Marketing
Alternativa kažnjavanju djeteta
Ovo je novi prilog obiteljskog centra iz Virovitice:
Alternativa kažnjavanju djeteta
O kažnjavanju djeteta
Često će roditelji, s ciljem discipliniranja djeteta, koristiti kažnjavanje (na primjer, udariti će dijete po stražnjici, uskratiti mu gledanje televizije i dr.).
Kažnjavanje, kao oblik discipliniranja, i predstavlja posljedicu koja smanjuje vjerojatnost ponašanja nakon kojeg slijedi.
Tako, na primjer, ako dijete kaznimo zatvaranjem u njegovu sobu zbog toga što je lupilo mlađeg brata, dati ćemo djetetu do znanja da je za nas takvo ponašanje neprihvatljivo i da za takvo ponašanje postoji kazna.
No, koje su stvarne posljedice kažnjavanja i je li kažnjavanje legitimno kao takvo?
Uzmimo kao primjer prethodno navedenu situaciju.
Kaznom zatvaranja djeteta u sobu privremeno smo izolirali dijete od brata i roditeljske pažnje, a zauzvrat očekujemo da će dijete za to vrijeme razmisliti o svojem postupku.
I uistinu, držimo li se dosljedno i jasno toga pravila, kazna će biti učinkovita te će smanjiti takvo ponašanje.
No, treba imati na umu da postoje i zamke, odnosno i cijeli niz neželjenih učinaka koje ono može proizvesti.
U ovom primjeru se može raditi o frustraciji koju dijete osjeća naspram mlađeg brata i obzirom da djetetu ne pomažemo da se nosi s tim osjećajem već ga samo kažnjavamo jer se neprihvatljivo ponaša prema bratu, frustracija može dodatno porasti (za što će dijete vjerojatno i dalje kriviti mlađeg brata). I jedino što bi se moglo promijeniti jest da ubuduće brata lupi kada roditelj neće biti u blizini da ga kazni za takvo ponašanje.
Tada ćemo imati dojam da smo „pomirili" braću i da smo naučili naše dijete da se brat ne smije tući, no, zapravo smo samo ograničili našu pažnju na ponašanje djeteta ne pitajući ga kako se nosi sa svojim osjećajima.
"Kada povrijedimo djecu, ona istovremeno nauče kako mogu povrijediti dugoga. Ako ih u tome nasilno spriječimo, ona u pravilu čekaju da odrastu pa da to učine." Jesper Juul
Autori Dječje psihologije su naveli sljedeći niz neželjenih učinaka kažnjavanja:
1. Stroga kazna može izazvati agresiju i/ili druga emocionalna stanja (npr.lupanje glavom u zid, plač...).
2. Dijete može početi izbjegavati interakciju s osobom koja kažnjava ako tu osobu usko povezuje s kažnjavanjem.
3. Kažnjavanje može ograničiti cijeli niz ponašanja koja nisu problematična.
4. Roditelji koji koriste kazne mogu služiti kao modeli za ponašanje koje ne žele da njihovo dijete imitira.
5. Kazne nisu sredstvo poučavanja jer kazuju samo što je krivo a ne što bi umjesto toga trebali učiniti.
6. Kažnjavanje ima kvalitetu ovisnosti; kako često kažnjavanje privremeno zaustavlja djetetovo neželjeno ponašanje, ono će roditelje negativno potkrepljivati da koriste kaznu.
Neka druga rješenja...
Osvrnimo se još jednom na spomenuti primjer u kojemu dijete lupi mlađeg brata.
Roditelj koji primijeti takvo ponašanje može reagirati na način da jednostavno upita dijete kako to da je udarilo brata.
Dijete će možda odgovori da mu je brat stalno uzimao igračku s kojom se igralo ili da se želi igrati sam.
I tada bi roditeljska pouka mogla ići u smjeru pomaganja djetetu da otkrije što može ubuduće učiniti u tim situacijama.
Dakle, roditelj će predložiti djetetu što bi moglo učiniti idući put kada mu brat uzme igračku ili kada se želi igrati samo. Važno je pitati dijete što misli o tom rješenju i zamolite ga da idući put proba tako reagirati.
Ne kraju ne treba izostati i pohvala kada roditelj primijeti da dijete koristi nova rješenja, odnosno pozitivne obrasce ponašanja..
Ovakvim ponašanjem roditelj i reagira i uči svoje dijete da pronađe i koristi nova rješenja.
Ne govori mu „Ne smiješ se ljutiti na mlađeg brata!" ili „Moraš biti pametniji! Pusti da bude po njegovom!", već govori „Da, razumijem da se ljutiš na brata. Hajde razmisli što sve možeš učiniti za sebe, a da ne povrijediš brata.".
Potaknite i vi djetetovu i svoju maštu u pronalaženju rješenja u pozitivnim obrascima ponašanja.
Zakonodavstvo o tjelesnom kažnjavanju djeteta
Republika Hrvatska potpisnica je Konvencije o pravima djeteta, te postoji širok zakonski okvir koji zabranjuje tjelesno kažnjavanje djece.
Već je samim Ustavom RH propisano da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja, a Obiteljski zakon detaljnije propisuje zabranu kažnjavanja djece na način da zabranjuje roditeljima i ostalim članovima obitelji da dijete podvrgavaju ponižavajućim postupcima, duševnom ili tjelesnom nasilju, odnosno zlostavljanju, već navodi da su roditelji dužni štititi dijete od ponižavajućih postupaka i tjelesnog kažnjavanja od strane drugih osoba. Svatko je dužan obavijestiti Centar za socijalnu skrb o nasilju, zanemarivanju, zlostavljanju ili izrabljivanju djeteta, a CZSS ispitati slučaj i poduzeti mjere za zaštitu djeteta.
Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji i Kaznenim zakonom propisane su također zabrane i sankcije za zlostavljanje djece. Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji najviše sankcije su propisane za počinitelje obiteljskog nasilja na štetu djece. Obiteljsko nasilje kao prekršaj je definirano kao svaka primjena fizičke sile i psihičke prisile na integritet osobe; svako drugo postupanje jednog člana obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku i psihičku bol; prouzročene osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva; fizički napad bez obzira da li je nastupila tjelesna ozljeda ili ne; verbalni napadi, vrijeđanja, psovanje, nazivanje pogrdnim nazivima drugi načini grubog uznemiravanja, spolno uznemiravanje; uhođenje i svi drugi načini uznemiravanja; protupravna izolacija ili ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja s trećim osobama; oštećenje ili uništenje imovine ili pokušaj da se to učini.
Kazneni zakon sankcionira zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe kada roditelj, posvojitelj, skrbnik ili druga osoba grubo zanemaruje svoje dužnosti zbrinjavanja ili odgoja djeteta ili maloljetne osobe, te kada roditelj, posvojitelj, skrbnik ili druga osoba zlostavi dijete ili maloljetnu osobu, prisili je na rad koji ne odgovara njezinoj životnoj dobi, ili na pretjerani rad, ili na prosjačenje, ili je iz koristoljublja navodi na ponašanje koje je štetno za njezin razvitak ili je opće opasnim radnjama ili na drugi način izloži pogibelji. Također propisuje kažnjavanje nasilničkog ponašanja u obitelji kada član obitelji nasiljem, zlostavljanjem ili osobito drskim ponašanjem dovede drugog člana obitelji u ponižavajući položaj.
Kako bi sve institucije radile na promicanju zabrane tjelesnog kažnjavanja djece, usvojeni su i strateški dokumenti koji ih obvezuju na postupanje: Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine, Program aktivnosti za sprječavanje nasilja među djecom i mladima, Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2008. do 2010. godine te Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji.
Republika Hrvatska je jedna od 18 država članica Vijeća Europe koja je u okviru svojih zakonskih propisa regulirala pitanje zabrane tjelesnog kažnjavanje djece.
U organizaciji Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Vijeća Europe pokrenuta je Kampanja za ukidanje tjelesnog kažnjavanja djece s porukom: „Podignite ruku protiv tjelesnog kažnjavanja djece".
Post je objavljen 13.01.2009. u 08:00 sati.