Marketing
Tjelesno kažnjavanje djeteta s teškoćama u razvoju
Novi clanak obiteljskog centra u Virovitici
Tjelesno kažnjavanje djeteta s teškoćama u razvoju
Mi odrasli imamo jednostavnu, ali istodobno i zahtjevnu zadaću naspram djece- sve što trebamo napraviti je svojim primjerom pokazati kako biti dobar čovjek i imati kvalitetan život. Kada želimo pokazati kako biti dobra osoba presudno je u kakvom smo odnosu s drugim ljudima i na koji način komuniciramo. Često zaboravljamo da dijete ne uči toliko pamćenjem moralnih monologa u kojima po tisućiti put ponavljamo da se ne smije tuči druge, već dijete bolje pamti i vizualno memorira slike koje gleda. Ako dijete često gleda sliku majke koja probleme rješava podizanjem ruke, najvjerojatnije će koristiti isti obrazac ponašanja kada se suoči sa sličnim problemom.
Jedno od osnovnih obilježja djece s teškoćama u razvoju je sporije učenje novih ponašanja. Potrebno je puno strpljenja i puno pokazivanja kako bi dijete s teškoćama usvojilo novo ponašanje i naučilo ga koristiti u svakodnevnom životu. Dijete najbolje uči oponašanjem osobe koja mu je važna u životu. Vidimo da mala djeca vole oponašati svoje majke kako se šminkaju ili hrane bebu, pa isto tako se može vidjeti kako viču na svoje lutke i tuku ih kada su bile „zločeste“. Ono dijete koje kao posljedicu svoga neprimjerenog ponašanja doživljava kažnavanje neće naučiti kako da promijeni svoje ponašanje. Ovo pravilo vrijedi za djecu prosječnog razvoja i isto tako i za djecu s teškoćama u razvoju, s time što će dijete prosječnog razvoja ponekad logično zaključiti koje ponašanje je primjereno, a dijete s teškoćama u razvoju to često neće znati ako mu ne pomognemo.
Mentalna retardacija podazumijeva zaostajanje u svim područjima razvoja, pa tako i zaostajanje u razvoju socijalnih vještina i u moralnom razvoju. Osobama s mentalnom retardacijom češće će trebati podrška u smislu odabiranja primjerenog ponašanja u nekoj situaciji ili u rješavanju sukoba. Ponekad je kod djece s većim teškoćama u razvoju prisutna agresija ili autoagresija te je potrebno uz pomoć stručnjaka kontroliranim i odmjerenim postupcima ukloniti takvo ponašanje. To, međutim, ne znači da djeca s teškoćama u razvoju ne mogu na jednostavan način naučiti što je dobro, a što nije, koje ponašanje je prihvatljivo, a koje nije, odnosno s kojim ponašanjem će dobiti što žele, a s kojim neće.
Dijete koje u roditeljskom domu nauči da je tjelesna agresija prihvatljivi način komuniciranja, na isti način će se odnositi i prema svojim vršnjacima. Socijalno kompetentno ponašanje povezano je sa prihvaćenosti od strane vršnjaka. Djeca s teškoćama u razvoju često nisu dovoljno prihvaćena od svojih vršnjaka radi predrasuda i negativnih stavova, a ako vršnjaci primijete učestalo neprihvatljivo socijalno ponašanje vjerojatnost za prihvaćanjem se smanjuje.
Neupitno je da tjelesno kažnjavanje može još više usporiti razvoj djeteta sa teškoćama i dovesti do brojnih dodatnih teškoća, a kod neke djece i upropastiti šanse za dostizanjem svojih vršnjaka prosječnog razvoja. Važno je da obitelj bude mjesto gdje će dijete dobiti pažnju i ljubav i gdje će se naučiti sa zanimanjem i suosjećanjem odnositi prema svojim vršnjacima i ljudima koji ga okružuju.
Post je objavljen 21.01.2009. u 08:00 sati.