), a čak je i pokopan s dobro poznatim crnim plaštom te je svoju kazališnu ulogu ponovio nebrojeno puta, koliko je u njoj uživao. Postoje brojne trivijalnosti vezane za klasične horor glumce, tako da svakako preporučujem nekakvo iščitavanje zanimljivosti oko Lugosijevih, Karloffovih, Chaneyevih uloga oko filmova strave. Back to the subject: ono što volim, a rijetko doživim kod horor filmova je manjak glazbe i soundtracka, što je po meni i osnov za postepenu izgradnju napetosti spooky scena, tako sam pročitao i za ovaj film; filmska ekipa vjerovala je kako publika neće dobro prihvatiti filmske scene kojima glazbeni komad ne pripada, ako nema objašnjenja i razloga da se ona tada izvede. Stoga mi je drago što su "the" scene odrađene bez glazbenog broja, kako bi doživljaj scenografije, dijaloga i dinamike ostao kompetentan.



Vjerujem kako svi znaju priču oko Dracule, Van Helsinga i Mine, stoga vas nisam htio tim informacijama zamarati. Ono što je bitno jest da je Dracula prekretnica u žanru i inspiracija tisućama filmova i knjiga koji su uslijedili desetljećima nakon. Bela Lugosi fantastičan, legenda drakule nikada nije nešto preposebnu ekranizaciju dobila (ponovno poentiram na Draculu iz 1992. da je vrijedan pažnje), no nadajmo se i jednom takvom uratku. Do tada, originalni Dracula ostaje vjerojatno najbolje od filmskog vampirizima što smo mogli vidjeti.