I tako smo ponovo na početku priče. Tj u obitelji. Znači da sve što činimo svojoj djeci i način na koji se prema njima odnosimo, kompletno se odražava na njihovom ponašanju sada, a tako i u budućnosti. Stvaramo li od samog početka zdrave i normalne jedinke koje ne ispoljavaju agresiju prema svojim vršnjacima, znači da smo na dobrom putu :))
21.01.2009. (18:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U vrijem kada sam ja odgajala sina koji je imao slične poteškoće ,nije bilo interneta,škola je bila ne prilagođena,čak i lječnica školske medicine nije bila educirana ,odnosno danas ju slušam na tv kako pričada djecu uglavnom treba uključiti u rdovnu nastavu i sredinu obične škole gdje je to moguće.U naše vrijem prije dvadeset i koju godinu htjela je poslat ga u specijalnu školu i umanjiti mu mogučnosti a ja sam se borila ko što se i svaka majka bori ,za dijete ali sam bez pomoći ekipe koja je trebala biti podrška od škole do lječnika.Drago mi je da je danas svjest o mogučnostima djece sa laganom retardacijom napredovala.Onako izgubljena boreći se za svaku ocjenu,za svaki kontrolni sa hrpom studenata i prof. koji su mi dolazili doma davati djetetu instrukcije,izbezumljena školstvom i cijelim sistemom ,često sam gubila stpljenje i znal ga pljusnuti ili vikati na njega...danas mi je to toliko teško da se ne volim sjetiti i svakom bih roditelju preporučila samo i jedino stprpljenje kao metodu odgoja ,uvažavanja mogučnosti djeteta i puno ljubavi ,te što više vremena provesti zajedno u zabavi i igri jer kroz to najlakše uče.Šteta da onda nisam znala ovo što danas znam...gdje bi bio kraj našoj sreči i uspjesima!Lijep pozdrav:-))
21.01.2009. (21:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dama 1 - vjerujem da vam nije bilo lako. i ja se slazem da su strpljenje, ljubav i postovanje prema djetetu, jedna dobra i zdrava osnova odgoja. a inace bih mogla potpisati moju ko-urednicu bugenviliju :)))), cetverostruku mamu.
Baš mi je drago što sam otkrila ovu stranicu jer i sama vodim borbu oko odgoja sina koji je djete s teškoćama u razvoju tj.cerebralna paraliza.Suprug želi i sve mu pušta a ja smatram da ga treba naučiti svemu kako treba biti i ponekad ga kazniti/ali ne fizički/ nego nekom zabranom ili jednostavno kažem da sam ljuta i da neću pričati dok se ne popravi.Vrlo brzo shvati da je pogriješio.A toliko im je potrebna ljubav i moje djete je ima u izobilju jer osim mene i supruga ima dvije starije sestre i nećaka i svi ga jako volimo.Naj važnija stvar za svako djete /naročito s teškoćama/ je upravo roditeljski dom i osjećaj da je ravnopravan u svemu.Nikada ga nismo dali od sebe.Svaku operaciju sam bila s njim i ljubav koju ima od nas su veliki pokretač za njegov napredak.A takva djeca su toliko divna i topla da to treba osjetiti.
23.03.2009. (07:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bugenvilija
I tako smo ponovo na početku priče. Tj u obitelji. Znači da sve što činimo svojoj djeci i način na koji se prema njima odnosimo, kompletno se odražava na njihovom ponašanju sada, a tako i u budućnosti. Stvaramo li od samog početka zdrave i normalne jedinke koje ne ispoljavaju agresiju prema svojim vršnjacima, znači da smo na dobrom putu :))
21.01.2009. (18:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dama-1
U vrijem kada sam ja odgajala sina koji je imao slične poteškoće ,nije bilo interneta,škola je bila ne prilagođena,čak i lječnica školske medicine nije bila educirana ,odnosno danas ju slušam na tv kako pričada djecu uglavnom treba uključiti u rdovnu nastavu i sredinu obične škole gdje je to moguće.U naše vrijem prije dvadeset i koju godinu htjela je poslat ga u specijalnu školu i umanjiti mu mogučnosti a ja sam se borila ko što se i svaka majka bori ,za dijete ali sam bez pomoći ekipe koja je trebala biti podrška od škole do lječnika.Drago mi je da je danas svjest o mogučnostima djece sa laganom retardacijom napredovala.Onako izgubljena boreći se za svaku ocjenu,za svaki kontrolni sa hrpom studenata i prof. koji su mi dolazili doma davati djetetu instrukcije,izbezumljena školstvom i cijelim sistemom ,često sam gubila stpljenje i znal ga pljusnuti ili vikati na njega...danas mi je to toliko teško da se ne volim sjetiti i svakom bih roditelju preporučila samo i jedino stprpljenje kao metodu odgoja ,uvažavanja mogučnosti djeteta i puno ljubavi ,te što više vremena provesti zajedno u zabavi i igri jer kroz to najlakše uče.Šteta da onda nisam znala ovo što danas znam...gdje bi bio kraj našoj sreči i uspjesima!Lijep pozdrav:-))
21.01.2009. (21:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Đus
dama- hvala vam na ovom komentaru. potpuno razumijem sve kroz što ste prošli.
22.01.2009. (10:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Protiv nasilja
dama 1 - vjerujem da vam nije bilo lako. i ja se slazem da su strpljenje, ljubav i postovanje prema djetetu, jedna dobra i zdrava osnova odgoja. a inace bih mogla potpisati moju ko-urednicu bugenviliju :)))), cetverostruku mamu.
Mare
22.01.2009. (12:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
JADRANKA2612
Baš mi je drago što sam otkrila ovu stranicu jer i sama vodim borbu oko odgoja sina koji je djete s teškoćama u razvoju tj.cerebralna paraliza.Suprug želi i sve mu pušta a ja smatram da ga treba naučiti svemu kako treba biti i ponekad ga kazniti/ali ne fizički/ nego nekom zabranom ili jednostavno kažem da sam ljuta i da neću pričati dok se ne popravi.Vrlo brzo shvati da je pogriješio.A toliko im je potrebna ljubav i moje djete je ima u izobilju jer osim mene i supruga ima dvije starije sestre i nećaka i svi ga jako volimo.Naj važnija stvar za svako djete /naročito s teškoćama/ je upravo roditeljski dom i osjećaj da je ravnopravan u svemu.Nikada ga nismo dali od sebe.Svaku operaciju sam bila s njim i ljubav koju ima od nas su veliki pokretač za njegov napredak.A takva djeca su toliko divna i topla da to treba osjetiti.
23.03.2009. (07:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...