Komentari

protivnasilja.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Euro

    pa ja se vec pet godina na blogu borim za smijeh hehe..

    avatar

    19.01.2009. (08:26)    -   -   -   -  

  • ćiril

    jebijena akcija. smisao za humor teže je naći, nego li muzikalnost u ljudi. a koliko ljudi imaju sluha, pa poslušaj sama, jer drugi ne znaju slušati. no, nemoj misliti da ja nisam za akciju tipa: smejmo se što više i što pre, dapače, no isključivo u cilju vlastita preživljavanja. dakle, ukoliko se smijemo svaki za sebe, ili svatko sebi, već smo za mir u svijetu napravili mnogo. srdačan pozdrav.udo čoroje.

    avatar

    19.01.2009. (08:46)    -   -   -   -  

  • Mare

    Prvi put sam na ovom blogu i stvarno mi se svida vase razmisljanje.Javljam se iz Juzne Afrike (vidim da se nesto spominje u prethodnim tekstovima).Ja se cesto po blogovima potpisujem Mare(koja slucajnost :-))Treba mi vremena da procitam sve propusteno.Majka sam troje djece i kucanica.Mozda u svemu ovom cu i ja imati neku ideju kako pomoci pa barem nekim iskustvom.Do tada pozdravljam

    avatar

    19.01.2009. (09:36)    -   -   -   -  

  • jja

    Prijedlog je odlican, pozdravljam! Odlican! I prijeko potreban.

    "Voljela bih biti na Trgu Bana Jelačića i vidjeti mnogobrojna nasmijana i nasmješena lica građana ujedinjenih u dobrom raspoloženju."

    O da. Na mojim putovanjima vidjeh da se bas gradjani bivseg socijalistickog bloka najmanje smiju, a nekad se treba smijati ne zato jer nemamo razlog nego razlogu usprkos.

    A kremica ti (ona spomenuta) ionako ne bi pomogla. Najzdravije je smiajti se u hladovini ;-)))

    avatar

    19.01.2009. (10:40)    -   -   -   -  

  • Wall

    utopija, u kojoj bih rado vidio institucionalizirano smijanje (iz zdravstvenih razloga!) premijeru, Vladi, njihovoj stranci opasnih, nesmiješnih namjera, te gađanje isih šampitama na Jelačić-trgu, svaki pogodak bih honorirao uplatom u Zakladu 'Smijmo se', za pomoć onima kojima nije do smijeha, koji trpe direktne posljedice štetočinskog djelovanja gađanih.

    avatar

    19.01.2009. (11:54)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    Hvala cure na objavi. :) Možda je utopija, a možda i nije... Ako ne pokušamo, nećemo znati. :)

    avatar

    19.01.2009. (14:29)    -   -   -   -  

  • nacrtani

    Sory, nije tema, ali "prijateljica" je obrisala moj zadnji komentar na kojem sam naveo link koji si tražila, pa evo: Israeli using Palestinian Kids as Human Shields
    Btw, imamo zabranu komentiranja tamo. :))))))

    avatar

    19.01.2009. (16:23)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Podržavam :)

    avatar

    19.01.2009. (18:56)    -   -   -   -  

  • *****

    Ovakve akcije uvijek podržavam. Obožavam se smijati i činim to svaki dan. Iz takve sam obitelji gdje se stalno zezamo, zabavljamo i smijemo. No, mislim da se njime nemoguće predozirati i da je uvijek dobar poklon.
    Nema mi ljepše stvari nego nekome razvući osmijeh na lice. Predivan osjećaj za obje strane.
    I zato za kraj što drugo nego :)

    avatar

    19.01.2009. (23:47)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Kao što već rekoh - odlična ideja!
    A i priključila sam se. Sad samo moramo zakazati javni sastanak za članove udruge i krenuti sa smijehom. Ima da nam se pridruže svi zainteresirani znatiželjnici i skriveni simpatizeri :)))

    avatar

    20.01.2009. (17:26)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Mislim da nešto slično već postoji - ako se nisu razišli. Znam da se jedna skupina okupljala i smijali su se do iznemoglosti - bila je u njoj jedna mama čiji sin je išao u vrtić s mojim sinom, a to je bilo dosta davno, mali mi ide u osmi razred i u međuvremenu nisam čula za njih. Moram samo napomenuti da je jedna od najtežih stvari na svijetu istinski nekoga nasmijati. Jedan od najuspješnijih na tom području - veliki francuski komediograf i glumac Moliere (neće mi udariti akcent) koji je teško bolestan posljednje večeri uoči svoje smrti nasmijao punu dvoranu gledatelja - nikako nije bio zadovoljan tim svojim darom i stalno je bezuspješno pokušavao naći svoje mjesto u tragedijama koje su ga kao glumca više privlačile. No život mu je donio nešto sasvim suprotno. Eto, da nam je jedan takav genije, možda ne bi trebalo osnivati udrugu. A inače je glavni problem u tome što se različiti ljudi smiju različitim stvarima. Bivša apstinentica, moja sestra, od malih nogu je bila sklona smijehu, smijala se kao luda još u kolicima kad smo je brat i ja - s velikim zadovoljstvom - nasmijavali smiješnim facama, mahanjem i sličnim, nikad joj nije dojadilo. U obiteljskom okruženju šalili smo se da je ona Stripy, a ja onaj namrgođeni zatvorenik koji vuče kuglu za sobom i stalno šutira Stripyja koji s ene prestaje smijati i gurkati ga nosom (ako se netko još sjeća crtića). Ja se zapravo jako volim smijati, ali priznajem da ni dan danas ne mogu točno objasniti čemu se smijem, pa bi moje sudjelovanje u bilo kakvoj grupi koja se smije moglo proći jako loše. Ili jako dobro, nikad se ne zna, kad ni ja sama ne znam :D :D :D

    avatar

    20.01.2009. (17:33)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...