METODE KOJE DJELUJU NA DIJETE BEZ VIKANJA I UDARANJA - Granice 4

METODE KOJE DJELUJU NA DIJETE BEZ VIKANJA I UDARANJA


Još uvijek ima zagovornika, osobito starijih generacija, da je batina izašla iz raja i da dijete ne zna što je disciplina ako ne dobije malo po turu, no sve ih je manje. Ako se pribjegne sili, efekti su trenutni, ali ne i trajni. Dijete koje fizièki kažnjavamo svaki put kad nešto skrivi, ne uèimo kako postati dobro i poslušno. Udaranje, šamaranje i batine djeci pokazuju kako je u redu udarati druge kako bi se riješio problem i može ih potaknuti da kažnjavaju druge na isti naèin kako se njih kažnjava. Fizièko kažnjavanje sprjeèava odreðena ponašanja samo na kratko vrijeme.

Èak se i na teško kažnjavanje djeca mogu naviknuti tako da kasnije kažnjavanje nema nikakav utjecaj na njih. Batine s vremenom postaju nedjelotvorne.

Batine uèe djecu strahu, lošoj slici o sebi, osveti i ideji da je u redu tuæi nekoga koga voliš. Batine ne uèe djecu da poštuju pravila, donose mudre odluke, niti da imaju unutarnju kontrolu.

Istraživanja su pokazala (SAD) da je fizièko kažnjavanje povezano sa smanjenim kognitivnim razvojem djeteta. Uoèeno je da smanjenje fizièkog kažnjavanja može rezultirati smanjenjem maloljetnièke delikvencije i manjim brojem problema u ponašanju odraslih.

Osim toga dokazano je da je fizièka kazna vrlo stresna za dijete i da taj stres može trajati godinama. Fizièko kažnjavanje smanjuje djeèje povjerenje u roditelje i opæenito u odrasle osobe.
Nikada ne postoji dovoljno razloga za udaranje djeteta. Èak je i lupanje po turu neprihvatljivo.

Umjesto udaraca probajte neke nove naèine kako biste djecu nauèili kako se ponašati. To nije jednostavno kao udaranje. Zato treba vremena i prakse.
Uz strogost i dosljednost, dijete mora osjetiti našu ljubav, izraženu kroz štovanje njegove liènosti i nastojanje da mu primjerenim pristupom pomognemo usvojiti pravila ponašanja.

Kako uspješno izgrditi dijete?

Prijekor ili prodika – ne smije trajati duže od jedne minute. Mora se primijeniti odmah po uèinjenoj nepodopštini i treba se odnositi samo na tu nepodopštinu. Nakon prijekora treba slijediti emotivno ohrabrenje djeteta.

Da bi prijekor postigao puni uèinak treba se pridržavati nekih pravila:

1. Djetetu treba toèno reæi zašto ga prekoravamo.
Npr. „Bacio si kamenje na djecu“ To preciziranje je neophodno, jer što je dijete mlaðe to lakše i brže zaboravlja što smije, a što ne smije raditi, pa bi moglo i ne shvatiti zašto ga prekoravamo.

2. Važno je ponoviti pravilo ponašanja
Npr. „Rekla sam ti veæ da ne treba bacati kamenje.“ Ne treba nam biti teško to stalno ponavljati, jer pravila ponašanja nisu djetetu uroðena, nego ih stjeèe uèeæi.

3. Kako bi dijete bolje shvatilo našu poruku treba mu uèinjeno prikazati kao nešto što je loše najprije za njega, a tek potom za druge.
Npr. „Ako nastaviš bacati kamenje na prijatelje, oni æe se naljutiti i neæe se htjeti više igrati s tobom.“ S 2-3 godine dijete sve promatra kroz svoje potrebe, a teško shvaæa tuðe. Osim toga nije u stanju sagledati posljedice svoga postupka, pa treba ukazati na njih.

4. Dijete treba prekorit istog trena kad napravi nepodopštinu a ne naknadno.
Npr. „Vidjet æeš ti kad tata doðe kuæi.“ Dijete, naime, živi u sadašnjem vremenu i teško mu se prebaciti u buduænost ili prošlost. Njemu je neshvatljivo da ga se kažnjava kad su se stvari veæ smirile i kad se ne sjeæa što je skrivilo.

5. Dajemo mu alternativu za njegovo ponašanje.
Npr. „Želiš se igrati s macom? Probaj joj baciti lopticu.“ (Upravo je gnjavilo maèku). Djetetu treba dati moguænost izbora, a ne mu nešto naprosto zabranit. Nastojimo ga uvjeriti da ne osuðujemo njega nego loše djelo koje je uèinilo.

6. Pokažimo mu da u njega imamo povjerenja.
Npr. „Znam da si razumio i da slijedeæi put to neæeš uraditi.“ Nastojimo se ne naljutiti ako dijete ubrzo zaboravi što smo mu rekli. Ako zna da imamo u njega povjerenja imat æe poticaj da se bolje ponaša, kako nas ne bi razoèaralo i iznevjerilo naša oèekivanja.

Tri reakcije djeteta

„Budeš li se inatio neæu te više voljeti“ - to je okrutna reèenica koju psiholozi nazivaju tehnikom uskraæivanja ljubavi. Nekada tome pribjegavamo misleæi da je to jedini naèin da urazumimo dijete. Budimo oprezni. Svi znamo naljutiti se na dijete što ne znaèi da æemo ga zaista prestati voljeti. Malo dijete, meðutim, to ne zna razluèiti i može pomisliti da se naša ljubav razbila poput vaze koju je upravo srušilo loptom. Na takvu neopreznu izjavu mogu reagirati na tri naèina:

1. Postat æe nesigurni - volimo ih ili ne. To je paralizirajuæi osjeæaj koji sprjeèava dijete u uèenju pravila ponašanja jer je obuzeto mišlju kako æe ponovno zadobiti našu ljubav.
2. Ova reakcija je tipièna za starije i lukavije dijete. Ono neæe vjerovati jer zna da æemo ga ipak voljeti, ali kad mu kažemo „ne volim te“ ono „promijeni kanal“, iskljuèi se, ne sluša.
3. Dijete ni ne pokušava odgonetnuti je li tvrdnja istinita ili nije, te hoæe li joj povjerovati ili ne. Njegove uši to odbijaju èuti i poèinje se ponovno igrat kao da se ništa nije dogodilo.

U komunikaciji s djetetom koristite tzv. „JA“ reèenice, umjesto „TI“ reèenice. Reèenice koje poèinju sa „JA“ ukljuèuju poruke: „Želim“, „Mislim“, „Osjeæam“, „Trebam“, „Hoæu“ i sl.
One su iskren naèin komuniciranja, otvorene su, daju informaciju o stanju i potrebama osobe koja ih izgovara. S druge strane „TI“ poruke su najèešæe procjenjujuæe, kritiène, daju djetetu nejasnu informaciju na temelju koje ne zna što odrasli misle, žele, trebaju, osjeæaju, hoæe i sl. U pravilu izazivaju otpor, ljutnju i potrebu za obranom od napada. Ovo osobito vrijedi za najdestruktivnije od svih TI poruka, a to su „TI uvijek“, „TI nikad“, „Zašto TI“ i sl.

Ukoliko se roditelji ili odgajatelji odluèe za kaznu, ona nikako ne smije vrijeðat djetetovu liènost, jer ponižavanjem u djetetu potièemo stvaranje negativne slike o samome sebi što je vrlo štetno za njegovo odrastanje. Svaka kazna mora biti djetetu objašnjena zašto ju je dobilo i što se od njega oèekuje. Dijete nikako ne smije misliti da ga kažnjavamo jer ga ne volimo. Èesto kažnjavanje dijete navikne na zabranu i uskraæivanje i ono nije motivirano da promijeni svoje ponašanje. Neuèinkovita je i prijetnja kaznama, jer dijete ubrzo shvati da odrasli samo prijete da æe ga kazniti, a dosada nisu, te njihove prijetnje više ne shvaæa ozbiljno. Meðutim, kazna kakva god bila, pa makar i u pravo vrijeme, izaziva neugodu, što nije kod sve djece poticaj za bolje ponašanje.

Ako se odreðeno ponašanje jedanput kažnjava, a drugi put ignorira, a ponekad i pohvaljuje, dijete postaje zbunjeno. Ne zna što se stvarno od njega oèekuje. Isti uèinak bit æe ako npr. roditelj za isto ponašanje kažnjava, a odgajatelj pohvaljuje ili obrnuto. Ako se odluèimo za kaznu, ona mora biti u pravo vrijeme, odmah nakon uèinjenog djela. Dijete je tada u oèekivanju reakcije odraslog i kazna tada može djelovat na korekciju njegovog ponašanja. Ukoliko se odluèimo na kaznu važno je voditi raèuna:

*

Da li je dijete nešto loše uèinilo iz neznanja, da li mu je to prvi put?
*

Da dijete objasni zašto je uèinilo loše djelo.
*

Da li je to ponašanje doista neprimjereno za njegovu dob?
*

Da li je baš sada pravo vrijeme za kažnjavanje?
*

Kakvu kaznu odrediti?
*

Da li su sliène kazne bile uèinkovite kod tog djeteta?
*

Koliko dugo kazna treba trajati?
Cilj kažnjavanja je popravljanje, a ne ponižavanje djetetove liènosti. Dobar naèin kažnjavanja je lišavanje djeteta nekog zadovoljstva (uskraæivanje gledanja neke njemu omiljene emisije, kratkotrajno ga izdvojiti iz igre i sl.). Nedopustivo je uskraæivanje onoga što je djetetu potrebno za pravilan razvoj (hrana, odjeæa, ljubav odraslih i sl.), kao i tjelesne kazne. Odrasli moraju dobro procijeniti djetetov prijestup, a u provoðenju same kazne biti smireni. Kaznu kao odgojno sredstvo primjenjivati što rjeðe i to tek onda kad druga odgojna mjera ne pomaže.

Kako bi djeca znala što æe mu odrasli (roditelj, odgajatelj), tolerirati, a što neæe, važno je da odrasli postave djeci jasne granice ponašanja, odnosno uvjete pod kojima mogu sudjelovati u nekoj aktivnosti, te koje privilegije i pod kojim uvjetima mogu dobiti.

Važno je da granice budu JASNE, KONKRETNE, i DOBRO DEFINIRANE. Djetetu treba jasno reæi što od njega želimo, koje opcije su mu na raspolaganju, te što je pozitivan ishod njegove suradnje. Npr. „Iæi æemo u šetnju kad igraèke budu spremljene.“

Dobro postavljene granice moraju uvažavati potrebe i odgajatelja i djeteta, te omoguæavati i vama i djetetu da dobijete što želite.

Postavljanjem granica izbjegavamo nastanak problema, jer ih postavljamo prije nego što problem nastane ili barem prije nego što se produbi i zakomplicira odnos s djetetom. Dobro postavljene granice su usmjerene na pozitivan ishod djetetove suradnje. Treba ih postavit kao obeæanje, a ne kao prijetnju. Npr. „Možeš dobiti lutku ako spremiš boje s kojima si crtala.“, a ne „Neæeš dobit lutku ako ne spremiš boje.“
Budite dosljedni! Ako niste spremni izdržati i nagraditi dijete ako ne obavi svoj zadatak nemojte ni postavljat granice. Ne popuštajte djetetovim pritiscima: „Još samo ovaj put.“, jer æete inaèe pokazati djetetu da ne mislite ono što govorite i ne govorite ono što mislite, te da je u redu ako dijete ne poštuje granice koje ste postavili. Ako želite biti fleksibilni uèinite to prije nego što dijete zahtjeva da popustite. Ako dijete ne uspije poštovati granice, obaviti svoj zadatak jer ste mu dali premalo vremena, ili su vaše upute bile nejasne, nerazumljive, ili dijete još nije dostiglo razvojni stupanj kako bi uèinilo ono što ste željeli, to znaèi da ste loše postavili granice. U tom sluèaju smanjite zahtjeve, odnosno postavite djetetu nove granice, dajte jasne upute ili više vremena.

U èemu se granice razlikuju od naredbi? Naredbe se najèešæe temelje na kazni i negativnim posljedicama za neposlušnost, dok je postavljanje granice izbjegavanje konflikata i igre moæi izmeðu odgajatelja i djeteta, jer djetetu ostavlja otvorena vrata da promijeni svoje ponašanje kako bi zadovoljilo svoje potrebe. Granice se ne temelje na djetetovom strahu od emocionalne reakcije odgajatelja (ljutnja, neodobravanje), veæ dozvoljavaju pozitivne i negativne posljedice u sigurnom okružju (negativne posljedice su jednostavno izostanak pozitivne). Granice ne smiju biti prijetnje emocionalnoj sigurnosti djeteta. Granice su posebno djelotvorne ako se postavljaju u atmosferi ljubavi, prihvaæanja i meðusobnog poštivanja.

Pohvale i nagrade

Pohvale i nagrade su odgojne mjere kojima odrasli (roditelji, odgajatelji, nastavnici) dijete potièu na odreðeno ponašanje (koje dijete veæ ima ili koje bi željeli da ima). Izrièu se u obliku verbalne podrške („Bravo, to si lijepo uèinio.“), u obliku pismene pohvale (u školi), u obliku razlièitih nagrada.
Pohvale i nagrade su uèinkoviti motivacijski èimbenici. Veæina struènjaka kaže da vrijede puno više nego kazne, ali mogu izazvat i neželjeni efekt:

*

Ukoliko nisu primjerene djetetu i djelu koje je uèinilo
*

Ukoliko dijete dobiva materijalne nagrade npr. za dobar uspjeh u školi, neæe uèenje doživjet kao osobnu potrebu za obrazovanjem nego nešto što se isplati, jer donosi skupu igraèku, novac i sl.

Ako samo jedanput uèini što se od njega oèekuje, a dobije nagradu, dijete æe tražiti da stalno nagraðujemo njegovu dobrotu. Pohvale i nagrade moraju imati znaèaj podrške roditelja i odgajatelja u pozitivnom razvoju djeteta. Pohvaljivati i nagraðivati treba dijete za uèinjena djela prema njegovim moguænostima, a ne prema oèekivanjima odraslih.
Ne treba dijete posebno nagraðivati ako može uèiniti bolje, jer neæe potpuno iskoristiti svoje moguænosti.

SREDSTVA POTICANJA

Priznanje
Kada dijete postigne odreðeni uspjeh, kada se zalaže i ustrajno je, odajemo mu priznanje. Priznanje je poticajna mjera ne samo za dijete kome je upuæena, nego i za svu ostalu koja su prisutna ovom moralnom èinu. Izražava se u obliku odobravanja, hrabrenja ili podržavanja.

Pohvala
Njome se odobrava postupak djeteta, izrièe povjerenje ili priznaje za dobre rezultate, ponašanje i izvršenu aktivnost. Njome se upozorava na pozitivne odlike, sposobnosti i moguænosti djeteta, te potvrðuje ispravnost postupka. Ovim se jaèa volja, razvija samosvijest i potièe na daljnji rad. Pohvala može biti pojedinaèna i skupna. Treba nastojati da djeca rade zbog osjeæaja dužnosti, a ne zbog pohvale.

Obeæanje
Djeci se unaprijed najavljuje nešto ugodno u vidu pohvale ili nagrade. Kod djeteta jaèa volju za pozitivno djelovanje. Treba ga davati na kraæi rok. Obeæanje treba izvršiti.

Nagrada
To je najjaèe sredstvo poticanja pa ga treba umjereno primjenjivati. Nagrada ne smije postati samoj sebi svrha.

Što može biti nagrada (u obitelji, vrtiæu)?

*

Sitna igraèka (naljepnice, balon, slikovnice)
*

Sportska oprema (lopta, reket)
*

Kasete / CD-i
*

Posudit omiljenu video kasetu
*

Opremanje sobe (poster, svjetiljka)
*

Pažnja
*

Pohvala
*

Posebna privilegija
*

Dozvola da ostane budno duže nego inaèe
*

Dozvola da pozove prijatelja na veèeru ili spavanje
*

Posebno vrijeme s jednim ili oba roditelja (odgajatelja)
*

Odlazak u kino, koncert, izlet, sportski dogaðaj
*

Putovanje
*

Organiziranje zabave

Imajte na umu da nagrada bude motivirajuæa za dijete i realistièna, što znaèi da ju možete ispuniti.

Velièina i vrijednost nagrade nema veze s uèinjenim postupkom, mora biti pravedna i prikladna. Tada æe utjecat na razvitak dobrih navika i imat pozitivan uèinak na razvoj djetetove liènosti.

Što umjesto vikanja i udaranja?

Disciplinska tehnika: Preusmjerite djetetovo ponašanje

Kako:
Odvratite djetetu pažnju nekom igraèkom ili predložite novu aktivnost umjesto da stalno govorite „Prestani“ ili „Nemoj“

Imajte na umu:
Ovaj pozitivan pristup dobro djeluje na predškolsku djecu, jer imaju slabu kontrolu impulsa i manjka im kognitivna sposobnost da shvate zašto govorite „Ne“


Disciplinska tehnika: Ignorirajte manje nepodopštine


Kako:
Izaberite koje æete ponašanje ignorirati (npr. cviljenje ili psovanje, ali ne i udaranje). Ova taktika je takoðer uspješna kod smirivanja „Kad prestaneš vrištati razgovarat æemo o tome što želiš.“

Imajte na umu:
Neke djeèje radnje više iritiraju nego što su štetne. Ako se previše na njih usmjerite, veæa je vjerojatnost da æete upasti u borbu moæi ili da æete pojaèati to ponašanje.


Disciplinska tehnika: Hvalite razna ponašanja


Kako:
Svaki put kad dijete izabere da se ne ponaša problematièno, pohvalite ga. (Npr. „Bilo je lijepo od tebe što si zamolio Ivu možeš li se igrati s njegovim autiæima.“)

Imajte na umu:
Ovo je uspješno kod djece koja su sklona tvrdoglavosti i suprotstavljanju. Uvijek povežite pohvalu sa specifiènom radnjom. (Npr. „Sviða mi se što si se sjetio pokupiti kockice.“)

Disciplinska tehnika:Omoguæite tjelesnu aktivnost i opuštanje


Kako upotrijebiti:
Osigurajte da dijete ima dovoljno vremena i prostora za igru. Idite van na igrališta, ili na prostore za rekreaciju.

Imajte na umu:
To je dobra preventivna taktika. Mlaða djeca koja još ne mogu verbalizirati svoje osjeæaje imati æe koristi od toga što æe pronaæi naèin kako mogu ventilirati energiju.

Disciplinska tehnika: Izbjegavajte upotrebljavati „TI“ izjave, uvrede i kritike

Kako upotrijebiti:
Govorite o sebi, kako se osjeæate i kako biste željeli da se dijete ponaša, a ne stvarajte generalne zakljuèke o djetetu na temelju jednog dogaðaja. Ostanite mirni i neutralni koliko možete.

Imajte na umu:
Ovakav pristup dopušta djetetu da saèuva obraz i omoguæuje mu da èuje što se od njega oèekuje bez da se osjeæa kritiziranim.

Disciplinska tehnika: Dajte mu izbora i moguænosti

Kako upotrijebiti:
Omoguæite jednostavne i praktiène izbore kad je dijete svojeglavo. ( Npr.„Možeš uzeti lutku ili medu.“). Ali budite sigurni da æete provesti tu odluku

Imajte na umu:
Ovaj pristup pomaže djetetu da ima kontrolu i èini ga sposobnim da napravi izbor. Izbjegavajte nudit previše razlièitih izbora.

Disciplinska tehnika: Ohrabrite dijete da se izrazi

Kako upotrijebiti:
Ohrabrite dijete da vam kaže kako se osjeæa ili što misli. Kad vidite da dijete udari ili gurne drugo dijete, zaustavite ga i recite: „Reci mi što nije u redu.“

Imajte na umu:
Neku djecu treba ohrabriti da govore umjesto da se fizièki izraze kad su ljuti. To se poèinje veæ sa 2,5 god., ali ne oèekujte da æe djeca uvijek sve shvatiti.

Disciplinska tehnika: Ako ste nedostupni, jasno recite kad æe te se moæi posvetiti

Kako:
Ako ne možete odgovoriti na djetetovu potrebu za vama odmah (Npr. razgovarate), recite: „Ne mogu sada s tobom razgovarati, ali æu moæi uskoro. Prièekaj malo.“

Imajte na umu:
Neka djeca trebaju mnogo individualne pažnje. S ovom metodom, prihvaæate djetetovu potrebu, ali uvažavate i sebe i svoje vrijeme. To je takoðer dobar naèin da sprijeèite ispade bijesa.

Disciplinska tehnika: Ohrabrujte iskazivanje stajališta

Kako:
Kada se djeca svaðaju, svakom djetetu dajte priliku da isprièa svoju verziju prièe. („Reci mi što se dogodilo? Kako si se osjeæao?“), a tada pitajte „Što možemo sada uèiniti?“

Imajte na umu:
Ova strategija je upotrebljiva kod djece s vještinama govora (nakon 2,5 god., a odlièna za 6-to godišnjake.) Omoguæuje djeci da ih se èuje i sasluša. Takoðer uèi rješavanju problema.

Disciplinska tehnika: Uèite o uzorku i posljedici

Kako upotrijebiti:
Postavite posljedice za djecu prigodne dobi („Molim te, pospremi igraèke za stolom kad se više ne igraš. Neæemo napustiti sobu dok nije uredna.“)

Imajte na umu:
Ovo najbolje funkcionira ako postavite oèekivanja i objasnite posljedice ponašanja unaprijed. Tada svakako to provedite i budite dosljedni.

Nužno je pratiti rad, ponašanje i zalaganje djeteta i motivirati ga za napredak. Ponekad æe to biti pohvalom, ponekad možda i kaznom, ali nikako ne smijemo dijete ignorirati. Ako ne primjeæujemo njegovo ponašanje, ni dobro ni loše, dijete neæe imati osjeæaj pripadnosti obitelji ili skupini u vrtiæu, te æe najvjerojatnije lošim ponašanjem pokušati svratiti pozornost na sebe.

Pripremila: Gordana Jelkiæ, odgojiteljica (preuzeto s ove web stranice)

31.01.2009. u 19:00 sati | 17 Komentara | Print | Link | Na vrh

ZLOÈIN I KAZNA - Granice 3

Nakon nekoliko prevedenih tekstova o postavljanju granica i pravila djeci, objavljujemo post koji je napisala jedna mlada uèiteljica, blogerica tièerica. Iako još nema vlastitu djecu, ima "kratko iskustvo rada u školi, i višegodišnje iskustvo odgajanja psa" i ovo su njena zanimljiva razmišljanja o temi.

Debata je otvorena i ispod ovog posta, veselimo se vašim što brojnijim komentarima, prijedlozima i idejama.

Mare


ZLOÈIN I KAZNA

Kako su tema veæ nekoliko postova granice, pravila i kažnjavanje, evo, kapnut æu i ja koju „mudru“. Veæ sam ranije, u komentarima, spomenula kako roditeljskog iskustva nemam – ali stoga imam bogato iskustvo odgajane osobe, imam kratko iskustvo rada u školi, i višegodišnje iskustvo odgajanja psa. Iako se ovo zadnje mnogima èini beznaèajno, meni je u mnogoèemu promijenilo stavove prema odgoju djeteta, i odgoju uopæe – dokazalo mi, izmeðu ostalog, koliko je odgoj bilo koga zahtjevan posao, pa se nadam da mi se neæe zamjeriti ako budem vukla paralele i posuðivala primjere iz meni poznatog i iskustveno doživljenog konteksta.

Dakle, granice… Svi se slažemo da ih treba biti. Svi smo sporazumni da pravila trebaju postojati. Cjelokupni društveni poredak se temelji na pravilima. Ovo se mora, ovo se smije, ovo se ne smije. A svako kršenje pravila povlaèi za sobom sankcije, jer, ukoliko sankcija ne bi bilo, nitko se ne bi osjeæao obvezan pridržavati se pravila. Pravila variraju: mogu biti društvene norme ponašanja, èije se kršenje sankcionira negodovanjem ili izopæavanjem iz zajednice, posrednim ili neposrednim putem. Mogu biti zakoni, za èija kršenja postoje propisane kazne.

Iz pozicije promatraèa, èini mi se da se susreæemo s jednim problemom: djeca i mladi ne poštuju pravila, izuzev onih koja si sami stvaraju unutar svojih društvenih skupina. Uzrok tog problema je to što se odgoj djece u zadnjih desetak godina pretvorio u ples po žici: pred djecu se postavlja sustav pravila, no ta pravila nitko ne provodi, to jest, nitko ne sankcionira njihovo kršenje. A u sluèaju da se dijete jednom, prekršivši pravilo, izvuèe nekažnjeno, pokušat æe opet. (Ne radi se tu samo o djetetu, ni odrasli nisu bolji, samo što se kod odraslih sankcioniranje ipak provodi mrvicu dosljednije.) Jedan primjer iz moje svakodnevice: imam pravilo da svaki sat dva uèenika ponavljaju rijeèi iz prošlih lekcija (naravno, za ocjenu). Ako imam dva dobrovoljca, super. Ako nemam, otvaram imenik. Lijepo su mi se javljali neko vrijeme. A onda je došao taj dan: bila sam umorna i živèana, pomalo bezvoljna, nitko se nije javio, i ja sam samo prešla preko toga. Iduæi sat se opet nitko nije javio. Ni sat nakon toga. Moja greška: da sam taj sat nasumièno odabrala dva uèenika, iduæi sat bih opet imala dva dobrovoljca. (Potvrðeno: nakon što sam to napravila, ponovno se svaki sat javljalo dvoje uèenika.)

Posljedice neprovoðenja pravila su poveæanje društveno neprilagoðenog ponašanja u djece i mladih. Rastuæa kolièina nasilja, kako nad vršnjacima, tako i nad odraslima s kojima dolaze u dodir: psihièki teror koji vrše na roditeljima, i psihièki, a ponekad i fizièki teror nad uèiteljima, profesorima i drugom djecom u školi.

Po mom skromnom mišljenju, uzroci tome su brojni i slojeviti, ali mogu se svesti na ovo: u drugoj polovini dvadesetog stoljeæa donesen je epohalan zakljuèak: djeca su ljudska biæa sa svim pravima koja im time pripadaju. Što je skroz u redu. I onda se krenulo u realizaciju tih ljudskih prava. Isto tako u redu. Potom se došlo do zakljuèka kako je kontraproduktivno, barbarski, a potom i protuzakonito, fizièki kažnjavati djecu. To se napravilo tako da se fizièko kažnjavanje (zakonski) zabranilo, a da se nije ponudila nikakva alternativa. Dolazimo do toga da se govori kako je kažnjavanje, samo po sebi, negativno i kontraproduktivno. Djeca ne razumiju kaznu. Da, sigurno. Ponovno se vraæam na primjer iz života: moj pas. Došao je k meni kao štene, i trebalo ga je poduèiti osnovnom redu: ne jedemo papuèe, ne skaèemo na ljude, dolazimo kad nas se pozove… Neke od stvari sam ga uspjela nauèiti pozitivnom motivacijom: pozovem ga, on doðe, uvalim mu keksiæ. Druge stvari se nije moglo nauèiti pozitivnom motivacijom: nagraditi ga kad god ne jede papuèe? Ne bih rekla. Ne, nego ga kazniti kada ih jede. Novinama po guzi, malo ga stresti, viknuti na njega… I psiæ je jako brzo nauèio da papuèe, kao i drugi predmeti izuzev njegovih igraèaka, nisu za žvakanje i rastavljanje na atome. A nitko me ne može uvjeriti da je moj pas (koliko god on pametan bio) inteligentniji od jednog djeteta, koje komunicira sa svijetom, crta, pjeva, igra se… No, tajna je u tome da izmeðu akcije i reakcije proðe kratka kolièina vremena. Istuæi novinama psiæa par sati nakon što je napravio svinjariju neæe poluèiti nikakav rezultat. On æe tu kaznu povezati sa zadnjom stvari koju je uèinio: veselo vas došao pozdraviti nakon što ste se vratili doma i ugledali svo rublje sa sušila izgriženo i razbacano. Ali, ako ga uhvatite dok kida to isto rublje sa sušila, i kaznite ga, pa to ponovite par puta, brzo æe shvatiti da kidanje rublja/žvakanje papuèa/uništavanje cvijeæa/ostale svinjarije znaèi kaznu.

E, ako jedan psiæ može povezati akciju i reakciju, sigurno to može i jedno dijete. Dakle: kao i psiæa, dijete treba nagraditi (što može biti i jednostavna pohvala, ne mora mu se kupovati Playstation ako pospremi svoje igraèke) kada uèini nešto dobro, i kazniti kada uèini nešto protivno pravilima. Kod djeteta je stvar malo kompliciranija, jer novinama po guzi baš i neæe poluèiti pretjerane rezultate, a i zbog toga što su djeca inteligentnija od psa, pa obièno traže i objašnjenje. Možda to neæe direktno reæi: a zašto sam ja sada kažnjen? Ali æe se pitati. Treba mu to objasniti dovoljno jednostavnim jezikom da bi to shvatilo. Ili, još bolje, kaznom primjerenom „zloèinu“. Petogodišnjak je pokidao bakino cvijeæe. Umjesto da mu se zabrani TV ili igranje s prijateljima, puno bolja ideja je kazniti ga time da baki mora pomoæi posaditi novo cvijeæe u vrtu. Zašto moraš saditi cvijeæe umjesto da gledaš svoj nadraži crtiæ? Jer si ga ti pokidao. (U moje vrijeme bi kazna bila dvajs'pet po turu, i onda još pomoæi baki da posadi cvijeæe, no to je veæ druga prièa. :D)

S druge strane, svi smo èesto prisustvovali šarmantnom dogaðaju kada petogodišnjak u trgovaèkom centru zavija poput tvornièke sirene, jer mu mama neæe kupiti ovo ili ono. A mama ga vuèe za sobom, on zavija, cijeli trgovaèki centar se ori, i mama ne poduzima ništa. Na kraju možda i popusti, pa mu kupi željenu a nepotrebnu glupost, ili odustane od kupovine i zaputi se doma sa svojom tvornièkom sirenom koja æe zavijati još tko zna koliko dugo. U oba sluèaja, dijete je prošlo bez sankcija za društveno neprihvatljivo ponašanje. Po èemu æe dijete znati da je zavijanje u trgovaèkom centru neprihvatljivo? Po tome što æe dobiti svoju igraèku? Onda æe iduæi puta još jaèe zavijati. Po tome što su ono i mama otišli doma? Djetetu to ne znaèi puno u životu. Može mama do sutra objašnjavati da se ne smije urlikati ako nešto nije po tvom, ali ako za isto to urlikanje ne uslijedi kazna, teško da æe dijete njezino „ne smiješ“ shvatiti ozbiljno.

Naša kultura ubrzano prihvaæa zapadnjaèki model fokusiranja na djecu, gdje se djetetu dopušta sve, i ne kažnjava ništa. Dobar primjer za ovo je èetverogodišnja roðaka. Došla je s mamom k nama. Spremno sam joj izvukla punu kutiju igraèaka, moja sestra se igrala s njom. U jednom trenutku je htjela nešto reæi svojoj mami, koja je upravo bila u pola reèenice. Poèela je urlikati i udarati majku po nozi, dok ova nije prestala prièati, i dopustila kæeri da kaže svoje. Ni u jednom trenutku joj nije ni na koji naèin natuknula da to što radi nije u redu. To je obrazac ponašanja koji uoèavam kod mnogo roditelja s malom djecom. Kada djeca postanu nesnosna, najlakše je pustiti im da provedu svoju volju. No, što djeca uèe iz toga? Da se mogu služiti svim sredstvima kako bi dobila što žele. Zar je onda èudno da djeca odrastaju uvjerena da su središte svijeta, i da im je sve dopušteno? A ako ih i zadese neke posljedice, poput loše ocjene u školi zbog nerada, to izaziva bijes, ogorèenje i još veæu kolièinu destruktivnog ponašanja, jer ih nitko u roditeljskom domu nije poduèio kako su pravila tu da bi se poštovala, i kako kršenje pravila nosi sa sobom i posljedice u vidu kazne.

Takva djeca odrastaju u teenagere koji zlostavljaju svoje vršnjake, roditelje, profesore… u adolescente koji se opijaju i sudjeluju u tuènjavama. U mlade ljude kojima je koncept odgovornosti potpuno stran, jer njihova (ne)djela nikada nisu imala sukladne posljedice.

Po mom skromnom mišljenju, uz pozornost koja se u medijima posveæuje spreèavanju fizièkog kažnjavanja, trebalo bi se jednako toliko pozornosti posvetiti nužnosti nekog oblika kažnjavanja djece, jer puštajuæi ih da kroz djetinjstvo prolaze bez pravila i posljedica, roditelji èine medvjeðu uslugu i njima i sebi.

29.01.2009. u 12:40 sati | 21 Komentara | Print | Link | Na vrh

NE, NE i NE ! - Granice 2

Danas, kao nastavak temi o granicama, naèetoj u prošlom postu (Nedostatak granica potice agresiju), objavljujemo dva odvojena a opet povezana èlanka na temu granica koje se djeci postavlja. Prvi je èlanak napisala renomirana psihologica Christiane Rupp a objavljen je na jednom njemaèkom portalu za roditelje i u njemu pojašnjava da su “granice regulatori ljudskih veza. To znaèi da su one postavljene kako bi stvorile i oblikovale suživot meðu ljudima.” Djeca “moraju nauèiti da granice postoje” i da postoji NE i da ga se mora poštivati. Takoðer se “roditelji trebaju usuditi, sa svojom djecom uspostaviti iskreni odnos”...zanimljiv tekst koji se isplati polako proèitati do kraja.

U drugom je èlanku “uputa za korištenje” rijeèi NE u postavljanju granica. (preneseno s portala www.kinder.de)

Kao i uvijek, veselimo se svakom komentaru i novom prijedlogu. Ukljuèite se u debatu!

Mare


Trebaju li djeca granice? (dipl. psihologica Christiane Rupp)

To je pitanje o kojem se uvijek puno raspravlja i obraðivanje kojeg je veæ mnoge autore knjiga za roditelje uèinilo bogatima. Zakljuèak u knjigama je pritom uvijek isti: da, “Djeca trebaju granice”.

No, može li se to doista tako reæi? Ja to vidim malo drugaèije – i kao što pokazuje dolje navedena lista literature (ovo ne objavljujemo), nalazim se u dobrom društvu.

Središnje je pitanje: što su uopæe granice u danom kontekstu? Juulsova definicija je najbliža tome kako ja to doživljavam: granice su regulatori ljudskih veza. To znaèi da su one postavljene kako bi stvorile i oblikovale suživot meðu ljudima. Djeca moraju nauèiti da granice postoje. Svoje vlastite osjeæaju veæ prilièno rano, èak i dojenèe okreæe glavu kad mu neèega bude previše.

Prve granice s kojima se djeca konfrontiraju posve su subjektivne i nemaju s opæenitim vrijednostima ništa zajednièko. Nekoga ni najmanje ne smeta "indijansko zavijanje" koje traje satima, nekog drugog ono dovodi do ludila. "Ja-poruke" ili "vlastiti govor", kako to naziva Juul, dovode do toga da se konflikti unutar jedne veze drugaèije postave. Postoji sigurna povezanost izmeðu ljudi koji u tome sudjeluju. Ono što roditelji žele ili ne žele, ostaje vidljivo za djecu.

Za razvoj èovjeka kao subjekivne i društvene jedinke od odluèujuæe je važnosti kakav odnos prema granicama æe on iskusiti. U idealnom sluèaju on stjeèe iskustvo, da veza neæe biti ugrožena ukoliko se približi granicama druge osobe. Što su odrasli spremniji preuzeti odgovornost za vlastite granice, to je vjerojatnije da æe dijete s tim dobro izlaziti na kraj, i što je vjerojatno odluèujuæe – nauèiti da je sasvim u redu i zapravo poželjno, otkriti i postaviti vlastite granice.

Ono što se zapravo krije iza reèenice “Djeca trebaju granice”, je po mom mišljenju nešto posve drugo. To se odnosi na mišljenje da djeca na prilièno naporan naèin trebaju postati civilizirana i socijalizirati se. Argumentira se da djeca svakako moraju nauèiti da se sve želje ne mogu ostvariti i da takoðer moraju prihvatiti kad se kaže "ne". Ili: "E neæu dozvoliti da mi ovaj patuljak pleše po nosu!" Po mom mišljenju se ne radi o tome da djeca to moraju nauèiti. To trebaju jednako malo uèiti kao i trèanje, govorenje ili pisanje. Ako dijete ima sreæe živjeti s roditeljima koji ga ozbiljno shvaæaju, tada æe ono naiæi na granice, steæi prikladan stav prema okolini, a samim time prihvatit æe i "ne".

Sljedeæi je argument taj, da granice djeci daju sigurnost. Zapravo je tome posve suprotno: djeca dobivaju sigurnost i stabilnost ako mogu biti potpuno sigurni u odnos s roditeljima koji je pun ljubavi, da taj odnos nièim neæe biti ugrožen ili ne daj bože – èak uništen. Na ovim temeljima djeca ne samo da su u stanju prilagoditi se društvu, prvo unutar obitelji, pa kasnije u djeèjem vrtiæu, školi ili grupi prijatelja, nego to èak intenzivno žele.

Što to znaèi u praksi?
U suštini se manje radi o tome da djeca trebaju granice, nego puno više o tome da se roditelji trebaju usuditi, sa svojom djecom uspostaviti iskreni odnos, a tom takoðer pripada i to da se odrasli ograðuju – kao što to uostalom rade sa ostalim (odraslim) ljudima. Pri tome roditelji moraju osigurati važan proces uèenja: moraju postati svjesni toga gdje leže njihove vlastite granice. Mnogi toga nisu svjesni, zapravo su samo pojedini od nas kao djeca nauèili da vlastite granice treba respektirati.

Pitanje je – zašto roditeljima pada tako teško ograditi se u odnosu na svoju djecu? Izgleda da je to u vezi s tim, koliko roditelji suprotnu stranu – dakle dijete doživljavaju ozbiljno. Osim toga, osoba mora biti spremna prihvatiti vlastite granice i upravo se to èini najtežim u odnosu prema djeci. Teškoæa je u tome da se ne može raditi o tome da kao odrasla osoba živiš onako kako ti se trenutno sviða, nego da se pronaðe balans izmeðu ogranièavanja i ozbiljnog shvaæanja djeèjih potreba.

Djeca osjeæaju podršku i sigurnost, ako su ljudi, s kojima odrastaju autentièni i njihovo ponašanje transparentno. Naravno da se to može izokrenuti, te opravdavati programe spavanja ili mirno sjedenje na stolici (kao kaznu). No, radi se o tome da obje strane u ovoj vezi moraju biti ozbiljno shvaæene. To takoðer znaèi da potrebe jaèega dolaze u pozadinu. Ta se granica sve više pomièe kako djeca rastu. Poštovati svoje granice znaèi takoðer da se u odreðenim prilikama takoðer mora izdržati i djeèje nezadovoljstvo, te da smo sami tome razlog. Èini se da mnogi roditelji to pod svaku cijenu pokušavaju izbjeæi.

Meni se èini kao da se roditelji žele sakriti iza poznatih reèenica, kao što su "trebalo bi" ili "to ne ide". Kao da prizivaju neku instancu izvana, koja æe postaviti granice. Ako postane jasno, da JA ne želim, da se npr. trèi oko stola, tada sam JA zajedno sa svojim potrebama i granicama postavljen u središte sukoba. Na taj naèin kolidiram sa potrebama svog djeteta. Tada se moram zapitati moram li ostati pri svojim granicama, ako su mi one važne i izdržati da moje dijete zbog toga bude nesretno. Iako, a mnogima to oèito nije jasno, to nije nikakva drama da dijete zbog toga bude nesretno, ako je još uvijek sa mnom povezano i može osjetiti našu vezu i naš odnos.

Razloga koji upravo to roditeljima mogu uèiniti teškim ima sigurno mnogo. To mogu biti nesigurnost ili preoptereæenost, a pogotovo kod prvog djeteta i sami moramo jako puno uèiti. No, takoðer se može desiti da preuzete ili doživljene norme ponašanja nisu dovoljno preispitane. Iz toga može slijediti pogrešno "provoðenje snage", kao i odnos prema djetetu koji je bez respekta. Ako roditelji zbog toga imaju izrazite probleme prema granicama se ponašati s poštovanjem – svojim vlastitim, kao i onim svog djeteta – u tom sluèaju je svakako dobro potražiti profesionalnu pomoæ, bilo u savjetovalištu ili na treningu za roditelje.

Ne može se, dakle, raditi ni o tome našoj djeci permanentno pokušavati objasniti tko je "gazda u kuæi", a niti je naša zadaæa da našu djecu zaštitimo od svih razoèarenja. Nasuprot tome, trebamo nastojati da naša djeca s jedne strane dožive konstruktivan odnos prema granicama drugih, a s druge strane, svoje granice trebaju što bolje upoznati i osjeæati. K tome je takoðer važno da je svima jasno da su u obitelji roditelji ti koji snose odgovornost (Juul upotrebljava izraz "vodstvo"). Za svoje, ali i ne samo za svoje granice. Tome može, s jedne strane pripadati, preuzimanje odluka èije posljedice dijete još ne može sagledati ili ga one preoptereæuju, a s druge strane takoðer treba šititi i djeèje granice, ako to ono samo još ne može.

Kod roditelja doživljavam uvijek iznova èak i šokiranost ako njegovo dijete povrijedi njihove granice. Kao da su djeca veæ roðena s nekom vrstom plana na kojem su zacrtane roditeljske granice (koje su, osim toga, potpuno subjektivne!). (Isto vrijedi izmeðu ostalog i za druge, kulturne ili poslovne granice). Suprotno je sluèaj! Dijete može konstruktivno ophoðenje prema granicama nauèiti samo onda ako po moguænosti svjesno i nesputano doživljava svijet – i samo na njih nailazi. Što se roditelji sigurnije i normalnije ponašaju, to æe i za djecu biti samo po sebi razumljivo da granice postoje i kako se prema njima odnositi.



Dipl. Psiholog Chrisitane Rupp

* * *


Djeca trebaju granice

Vaše “NE” æe na ovaj naèin biti pravilno prihvaæeno!

Djeca moraju nauèiti kako raspoznati socijalno ponašanje i opasnosti. Kao roditelji imate u rukama sredstvo s kojim æete to omoguæiti, rijeè “NE”.

“Ton stvara glazbu” – važno je kakvim æemo tonom što izgovoriti

Kad izgovorite “ne”, neka to bude bez primjesa prigovaranja ili ljutnje. Jasno i sigurno NE garantira vam da æe vaše dijete shvatiti o èemu se radi i što je vama važno. Podrazumijeva se da postoje situacije u kojima ste sami puni straha i bojazni, na primjer kada ste u zadnji èas sprijeèili dijete da izleti na vrlo prometnu ulicu. No, èak i u takvoj situaciji vaše æe dijete bolje razumijeti jasno NE, strah i panika æe prouzroèiti zbunjenost. Dijete neæe shvatiti što je napravilo krivo.

Takoðer je moguæe da ste toliko ljuti na dijete, da svoju vlastitu agresiju nemate pod kontrolom. U svakom sluèaju, potrudite se da nakon takve situacije obavezno pronaðete moguænost da se s djetetom pomirite, kako vaš dobar odnos ne bi na dugo vrijeme bio poremeæen, te da dijete uoèi da “nakon kiše dolazi sunce”.

Uvijek imajte na umu:
Vaše dijete još ne razlikuje dobro od lošega, odnosno ne razaznaje razliku izmeðu dobrog i lošeg ponašanja. U najveæem broju sluèajeva dijete nije zlo, nego samo slijedi svoje afekte. Ako to imate na umu, neæete imati razloga biti ljuti na dijete. Svakako da postoje situacije u kojima æete se razljutiti i morati reagirati i u kojima nije dovoljno samo reæi “ne”.

Objasnite djetetu zašto mu uzimate kamenje kojim je upravo gaðao drugo dijete. Vaše dijete vjerojatno neæe razumijeti vaše rijeèi, ali to je objašnjenje temelj tome da mu rijeèi s vremenom postanu jasne, kao i vaše djelovanje, te da nauèi razlikovati dobro od lošega.

Vaše je dijete znatiželjno i želi otkrivati svijet oko sebe. Zbog toga budite oprezni s vašim “ne” i slobodno prištedite koje. Previše zabrana i ogranièenja mogu frustrirati dijete. Ono gubi interes za okolinu i prestaje uèiti.

Nikad ne podcjenjujte moæ vaših rijeèi.

Neka djeca zaplaèu kad èuju “ne”. Ona takvu situaciju shvaæaju osobito konfliktnom. S jedne strane htjela bi slijediti svoje potrebe, s druge strane – ne žele vas, ljude koje vole, povrijediti.

Morate nastojati da vaše dijete ima osjeæaj da ga volite, èak i kad kažete NE. Objasnite mu da to “ne” služi tome da ga zaštiti od opasnosti ili da sprijeèite da povrijedi sebe ili nekog drugog.

Pomaže li kažnjavanje?
Odgovor na to pitanje je jasan – kažnjavanje ne pomaže. Djeca u drugoj godini života nisu u stanju povezati odnos izmeðu njihovog vlastitog ponašanja i eventualne kazne. To je vidljivo veæ i iz toga što æe ono i dalje raditi stvari za koje ste mu priprijetili kažnjavanjem, jednostavno zbog toga što ne shvaæa povezanost izmeðu djela i kazne.

Kazna se najèešæe smatra nepravednom i strašnom. Udarci su tako i tako potpuno kriva metoda. Vaše dijete ne shvaæa èime je zavrijedilo kaznu, postaje plašljivo i suzdržano: odakle bi ono i moglo znati i biti sigurno, da i za neke druge poduhvate ne predstoji kazna?



Kakve granice postavljate vi vašoj djeci i da li uspostavljate iskren odnos? Kakva iskustva imate s izgovaranjem rijeèi NE ? Podijelite s nama svoja iskustva i ne zaboravite baciti pogled i na dosad objavljene tekstove.

27.01.2009. u 19:40 sati | 17 Komentara | Print | Link | Na vrh

Nedostatak granica potièe agresiju - Granice 1

Kroz komentare smo više puta naglašavali da je djeci potrebno postavljati granice, kao alternativu tjelesnom kažnjavanju. Do sada o ovoj vrlo opširnoj temi nismo objavili niti jedan post. Teško je bilo odluèiti se za jedan kojim bismo zapoèeli seriju, a razlog za objavu jednog intervjua umjesto “obiènog” teksta je jednostavan: intervjuirana psihologica porast nasilja meðu mladima povezuje upravo s nedostatkom granica koje im se postavlja.

Ovaj post je prijevod intervjua s poznatom psihologicom iz Berna, Françoise Alsaker. Iako se u razgovoru poziva na situaciju u Švicarskoj, izjave gospoðe Alsaker su itekako primjenjive na trenutnu situaciju u Hrvatskoj.
Interview vodila: Sarah Pfäffli (http://wireltern.eu/news/francoise-alsaker-kinder-brauchen-klare-grenzen.html)

Mare

Françoise Alsaker – Djeca trebaju jasne granice

Nasilje kod mlade generacije je u porastu, što se može uèiniti protiv toga? Psihologica Françoise Alsaker iz Berna poziva roditelje da ozbiljno shvate svoju odgovornost i svojoj djeci postave granice.

Gospoðo Alsaker, tema mladenaèkog nasilja je sveprisutna. Imamo li problema s našim mladima?
Françoise Alsaker: Ne. Veæi dio mlade populacije nije nasilan. Ne smijemo bagatelizirati situaciju, ali je takoðer ne smijemo dramatizirati.

Èinjenica je: nakon 2000-te podvostruèio se broj presuda protiv osoba mlaðih od 18 godina zbog nasilnièkog ponašanja (nasilnièkih delikata).

FA: S ovim brojkama moramo biti oprezni: ne sumnjam da je u odnosu na prijašnje vrijeme više mladih koji su nasilni, ali kao sam rekla: nasilna sigurno nije velika veæina mladih, nego je to relativno maleni dio koji je odgovoran za veliki broj poèinjenih djela. Trebalo bi se intenzivnije pozabaviti problematikom tog dijela mladih ljudi. Još jedan veliki problem o kojem treba razmišljati je taj što je dobna granica poèinitelja nasilnih djela bitno pala.

Zbog èega se to dogaða?
FA: Danas znamo da djeca koja su u dobi od èetiri ili pet godina vrlo agresivna podliježu riziku da s deset budu još agresivnija. To nije nikakav novi fenomen. Novo je to da ta mladež u dobi od 11 ili 12 godina, danas ima puno više moguænosti za agresivno ponašanje u javnosti.

Zbog èega?
FA: Jedan od uzroka je sigurno taj što više nema socijalne kontrole. Drugi bi razlog mogao biti taj, da i unutar obitelji ta djeca imaju malobrojne granice te da roditelji imaju vrlo malu kontrolu, odnosno vrlo èesto ni ne znaju što njihova djeca rade izvan kuæe.

Je li to plod antiautoritativnog odgoja?
FA: To svakako igra jednu od uloga. Neko vrijeme se mislilo da bilo kakva kontrola može donijeti nešto negativno. Zaboravljalo se da djeca trebaju ogranièenja kako bi se mogla razvijati. Ako djeci ne postavimo jasne granice, ona stalno isprobavaju koliko daleko mogu iæi.

I tako se krug zatvara: u jednom ispitivanju se veæina anketiranih Švicaraca izjasnila za stroži odgoj.

Treba biti oprezan. U odgoju je kontrola važna: roditelji moraju znati gdje su im djeca i trebali bi poznavati njihove prijatelje. To ipak ne znaèi da se treba vratiti potpuno autoritativnom odgoju. Znamo, naime, da je izrièito autoritativan stil odgoja, koji je usko povezan s tjelesnom kaznom, vrlo plodno tlo za razvoj agresivnog ponašanja. U toj diskusiji treba zadržati razum.

Nasilnièko ponašanje mladih bila je važna tema u izbornoj borbi.

FA: Govorite o tipièno politièkoj temi: što uèiniti s mladima sada kad su se pokazali problemi? Pritom bi pitanje trebalo glasiti: kako poduprijeti roditelje da svoju djecu odgajaju tako da se ona ne razviju u delikventnu mladež? Svakako treba preuzeti kontrolu nad situacijom i nasilje treba sprijeèiti.

Dakle, vi se zalažete za više represije?

FA: Ne, to bi bilo previše deklarativno. Ipak, represija je takoðer potrebna. Kod mladih koji kao djeca nisu nauèili kako kontrolirati svoje agresivno ponašanje, postoji opasnost da to nikada ni ne nauèe. Njih treba zaustaviti. Prema tome, represija èak i nasilnièkoj mladeži daje šansu. Iz razgovora sam zakljuèila da bi ta djeca bila sretna da ih se prije uspjelo zaustaviti.

Zbog èega uopæe neki mladi ljudi postaju nasilni?
FA: Pored ranih faktora rizika, jedan od razloga mogao bi biti taj da su ta djeca marginalizirana i izmeðu ostalog ne pronalaze naèin da se zaposle. Tako da svoje moguænosti ne mogu otkriti ni na koji naèin, osim provodeæi nasilje.

Zalažete li se za bolju socijalnu podršku?

FA: Tu se odmah postavlja pitanje: tko æe to platiti? No, svakako bi se isplatilo što ranije zapoèeti s prevencijom. Veæ se u djeèjem vrtiæu može otkriti puno manjkavosti u socijalnom ponašanju.

Natuknica – nasilje u medijima: kakav utjecaj ono ima?

FA: Nijedno dijete ne postaje agresivno preko noæi samo zato što gleda televizijski program. No, nasilje u medijima djeluje snažno. Postoje pouzdane studije koje pokazuju da su djeca koja konzumiraju mnogo medijskog nasilja kasnije agresivnija od one djeca koja se s nasiljem nisu susretala u tolikoj mjeri.

Kakav utjecaj ima alkohol?

FA: Alkohol je svakako problem. On oslobaða straha i pod njegovim utjecajem poèinja se mnogo više nasilnièkih djela. Veliki problem je opijanje do besvijesti, koje je u zadnjih deset godina u porastu.

Odakle taj porast?

FA: U suštini se radi o tome da mladi žele isprobati stvari koje su zabranjene, kako bi se ogradili od roditelja. Ako djeci oduzmemo moguænost da budu mlada, samo zato što se mi odrasli ponašamo tako, kako bi to djeca trebala, mladi ljudi osjeæaju potrebu uvijek iæi jedan korak naprijed.

Neproporcionalno mnogo mladih stranaca poèinjaju kaznena djela. Zbog èega?

FA: Problematika je mnogostrana. Moja istraživanja u djeèjim vrtiæima pokazuju da djeca stranaca koja ne vladaju dobro lokalnim jezikom, postaju žrtve, ne poèinitelji. Tu se djecu vrlo rano poèinje zapostavljati. Što se s njima kasnije dogaða, to ne znamo. Inaèe, mislim da za mlade, strance i Švicarce, vrijede isti procesi. Djeca stranaca koja odrastaju u normalnim obiteljskim uvjetima, u kojima se ne tolerira nasilje, ne postaju nasilnija od svojih švicarskih kolega.

Sluèaj „Seebach“ je šokirao Švicarsku. Da li seksualni napadi meðu djecom postaju èešæi?

FA: I ovdje se postavlja pitanje: je li to nešto novo ili se prije o tome jednostavno nije govorilo? Moguæe je da su takvi sluèajevi prije bili tabuizirani. S druge strane, èinjenica je da djeca dobivaju informacije seksualnih konotacija. Zbog toga si mogu predoèiti da su seksualni napadi postali èešæi.

Što možemo poduzeti protiv toga?

FA: I kod nasilja vrijedi pravilo da društvo i obitelj djeci moraju prenositi norme i vrijednosti. Potreban je otvoren razgovor o stvarima s kojim se djeca sukobljavaju. S jasnim stavom o tome što se smatra dobrim, a što ne.


Françoise Alsaker je profesorica na Odjelu razvojne psihologije u Institutu za psihologiju Sveuèilišta u Bernu. Istražuje nasilje meðu mladima i djecom. Jedno od specijalnih podruèja jest mobing.

26.01.2009. u 08:00 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh

Raste li, raste…

Raste li, raste…

Ne, krivo ste pomislili, ovo nije još jedna prièa o seksu. To jest, na neki naèin možda i jest.

Naime, ovaj put prièam o posljedici seksa, onoj najvelièanstvenijoj... našim klincima. (Dobro, osim poboljšanog tena, cirkulacije i zagarantirano popravljenog raspoloženja).

Imam dakle tog svog juniora, u najboljim godinama, pubertetskim. To da su najbolje, to on još ne zna, znat æe kad bude u našim najboljim godinama, kad æe, kao i svi mi, mrmljati sjetno...“Eh, da su mi one godine, i ova pamet...“

Spomenuti junior, bez ikakvog pretjerivanja, naraste najmanje 2cm dnevno. Sjedim npr. s njim za stolom, cjenkamo se oko visine džeparca, zazvoni telefon, ja nakratko okrenem glavu od njega, a kad ga ponovo pogledam, mislim, što je on radio dok sam ja razgovarala na telefon? Rastao je...!

Što je on veæi, naša cjenkanja oko džeparca sve kraæe traju, jer mislim, ajd' se ti zamjeri nekom tko te nadvisuje za glavu?!?

Broj cipela mu se mijenja iz tjedan u tjedan, a spontani poljupci mami, to jest meni, se, obrnuto proporcionalno njegovom rastu, rapidno smanjuju. E, to je toèka gdje se zamislim.

Još malo, pa æe mi otiæi. Zaljubiti se, oženiti, odseliti... i postavim si pitanje... èime sam ga opremila za... put? Kad ode, kad bude sam plivao kroz brzace života, što je ono što sam mu dala, a što æe mu pomoæi da ostane na površini, da ne potone?

Jesam li mu davala dovoljno... smijeha? Jesam li se dovoljno oduševljavala životom? Ili sam najèešæe zaboravljala na to, optereæena svakodnevnom borbom za preživljavanjem? Èemu sam ga nauèila?

I obuzme me mali osjeæaj krivnje. Jer sam svjesna da sam, brinuæi se za njega, premalo brinula. Zvuèi paradoksalno?

Pa, zar ne provodimo vijek uz našu djecu trudeæi se obezbjediti im sve što mislimo da im moramo obezbjediti? Hranu, odjeæu, MP3-e, kompjutere, njihove sobe, namještaj, zavjese, krevete i tapete? Neki od nas idu tako daleko da misle da su dužni svojoj djeci osigurati i stan, i posao.

Pa u svoj toj jurnjavi, kreditima, kombinacijama, prekovremenim radnim satima, zaboravimo zašto smo u stvari tu. Mi smo tu trebali biti zato da im se radujemo.
Smiješkom, dodirom, pogledom i rijeèju. A ono što su najèešæe dobivali od nas, bili su automatski poljupci na odlasku u školu, nervozni pokreti, uspanièene, umorne oèi, i rijeèi... rijeèi kojima smo im se opravdavali zbog istih tih nervoza.

Pa onda danas imamo fenomen djece školske dobi koja pate od glavobolja... i piju kafetine. Mi smo imali više sreæe od njih, naše doba je bilo manje ambiciozno, mi smo se... još uvijek ... IGRALI.
I ne sjeæam se nijednog mog školskog kolege koji je pio kafetine.

Jer mi, u ono doba, nismo morali kroz jutro u školu, a popodne na tenis, gitaru, violinu, gimnastiku, nogomet, na strane jezike (dodatne, je l'), i sva ostala èuda koja bi našoj djeci kao trebala osigurati sretnu i prosperitetnu buduænost. I onda smo stalno svi u trku, mama i tata razvoze cijelo popodne, mama vozi brata na plivanje, tata seku na balet, i trèimo, trèimo, trèimo...

Radost življenja, koju su samo od nas mogli nauèiti, teško da smo im prenijeli upornim ponavljenjem reèenica tipa: “Ako ne završiš fakultet, vidjet æeš kakav æe ti život biti!“, ili „ Pazi s kim se družiš!“.

Prenijeli smo im, mislim, vjerovatno veæina nas, naše vlastite tjeskobe, i strahove.
U strahu za bolje sutra, naše DANAS sa klincima, prohujalo je sa vihorom... prohujalo sa „slobodnim“ aktivnostima... kao da smo zaboravili da je najprirodnija slobodna aktivnost jednog djeteta - igra, igra, i opet... igra.


Smijeh je trazila iliti marchelina

25.01.2009. u 14:19 sati | 7 Komentara | Print | Link | Na vrh

Kampanja "Trebam ljubav"

Kampanja "Trebam ljubav"

"Nikakvo nasilje nad djecom ne može se opravdati, svako nasilje nad djecom može se sprijeèiti" - misao vodilja Kampanje
Dana 09. sijeènja 2009.g. potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i meðugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor predstavila je nacionalnu Kampanju protiv tjelesnog kažnjavanja djece u Ministarstvu obitelji, branitelja i meðugeneracijske solidarnosti.

Zaštitni znak Kampanje je djeèja ruka, a slogan „Trebam ljubav“.




Kampanja je odgovor na preporuku Vijeæa Europe èlanicama da donesu nacionalne kampanje, a povodom sveèanog predstavljanja Kampanje za ukidanje tjelesnog kažnjavanja djece Vijeæa Europe „Podignite ruku protiv tjelesnog kažnjavanja djece“ koja je održana u lipnju 2008. u Hrvatskoj. Republika Hrvatska je jedna od 18 èlanica Vijeæa Europe koja je zakonom zabranila tjelesno kažnjavanje djece (vidi èlanak Alternativa kažnjavanju djeteta, tagirano).

Cilj Kampanje je da utjeèe na stavove i ponašanja odraslih prema djeci, potièe rad na roditeljskim vještinama i kompetencijama, te potièe prava djece na dostojanstvo i ravnopravnost.

Misao vodilja kroz cijelu Kampanju je da: „Nikakvo nasilje nad djecom ne može se opravdati, svako nasilje nad djecom može se sprijeèiti“.

U ovoj nacionalnoj Kampanji, obiteljski centri nositi æe ulogu promoviranja Kampanje organiziranjem aktivnosti (radionica, trbina,predavanja) te poticati nenasilno ponašanje u obitelji svojim programima.


Tekst objavio nas omiljeni Obiteljski centar Viroviticko-podravske zupanije.

22.01.2009. u 09:48 sati | 28 Komentara | Print | Link | Na vrh

Tjelesno kažnjavanje djeteta s teškoæama u razvoju

Novi clanak obiteljskog centra u Virovitici


Tjelesno kažnjavanje djeteta s teškoæama u razvoju


Mi odrasli imamo jednostavnu, ali istodobno i zahtjevnu zadaæu naspram djece- sve što trebamo napraviti je svojim primjerom pokazati kako biti dobar èovjek i imati kvalitetan život. Kada želimo pokazati kako biti dobra osoba presudno je u kakvom smo odnosu s drugim ljudima i na koji naèin komuniciramo. Èesto zaboravljamo da dijete ne uèi toliko pamæenjem moralnih monologa u kojima po tisuæiti put ponavljamo da se ne smije tuèi druge, veæ dijete bolje pamti i vizualno memorira slike koje gleda. Ako dijete èesto gleda sliku majke koja probleme rješava podizanjem ruke, najvjerojatnije æe koristiti isti obrazac ponašanja kada se suoèi sa sliènim problemom.




Jedno od osnovnih obilježja djece s teškoæama u razvoju je sporije uèenje novih ponašanja. Potrebno je puno strpljenja i puno pokazivanja kako bi dijete s teškoæama usvojilo novo ponašanje i nauèilo ga koristiti u svakodnevnom životu. Dijete najbolje uèi oponašanjem osobe koja mu je važna u životu. Vidimo da mala djeca vole oponašati svoje majke kako se šminkaju ili hrane bebu, pa isto tako se može vidjeti kako vièu na svoje lutke i tuku ih kada su bile „zloèeste“. Ono dijete koje kao posljedicu svoga neprimjerenog ponašanja doživljava kažnavanje neæe nauèiti kako da promijeni svoje ponašanje. Ovo pravilo vrijedi za djecu prosjeènog razvoja i isto tako i za djecu s teškoæama u razvoju, s time što æe dijete prosjeènog razvoja ponekad logièno zakljuèiti koje ponašanje je primjereno, a dijete s teškoæama u razvoju to èesto neæe znati ako mu ne pomognemo.

Mentalna retardacija podazumijeva zaostajanje u svim podruèjima razvoja, pa tako i zaostajanje u razvoju socijalnih vještina i u moralnom razvoju. Osobama s mentalnom retardacijom èešæe æe trebati podrška u smislu odabiranja primjerenog ponašanja u nekoj situaciji ili u rješavanju sukoba. Ponekad je kod djece s veæim teškoæama u razvoju prisutna agresija ili autoagresija te je potrebno uz pomoæ struènjaka kontroliranim i odmjerenim postupcima ukloniti takvo ponašanje. To, meðutim, ne znaèi da djeca s teškoæama u razvoju ne mogu na jednostavan naèin nauèiti što je dobro, a što nije, koje ponašanje je prihvatljivo, a koje nije, odnosno s kojim ponašanjem æe dobiti što žele, a s kojim neæe.




Dijete koje u roditeljskom domu nauèi da je tjelesna agresija prihvatljivi naèin komuniciranja, na isti naèin æe se odnositi i prema svojim vršnjacima. Socijalno kompetentno ponašanje povezano je sa prihvaæenosti od strane vršnjaka. Djeca s teškoæama u razvoju èesto nisu dovoljno prihvaæena od svojih vršnjaka radi predrasuda i negativnih stavova, a ako vršnjaci primijete uèestalo neprihvatljivo socijalno ponašanje vjerojatnost za prihvaæanjem se smanjuje.
Neupitno je da tjelesno kažnjavanje može još više usporiti razvoj djeteta sa teškoæama i dovesti do brojnih dodatnih teškoæa, a kod neke djece i upropastiti šanse za dostizanjem svojih vršnjaka prosjeènog razvoja. Važno je da obitelj bude mjesto gdje æe dijete dobiti pažnju i ljubav i gdje æe se nauèiti sa zanimanjem i suosjeæanjem odnositi prema svojim vršnjacima i ljudima koji ga okružuju.

21.01.2009. u 08:00 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh

Osnivanje udruge "Smijeh za mir"

Danas objavljujemo zanimljiv prijedlog blogerice Bivsa apstinentica


Osnivanje udruge "Smijeh za mir"

Dakle, pridružujem se inicijativi blogerice Prièe iz Beèke šume sa konkretnim prijedlogom kako možemo vratiti osmijeh na lice nacije. Možda bi vam se u startu prijedlog mogao uèiniti suludim, pa poènimo od znanstvenih èinjenica.

Tome pridodajmo još jednu èinjenicu: lanac zla ne može se prekinuti zlom jer zlo raða zlo, nasilje raða nasilje. Na zlo se može udariti samo dobrim. Osobno sam se ne jednom našla u situaciji da sam agresivne ljude spustila na zemlju, ne tako što bih im uzvratila istom mjerom veæ stvari okrenula na humor. Ja sam optimist i utoliko mi je lakše tako nešto uèiniti, no nisu svi roðeni kao optimisti, a svima je potreban i ugodan smijeh kao i dobro raspoloženje. Radost nam èesto nedostaje do boli, gledamo sa zavišæu sretne ljude jer se toliko žarko i sami želimo smijati do suza. Kako su lijepi trenuci kada uživamo u dobrom društvu gdje vlada dobro raspoloženje i smijeh - on lijeèi rane na srcu i osvjetljava sumorne dane. Umjesto da žalimo za izgubljenim smijehom, ajmo aktivno poraditi na tome da ga vratimo. Osnujmo udrugu "Smijeh za mir". Umjesto da sijemo sjeme zla, oèaja, tuge, razoèarenja, mržnje, jala i nasilja, posijmo sjeme dobra, humora, optimizma, radosti, nade i puno, puno smijeha. Nauèimo se smijati i u svijetu tame. Umjesto da tražimo dobro u zlu, ajmo ga sami stvoriti i njegovati.

Upotrebite na trenutak svoju maštu. Zamislite da Udruga "Osmijeh za mir" veæ postoji. Na njezinim web stranicama u svako vrijeme mogli biste proèitati kakav dobar vic i poticajnu, lijepu misao koja bi osvježila vaš duh poput jutarnjeg tuširanja. Mogli biste potražiti savjet psihologa èlanova Udruge za svoju konkretnu situaciju, mogli biste sudjelovati u radionicama smijeha, mogli biste pronaèi preporuku za literaturu ili film koji æe vas nasmijati, a èije recenzije bi na stranicama pisali èlanovi Udruge.

Ta udruga bi doista bila posebna. Prosvjetni djelatnici potaknuti idejom Udruge u školama bi u sklopu izvannastavnih aktivnosti organizirali "Satove smijeha". Uèenike bi se poduèavalo o pozitivnim uèincima smijeha na fizièko i psihièko zdravlje. No, to bi bio samo manji dio nastave. Veæinu vremena uèenici bi prièali viceve, vježbali se u stand-up komediji, možda pripremali kakvu duhovitu predstavu u sklopu dramske grupe... Takve bi aktivnosti uèile mlade kako da se odupru nasilju u vremenu u kojem živimo.

Udruga bi inicirala i obilježavanje Dana smijeha u Hrvatskoj. Zamislite da postoji barem jedan jedini dan smijeha u godini. Na ulicama bi se dijelili leci sa vicevima, organizirale izložbe karikatura, filmske matineje komedija, na trgovima bi bili organizirani eventi gdje bi se na pozornici odvijao zabavni program, a na štandovima prodavale knjige i filmovi duhovitog sadržaja. Organizirala bi se "olimpijada smijeha" gdje bi se natjecatelji takmièili tko æe drugog prije nasmijati, tko može isprièati najviše viceva... Organizirali bi se okrugli stolovi gdje bi se naglasila potreba smijeha i dobrog raspoloženja u društvu koje kolektivno tone u depresiju, važnost takvih sadržaja u anti-stres programima, prikupljale dobre ideje...

Udruga bi godišnje dijelila i priznanja - novinarima za èlanak ili projekt koji je društvo obogatio dobrim raspoloženjem, prosvjetnim djelatnicima za školsku aktivnost koja se istakla na tom podruèju, oglašivaèima za najveseliju reklamu...

Udruga bi se takoðer povezala sa sliènim projektima kao što je potral Dobre vijesti iz medija (http://www.dobrevijesti.info), "Za osmijeh djeteta u bolnici", a možda inicirala i neke svoje sliène projekte.
Moguænosti je bezbroj, a nemam ni najmanje sumnji vezanih uz potrebu za ovakvim projektom. Smijeh nam treba poput zraka, vode ili hrane, on je sastavni dio našeg života.

A osobno? Rado bih da mi se sin barem jednom tjedno vraæa iz škole smijuæi se jer je sudjelovao u "Radionici smijeha". Voljela bih biti na Trgu Bana Jelaèiæa i vidjeti mnogobrojna nasmijana i nasmješena lica graðana ujedinjenih u dobrom raspoloženju. Rado æu potpisati imenom i prezimenom svaki èlanak koji æe nekoga dotaknuti u srce i izmamiti mu osmijeh na lice. Imam 33 godine i poèele su mi se pojavljivati prve bore. Ne pada mi na pamet koristiti kreme sa liposomima jer sam ponosna na njih. Zašto? Jer se nalaze oko oèiju i dokazuju moje bogatstvo.


U kratkim crtama - ne samo da bismo nenasiljem udarili na nasilje, veæ puno jaèim oružjem - smijehom. On je dokaz da nas nisu slomili, da je duh èvrst i živ. Kotaè zla može se prekinuti samo dobrim jer zlo raða zlo, a dobro raða dobro. To je èinjenica.






I što kažete na prijedlog? Bi li se i vi pridružili takvoj inicijativi?

19.01.2009. u 08:00 sati | 12 Komentara | Print | Link | Na vrh

Kazna, pravo ili nasilje?

Danas nekoliko razmisljanja o kaznama, koja nam je poslao bloger Alkion.

Mare


Kazna, pravo ili nasilje?

Pred zakonom smo svi jednaki. Svi ljudi moraju imati ista prava kako bi uredili meðusobne odnose u društvu svakodnevno donosimo odreðene zakone, pravila i akte koji na svrsishodan i trenutno potreban naèin reguliraju i usmjeravaju naše ponašanje. Nepoštivanje tih normi povlaèi za sobom konsekvence ili u slobodnom izrièaju: kazne. Kazna je dakle odreðena vrsta sankcije kojom se poèinitelj nepoželjnog djela lišava dijela svoje slobode ili svojih prava (u nekim zemljama èak i života).

Ne bih u ovom tekstu zalazio u pravne i zakonodavne elemente kazne i kaznenog zakona, veæ bih se samo žalio osvrnuti na kaznu koja je u današnje vrijeme poprimila elemente prava svakog èovjeka – stavio bih je u odnos: kazna i nagrada. Naravno, u startu ne smijemo zaboraviti i osnovnu definiciju slobode te njenu uvjetovanost slobodom ljudi u našem okruženju. Znamo da je sloboda pravo i moguænost svakoga od nas da samostalno i neovisno odluèujemo i djelujemo uz odsustvo bilo kakvog oblika prinude. Ovakva sloboda je, naravno ogranièena slobodom drugih – ne smije je ugrožavati.

Što bi onda bilo nasilje? Neko najprostije tumaèenje bi bilo: nasilje je direktno, fizièko ili psihièko, ugrožavanje neèije slobode. No nasilje nije samo ugrožavanje slobode, to je i ataka na integritet osobe, to je i ataka na dostojanstvo, na moralne vrijednosti…

Ovako promatrano, stjeèe se dojam da je kazna jedan od oblika nasilja nad osobom i ako želimo društvo bez nasilja trebali bi kaznu ukinuti.

Kako svaka medalja ima dvije svoje strane, pokušajmo pogledati i nalièje. Što èini nasilnik? Ugrožava neèiji integritet, neèiju slobodu, neèije dostojanstvo. Kako se tome suprotstaviti? Kažu da je najbolji i najbrži naèin nekoga odgojiti tako što æe na sebi osjetiti, kroz osobnu svijest iskusiti i uzrok i posljedicu. Obzirom da je nasilnik svojim ponašanjem izašao iz okvira normalnog i opæe prihvaæenog ponašanja, logièan slijed je da mora snositi posljedice svog lošeg i okolini nepoželjnog ponašanja. Mora mu se na neki naèin ogranièiti sloboda, mora se atakirati na njegovo dostojanstvo, a sve u cilju promjene nasilnièkog ponašanja u smjeru opæe prihvaæenog i poželjnog. Mora ga se kazniti.

Slijedom svega gore napisanog, kazna je pravo svakoga od nas jer svatko mora snositi posljedice svog ponašanja, bile one dobre ili loše.

Èemu sve ovo teoretiziranje? Najkraæe reèeno, kako bih upozorio na jedan, barem po meni, vrlo veliki propust u današnjem odgojno-obrazovnom procesu. Osobito je taj propust vidljiv u odgoju djece i mladih. Donose se razno-razni i svakovrsni zakoni, podzakonski akti, uredbe, pravilnici koji usmjeravaju odgoj u nekom željenom pravcu. Sva ta mnogobrojna papirologija se u pravilu odnosi na dužnosti, obaveze, prava i ogranièenja odgajatelja dok se odgajana osoba stavlja u poziciju objekta na kome se radi. Naravno, u svim tim papirima se velikim slovima naglašava kako odgajana osoba mora biti u poziciji subjekta i kako odgojni proces treba biti interaktivan, ali nažalost skoro da nema zakona, pravila, akta koji govori o obavezama, o dužnostima odgajane osobe, a kazne su anatemizirane (ne usudim se reæi sotonizirane). Kazne za dob do osamnaeste godine gotovo i ne postoje ili su minorizirane. Kao da se zaboravlja da ista ta osoba stupanjem u krug odraslih osoba preko noæi postaje i kazneno odgovorna. Kao da se zaboravlja da je kazna prestupniku ujedno i nagrada osobi koja se pridržava normi uljuðenog i odgovornog ponašanja. Kako uspješno odgojiti mladu osobu ako nema jasno definiranih posljedica za uèinjeno ili su te posljedice minimalne, a ponekad i ne postoje? Naredimo zakonom uspješno odgajanje, ali odgajatelju oduzmemo glavnu alatku i prinudimo ga na tzv. priruèna sredstva.

Pogledamo li moral kao nepisane norme ponašanja u nekoj sredini, vrlo lako primjeæujemo da su „kazne" za nepridržavanje tih normi vrlo drastiène i što je najinteresantnije „prekršitelji" su malobrojni. Naravno, ne treba zanemariti kako su mnoge moralne norme u današnjem suvremenom svijetu upitne, ali se njihovom analizom i primjenom pozitivnih iskustava mogu postizati poželjni rezultati u odgoju.

Ili: ako se netko nasilno ponaša prema meni on nije atakirao samo na moje fizièko ja, on je atakirao i na moje psihièko ja, na moj ponos, na moje dostojanstvo. Kako tome stati na kraj? Svakako ne uzvraæanjem nasilja, ali se mora atakirati na njegovo dostojanstvo i na njegov ponos kako bi shvatio posljedice svog djela. Zato je potrebna kazna koja je adekvatna uèinjenom nedjelu (u ovom sluèaju nasilju). Ponekad me strahovito ljuti kad se kažnjenici žale kako im je u zatvoru ugroženo dostojanstvo i ponos. Pa dragi moj, zapravo si kažnjen jer si i ti ugrozio neèije dostojanstvo, neèiju psihu, a možda èak i život. Kazna i zatvor su upravo tu da ti pokažu težinu tvog djela, da shvatiš kako se osjeæala osoba koju si tlaèio i da napokon, na kraju svega promijeniš svoje ponašanje.
Stvarno se èovjek treba zamisliti. Prijavimo nasilnika i zakon ga kazni shodno zakonskim odredbama. Èovjek dobije lijep i uredan zatvorski život: redoviti obroci, planirano vrijeme za svaku aktivnost, kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, redovite posjete i obilazak porodice, slobodne vikende… Èak je zaštiæen i od drugih nasilnika.
A što je sa žrtvom? Osuðena je bez zakona na vrlo tešku kaznu. Ako nema dobru materijalnu podlogu i ako sama nešto ne poduzme vjerojatno postaje bolesna osoba i psihièki i fizièki. Nema zakona koji brine, koji obavezuje zbrinjavanje, koji odgaja i vraæa dostojanstvo i ponos toj osobi.


Alkion

16.01.2009. u 14:50 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh

Kada poèeti?

Kada poèeti odgajati dijete?



Da, baš tad !

Nema prerane dobi ili uzrasta za poèetak prevencije. Jer svakim danom nasilnièkog odgoja sve ce vam teže biti vratiti sebe i dijete na pravi put.

S jedne strane disfunkcionalne, konfliktne obitelji imaju i manje resursa odgajati ispravno, a s druge strane loše odgojena djeca pojaèavaju postojeæe konflikte u lošim brakovima/vezama i zajednicama.

Takozvane parenting skills su nešto što takvi roditelji smatraju bogom danim i da tu nema puno filozofije, a kamoli potrebe proèitati koju knjigu ili savjetovati se sa struènjakom. Èudno je to. Idemo struènjaku za šišanje, za zidanje kuæe, za popravak auta – a najvažnije od toga, odgoj buduæih zdravih i uravnoteženih osoba, to obavljamo po defaultu i ne zabrinjavamo se nekim opservacijama. Asocijalne obitelji, ne nužno financijski, nego i one sa manjkom empatije, komunikacijskih sposobnosti i tolerancije za razlièitosti, odgajaju netolerantne osobe. Osobe kojima svaka razlièitost smeta, jer se osjeæaju tada ugroženo, boje se drugaèijeg... boje se istospolne ljubavi, boje se makrobiotike, boje se odgoja po Searsu, boje se komunikacije.

Ili odrasli u zajednicama u kojima se apriori odbija autoritet (geto), odbijat æe ga i sami bez preispitivanja jel to baš put koji se u životu uvijek isplati. Pedijatri kažu da asocijalan odgoj poèinje veæ kod malih beba. Preko roditelja kojima nedostaje empatije, beba svako stanje roditelja, a najviše mame upije. Zato se postporoðajna depresija treba lijeèiti jer ostavlja posljedice i za bebu, ne samo za mamu, ali o tome u nekom od tekstova o agresiji usmjerenoj ka samom sebi. Tu najraniju interakciju ne smijemo potcjenjivati.

Nasilje može biti i posljedica nepreraðene agresije, što ga ne opravdava, ali pokazuje put ka preradi i sanaciji istog.
Spolne razlike?

Još uvijek su muškarci agresivniji i u djetinjstvu, kao slatki puzavci. U mnogim sredinama je još uvijek prisutan konzervativan odgoj, ako ne neposredan roditeljski, onda u široj rodbini, djed, baka itd. gdje muško mora biti jaèe i ne daj da te zajebavaju pa udari ga, nisi ti šonjo i slièno.

S druge strane žene su sklonije agresiji usmjerenoj prema sebi. Depresiji, bulimiji, anoreksiji, napadima panike... Èak i kad su žrtve zlostavljanja, one ne ubijaju i tuku druge (muški naèin prerade) nego uništavaju sebe. Jednako opasno za društvo, iako površan pogled može zakljuèiti da je to onda privatna stvar, ne tièe se društva i društvo nema problema. Ima.

Samo zbog psihosomatskih problema svake godine odu tisuæe na bolovanje, u Hrvatskoj, nagaða se, to je polovica svih bolesnih. Naravno, službeni razlozi pa èesto i pred samim doktorom i sobom su drugi, društveno priznati razlozi kao kronièna bol u leðima, gripa, migrene, problemi sa hormonima, infekcije i genitalni problemi, problemi sa želucem.
Dakle, i takvi problemi jesu društveni problemi i koštaju društvo mnogo novèiæa.

Kada je dijete posebno prijemèljivo za loše utjecaje?
Ovo su elementi koji pojaèavaju problematiku i ne treba se uhvatiti jednog elementa te polemizirati nad njim, ali kad se više njih naðe u jednoj obitelji treba obratiti pozornost.

Kod siromašnih obitelji, nezaposlenih roditelja, roditelja sa nekom ovisnosti (tablete, alkohol, kocka), kod velikih obitelji sa jako malo prostora za imati mira (recimo 6-7-8 èlanova u dvosobnom stanu), kod kriminalnih obitelji, kod kroniènih svaða i konflikata izmeðu roditelja, kod djece èije mame rade full time prije navršene prve godine života djeteta (ovo nisu moji razlozi nego preuzeti iz nekoliko struènih knjiga novijeg datuma), kod djece koja stalno mijenjaju osobu zaduženu za èuvanje, znaèi novi babysitter svakih par mjeseci ili malo baka, malo teta èuvalica, malo mama na bolovanju, djeca vole strukturu i red. Kod psihièkih bolesti oca ili majke, kod teških fizièkih oboljenja jednog od roditelja (rak, dijaliza itd.), kod teško bolesne braæe ili sestara gdje se onda od jednog djeteta oèekuje da razumije sve i bude savršeno te tako zapravo ne smije biti dijete.

Kod samohranih majki. Kod izrazito strogih oèeva sklonih fizièkim kaznama. Kod gubitka jednog od roditelja. Kod dulje razdvojenosti od roditelja u prvih sedam godina života. Primjer su gastarbajteri koji baki i djedu u domovini ostavljaju djecu na odgoj?! Ako je velika razlika u godinama kod braæe, više od 5-6 godina.

Naravno, suprotno od gore nabrojenog, pomaže. Poput: zdravi (psihièki i fizièki) roditelji, zdrav poticaj djeteta i jaèanje samopouzdanja na neagresivan naèin.
Psiholozi kažu da je psihièko zlostavljanje èak teže za preraditi od fizièkog.
Primjeri psihièkog zlostavljanja:
- emotivna distanciranost roditelja
- ignoriranje djeteta
- omalovažavanje, nedostatak pohvale
- precjenjivanje djetetovih sposobnosti i zahtijevanje od trogodišnjaka da bude na razini petogodišnjaka po sposobnostima i ponašanju
- pretjerani poriv za zaštiæivanjem, nedozvoljavanje djetetu da razvija samostalnost
- nedovoljna zaštita kod traumatiènih dogaðaja u obitelji (recimo, petogodišnjak ne mora vidjeti neuspjeli pokušaj samoubojstva u obitelji)
- iskorištavanje djeteta kao tampon zone za supružnièke konflikte, jel da da mamu voliš više, strašno, strašno pitanje! Ili reci tati da manje radi; ne ti mu reci.

Od prvog dana imamo potrebu za blizinom i nježnošæu. Ako roditelj, previše okupiran svojim problemima, ne stigne uzvratiti tu potrebu, raðaju se deficiti u psihi bebe. Da ne ulazim u to što su neurolozi otkrili, recimo da bebe koje dožive takvo odbijanje (možda i na nesvjesnoj razini roditelja) u odrasloj dobi mnogo teže proživljavaju stres i mnogo èešæe su žrtve istoga. Neurolozi to zovu biološkim ožiljcima u našem mentalnom programu koji se do kraja života izražavaju nekom disfunkcijom. Takvi odrasli su podložniji psihièkim problemima, problemima prehrane i slièno.

Tko èita njemaèki, a zanima ga ova tema, preporuèam: Peter Subkowski: Aggression und Autoagression bei Kindern und Jugendlichen (Ursachen, Prävention) i
Haim Omer: Autorität durch Beziehung, coaching za roditelje kao i Agression im Altag, Ulrich Sachsse.

Neki psihijatri povezuju i pretilost u odrasloj dobi kao i promiskuitet sa deficitima doživljenim u djetinjstvu. Dok zdravi ljudi uspijevaju stres preraditi na neke nedestruktivne naèine, ovi drugi ga preraðuju na samodestruktivne naèine - tabletomanija, alkohol, bijeg u PC igre. Oni narkotiziraju, a ne preraðuju traumu.

Posebno su optereæene samohrane majke i oèevi koji na sebi nose veæinski teret odgoja i brige za dijete, èesto uz minimalnu do nikakvu socijalnu potporu i uz vrlo ogranièena financijska sredstva. Takvo stanje dovodi do depresije ili anksioznosti roditelja koji zaokupljen tim svojim stanjem nije u stanju više dobro odgajati dijete.

Kod nas je nažalost, još uvriježeno mišljenje da samo bolesni idu psihologu i to kad im je veæ problema previše za disati. To je pogrešan naèin rješavanja ièega. Zdravi idu psihologu da ne bi postali bolesni, oni koji veæ jesu bolesni tamo neæe ni iæi jer su uvjereni da je s njima sve u redu. To i jest najtužniji dio. Dakle, kad se roditelji razvode preventivno bih odmah ukljuèila psihologa da prati dijete i cijeli proces. Kod promjene mjesta stanovanja isto. Sve velike promjene u životu su potencijalne situacije u kojima možete potražiti struènu pomoæ, u vidu jednokratnog posjeta ili nekoliko neobaveznih razgovora.

Ne èitaju svi blog, ni forume i ne primaju teme za promišljanje na taj naèin.

Možda vas ovaj tekst potakne da razmislite, kakvu vibru ste danas poslali djetetu? Smirenu, opuštenu, veselu, nervoznu, stresnu, depresivnu?

Kakve filmove smiju vaša djeca gledati, a kakve ne? Znate li uopæe ŠTO gleda vas 10-godišnjak i ako ne, zašto ne?

Kakve igraèke kupujete? One koje potièu motoriku, memoriju i strategiju ili one u kojima je cilj što brže upucati nekoga?



Mislite li još uvijek da je djetetu važnije sakriti ljubavnu scenu na ekranu u kojem se netko miluje, nego pucaèinu akcijskog filma u kojem lete kuæe i ljudi na sve strane u zrak?



Dakle - ne kupujte agresiju èak ni vidu bezazlenih igraèki, ponašanja ili primjera.

Ne uzimajte agresiju èak i ako je umotana u šareni papir. I prije svega - potražite u sebi mir i opuštenost kao najbolju prevenciju koju djeci možete dati.



JJA



Dragi èitatelji ovog bloga, pozivam vas ponovno da se ukljuèite u debatu o ovoj temi. Kakva su vaša iskustva, kako je na vas djelovao ovaj tekst?

Mare

14.01.2009. u 18:35 sati | 21 Komentara | Print | Link | Na vrh

Alternativa kažnjavanju djeteta

Ovo je novi prilog obiteljskog centra iz Virovitice:


Alternativa kažnjavanju djeteta




O kažnjavanju djeteta

Èesto æe roditelji, s ciljem discipliniranja djeteta, koristiti kažnjavanje (na primjer, udariti æe dijete po stražnjici, uskratiti mu gledanje televizije i dr.).
Kažnjavanje, kao oblik discipliniranja, i predstavlja posljedicu koja smanjuje vjerojatnost ponašanja nakon kojeg slijedi.
Tako, na primjer, ako dijete kaznimo zatvaranjem u njegovu sobu zbog toga što je lupilo mlaðeg brata, dati æemo djetetu do znanja da je za nas takvo ponašanje neprihvatljivo i da za takvo ponašanje postoji kazna.

No, koje su stvarne posljedice kažnjavanja i je li kažnjavanje legitimno kao takvo?

Uzmimo kao primjer prethodno navedenu situaciju.
Kaznom zatvaranja djeteta u sobu privremeno smo izolirali dijete od brata i roditeljske pažnje, a zauzvrat oèekujemo da æe dijete za to vrijeme razmisliti o svojem postupku.
I uistinu, držimo li se dosljedno i jasno toga pravila, kazna æe biti uèinkovita te æe smanjiti takvo ponašanje.
No, treba imati na umu da postoje i zamke, odnosno i cijeli niz neželjenih uèinaka koje ono može proizvesti.

U ovom primjeru se može raditi o frustraciji koju dijete osjeæa naspram mlaðeg brata i obzirom da djetetu ne pomažemo da se nosi s tim osjeæajem veæ ga samo kažnjavamo jer se neprihvatljivo ponaša prema bratu, frustracija može dodatno porasti (za što æe dijete vjerojatno i dalje kriviti mlaðeg brata). I jedino što bi se moglo promijeniti jest da ubuduæe brata lupi kada roditelj neæe biti u blizini da ga kazni za takvo ponašanje.

Tada æemo imati dojam da smo „pomirili" braæu i da smo nauèili naše dijete da se brat ne smije tuæi, no, zapravo smo samo ogranièili našu pažnju na ponašanje djeteta ne pitajuæi ga kako se nosi sa svojim osjeæajima.
"Kada povrijedimo djecu, ona istovremeno nauèe kako mogu povrijediti dugoga. Ako ih u tome nasilno sprijeèimo, ona u pravilu èekaju da odrastu pa da to uèine." Jesper Juul
Autori Djeèje psihologije su naveli sljedeæi niz neželjenih uèinaka kažnjavanja:
1. Stroga kazna može izazvati agresiju i/ili druga emocionalna stanja (npr.lupanje glavom u zid, plaè...).
2. Dijete može poèeti izbjegavati interakciju s osobom koja kažnjava ako tu osobu usko povezuje s kažnjavanjem.
3. Kažnjavanje može ogranièiti cijeli niz ponašanja koja nisu problematièna.
4. Roditelji koji koriste kazne mogu služiti kao modeli za ponašanje koje ne žele da njihovo dijete imitira.
5. Kazne nisu sredstvo pouèavanja jer kazuju samo što je krivo a ne što bi umjesto toga trebali uèiniti.
6. Kažnjavanje ima kvalitetu ovisnosti; kako èesto kažnjavanje privremeno zaustavlja djetetovo neželjeno ponašanje, ono æe roditelje negativno potkrepljivati da koriste kaznu.
Neka druga rješenja...

Osvrnimo se još jednom na spomenuti primjer u kojemu dijete lupi mlaðeg brata.
Roditelj koji primijeti takvo ponašanje može reagirati na naèin da jednostavno upita dijete kako to da je udarilo brata.
Dijete æe možda odgovori da mu je brat stalno uzimao igraèku s kojom se igralo ili da se želi igrati sam.
I tada bi roditeljska pouka mogla iæi u smjeru pomaganja djetetu da otkrije što može ubuduæe uèiniti u tim situacijama.

Dakle, roditelj æe predložiti djetetu što bi moglo uèiniti iduæi put kada mu brat uzme igraèku ili kada se želi igrati samo. Važno je pitati dijete što misli o tom rješenju i zamolite ga da iduæi put proba tako reagirati.

Ne kraju ne treba izostati i pohvala kada roditelj primijeti da dijete koristi nova rješenja, odnosno pozitivne obrasce ponašanja..
Ovakvim ponašanjem roditelj i reagira i uèi svoje dijete da pronaðe i koristi nova rješenja.

Ne govori mu „Ne smiješ se ljutiti na mlaðeg brata!" ili „Moraš biti pametniji! Pusti da bude po njegovom!", veæ govori „Da, razumijem da se ljutiš na brata. Hajde razmisli što sve možeš uèiniti za sebe, a da ne povrijediš brata.".

Potaknite i vi djetetovu i svoju maštu u pronalaženju rješenja u pozitivnim obrascima ponašanja.




Zakonodavstvo o tjelesnom kažnjavanju djeteta

Republika Hrvatska potpisnica je Konvencije o pravima djeteta, te postoji širok zakonski okvir koji zabranjuje tjelesno kažnjavanje djece.

Veæ je samim Ustavom RH propisano da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja, a Obiteljski zakon detaljnije propisuje zabranu kažnjavanja djece na naèin da zabranjuje roditeljima i ostalim èlanovima obitelji da dijete podvrgavaju ponižavajuæim postupcima, duševnom ili tjelesnom nasilju, odnosno zlostavljanju, veæ navodi da su roditelji dužni štititi dijete od ponižavajuæih postupaka i tjelesnog kažnjavanja od strane drugih osoba. Svatko je dužan obavijestiti Centar za socijalnu skrb o nasilju, zanemarivanju, zlostavljanju ili izrabljivanju djeteta, a CZSS ispitati sluèaj i poduzeti mjere za zaštitu djeteta.

Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji i Kaznenim zakonom propisane su takoðer zabrane i sankcije za zlostavljanje djece. Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji najviše sankcije su propisane za poèinitelje obiteljskog nasilja na štetu djece. Obiteljsko nasilje kao prekršaj je definirano kao svaka primjena fizièke sile i psihièke prisile na integritet osobe; svako drugo postupanje jednog èlana obitelji koje može prouzroèiti ili izazvati opasnost da æe prouzroèiti fizièku i psihièku bol; prouzroèene osjeæaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva; fizièki napad bez obzira da li je nastupila tjelesna ozljeda ili ne; verbalni napadi, vrijeðanja, psovanje, nazivanje pogrdnim nazivima drugi naèini grubog uznemiravanja, spolno uznemiravanje; uhoðenje i svi drugi naèini uznemiravanja; protupravna izolacija ili ogranièavanje slobode kretanja ili komuniciranja s treæim osobama; ošteæenje ili uništenje imovine ili pokušaj da se to uèini.

Kazneni zakon sankcionira zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe kada roditelj, posvojitelj, skrbnik ili druga osoba grubo zanemaruje svoje dužnosti zbrinjavanja ili odgoja djeteta ili maloljetne osobe, te kada roditelj, posvojitelj, skrbnik ili druga osoba zlostavi dijete ili maloljetnu osobu, prisili je na rad koji ne odgovara njezinoj životnoj dobi, ili na pretjerani rad, ili na prosjaèenje, ili je iz koristoljublja navodi na ponašanje koje je štetno za njezin razvitak ili je opæe opasnim radnjama ili na drugi naèin izloži pogibelji. Takoðer propisuje kažnjavanje nasilnièkog ponašanja u obitelji kada èlan obitelji nasiljem, zlostavljanjem ili osobito drskim ponašanjem dovede drugog èlana obitelji u ponižavajuæi položaj.

Kako bi sve institucije radile na promicanju zabrane tjelesnog kažnjavanja djece, usvojeni su i strateški dokumenti koji ih obvezuju na postupanje: Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine, Program aktivnosti za sprjeèavanje nasilja meðu djecom i mladima, Protokol o postupanju u sluèaju nasilja meðu djecom i mladima, Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2008. do 2010. godine te Protokol o postupanju u sluèaju nasilja u obitelji.

Republika Hrvatska je jedna od 18 država èlanica Vijeæa Europe koja je u okviru svojih zakonskih propisa regulirala pitanje zabrane tjelesnog kažnjavanje djece.

U organizaciji Ministarstva obitelji, branitelja i meðugeneracijske solidarnosti i Vijeæa Europe pokrenuta je Kampanja za ukidanje tjelesnog kažnjavanja djece s porukom: „Podignite ruku protiv tjelesnog kažnjavanja djece".

13.01.2009. u 08:00 sati | 15 Komentara | Print | Link | Na vrh

Ipak je netko reagirao

S osmijehom u Novu Godinu 2009.

Uredništvu ovog bloga je lako staviti osmijeh na lice. Nedavno je to uèinilo jedno naše ministarstvo, ovim dopisom upuæenim u Centar za socijalnu skrb, a koji smo primili u kopiji, kao službeni dokument:

Razveselilo nas je da je netko ipak reagirao na naš upit o malom nasilniku koji je istovremeno i žrtva, a o kojem je pisao jedan pretuèeni bloger u ovom tekstu.

Ne vjerujemo da djeèak po ovoj hladnoæi živi na smetlištu pa nismo sigurne niti da li æe ga djelatnici centra uspjeti pronaæi. Ukoliko netko od blogera zna o kome se radi, neka pokuša doznati i javiti nam njegovo ime. Djeèak navodno nema roditelje i prisiljen je na nasilje kako bi preživio. Unaprijed zahvaljujemo.


A sad novogodišnje želje za ovaj blog koji ‘vraæa osmijeh’...

Naša je želja za ovu godinu da se blog ne ugasi veæ da od blogerske blog-akcije preraste u nesto veæe: možda zakladu ili udrugu koja èini dobro i pomaže onima kojima je to potrebno, radi na širenju tolerancije, meðusobnog poštovanja. I poput ovog bloga, zaklada bi pokušavala udahnuti nadu i snagu, ali i vjeru u bolje, kako bismo se ojaèani zajedno poèeli suprotstavljati nasilju i trenutnoj depresiji društva.

Netko je meðu komentarima ispod ovog posta primjetio da ovakav blog èitaju uglavnom ljudi koji ionako žive nenasilno. Je li to doista tako?

Naša bi želja bila da oni pokušaju i u svojoj okolini djelovati protiv nasilja i pokušavati širiti toleranciju i poštovanje meðu svojim sugraðanima.

Zanimljivo je da, kao kontrast ovom komentaru, jedan drugi komentar spominje jednu zakladu u Hrvatskoj, koja bi se trebala baviti nenasiljem, a koja se èudno ponijela tj. nije odgovorila na zamolbu blogerice za malu pomoæ u našem projektu. Doznale smo da je u pitanju “jedna njemaèka zaklada koja ima svoje podružnice diljem svijeta (baš u svakoj državi na svijetu)”, koju je blogerica kontaktirala “nakon sto sam u matiènom uredu u Njemaèkoj dobila zeleno svjetlo”.
“Na mail nisu nikako ni odgovorili a na telefon je odgovor bio da se ne isplati baviti time da je to sve ista stvar i da se neæe nikad ništa poboljšati.”

Zar je to moguæe? Da jedna ovakva zaklada odbija dati malu pomoæ uz objašnjenje da se “time ne isplati baviti” i da se u Hrvatskoj ionako “nikad ništa neæe poboljšati” ??? Zar je moguæe da ovako govore djelatnici zaklade kojoj je upravo to posao, da èine nešto protiv nasilja? Da ne vjeruju u ono zbog èega su tu? Da ne vjeruju u djelatnost vlastite zaklade? Što onda uopæe rade u Hrvatskoj? Da im centrala zna što èine, bi li veæina ovih ljudi zadržala svoja radna mjesta? Jer ako im je širenje pozitivnih ideja i rad protiv nasilja – dosadan i èini im se uzaludan, zašto se onda njime bave?

Ovo uredništvo smatra, da je i najmanji ali kontinuirani trud svakoga u svojoj okolini, èesto veæi doprinos krajnjem rezultatu – društvu koje nije nasilno, u kojem su meðusobno poštovanje i tolerancija pravilo, a ne iznimka. Uredništvo više vjeruje u male korake nego u velika dogaðanja, velike koncerte ili protestne akcije, demonstracije ili slièno. Vjerujemo u rad, na dobrom, umjesto da se stalno diže glas protiv neèega.

Ako ovaj blog predstavlja samo kap u moru, jednu borbu protiv vjetrenjaèa, znaèi li to da moramo prestati i prepustiti se sudbini? Da li to znaèi da svi oni mali ljudi, koji rade male stvari za poboljšanje situacije u zemlji, to rade uzalud? Ne vjerujemo. I ne želimo prestati, iako se najlakše uljuljkati u relativno ugodan zivot i ne baviti se ružnim stvarima.

Blogeri nam redovito šalju priloge koji dokazuju suprotno – dakle, da ova akcija mora iæi dalje i da se mora proširiti. Kao što smo obeæavale i najavljivale, konaèno je u pripremi jedna prava blogerska, terenska akcija koju je predložila naša Kuæanica u Japanu. O èemu je rijeè, proèitat æete uskoro u njenom tekstu, prije èijeg objavljivanja moramo obaviti jos neke èisto logistièke pripreme.

Velika podrška su nam i dobra posjeæenost bloga i vaši brojni komentari. Oni su od velike važnosti za nas i za sve koji blog èitaju. Hvala svima, i vama koji šaljete priloge i vama koji èitate i komentirate!



Mare i Bugenvilija



P.S. Porazne cinjenice o porastu nasilja nad djecom: iz Vecernjaka

11.01.2009. u 22:51 sati | 15 Komentara | Print | Link | Na vrh

<	sijeèanj, 2009					>
P	U	S	È	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Protiv Nasilja

Napravi svoju znaèku


Web Counter
UREDNIŠTVO
Mare
Bugenvilija
- Posebni projekti:
Kuæanica u Japanu
- Lektura:
Zlica od Opaka
- Prijevodi sa njemaèkog:
Mag. Sanja Joviæ
- Prijevodi razni:
Kuæanica u Japanu

Buketiæ za Sanju, Zlicu i Kuæanicu u Japanu

E-Mail
protiv.nasilja@gmail.com

BANERI AKCIJE
Podržite našu akciju, preuzmite banere te ih stavite na vlastiti blog
ili web stranicu.


<A HREF="http://protivnasilja.blog.hr"><img src="http://img125.imageshack.us/img125/2612/broj3alg8.jpg " border="0" width="200" alt="Image Hosted by ImageShack.us" /></a>



<A HREF="http://protivnasilja.blog.hr"><img src="http://img88.imageshack.us/img88/3414/srcavratimohrvatskojosmub0.jpg " border="0" width="200" alt="Image Hosted by ImageShack.us" /></a>

LINKOVI i AUTORI OBJAVLJENIH TEKSTOVA

Julijana Adamoviæ, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rjeènikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Opæinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i proèitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.





KORISNI LINKOVI:
Pravobranitelj za djecu:
Pravobranitelj za djecu
Što radi pravobranitelj za djecu:
Dužnosti pravobranitelja
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH - Lista svih centara socijalne skrbi
Centri socijalne skrbi u RH
Besplatna pravna pomoæ, link na brošuru. Tko ju dobiva, tko ju pruža itd.
Besplatna pravna pomoæ
Ministarstvo unutarnjih poslova
Nasilje u obitelji: zaštitne mjere i mjere opreza, sudionici nasilja, znakovi na žrtvi, znakovi i posljedice nasilja u obitelji kod djece, dužnost policije, savjeti žrtvi i ostalo na ovom linku: MUP o nasilju u obitelji
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika:
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika
Maloljetnièka delikvencija (ukljuèujuæi savjete roditeljima, nestanak maloljetnika iz roditeljskog doma i ostalo): Sve o maloljetnièkoj delikvenciji
Udruga Tiæ - Zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja.
Tiæ - zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja
Humanitarna udruga "Mala Anja", roditelja koji nikad ne odustaju.
Humanitarna udruga Mala Anja
Blog Zaklade Ana Rukavina
ŽELIM ŽIVOT - blog Zaklade Ana Rukavina
Odlièno mjesto za skupljanje ideja za borbu protiv nasilja:
Obiteljski centar Virovitica (ovoga bi trebalo biti više)

Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja

Humanitarac Ðus
Ðus
Izvrsni tekstovi iz školstva, iz perspektive jednog profesora
Gospon Profesor


Blogeri i autori koji su dosada objavljivali tekstove na ovom blogu:


Brunhilda
Annabelle
primakka
Plava brazda
Irish Coffee
Lion Queen
Danica Cvorovic
vierziger
Dillusion
tièerica
Alkion
Zona O'Zona - Julijana Adamoviæ
Katrin Karall-Semler, MA
Invisible kid
Kuæanica u Japanu
Vaguely - maglovito
Tyche
Mala Anja
Mare
Gospon Profesor
Rudarka
Gustirna
Smijeh je trazila iliti marchelina
Ðus
Kanuny
JJA

Želimo objaviti i listu onih koji su voljni sudjelovati u akcijama "na terenu" kada do njih doðe.

Za sada objavljujemo listu VAS koji podržavate ovu akciju iako možda još ne pridonosite tekstovima i ime vam se ne nalazi na gornjoj listi. Bilo je dosta podrške po komentarima ali voljele bismo kad biste nam se još jednom posebno javili i naglasili da želite da se na ovom mjestu nalazi link na vaš blog.

Koraljna
Fotoprica blog
Pjesak u gaæama
Kinky Kolumnistica
Vierziger
DolphinA
Dipl. kuæanica
Dillusion
Alkion
Bookeraj
Anita
Mala Anja
Julijana7
Invisible kid
Mini Maxine
Brunhilda
Lion Queen
Èiovka
Champs-Eysees
Bijela Muzika