SAE

SAE vs. NATAŠA NJEŽIĆ BUBLIĆ

ponedjeljak , 30.04.2018.

Nataša Nježić Bublić: SVEN NA TRGU

Kad se on okreće leđima, to je manifest.
Uzvrpolji li se, znači počinje.
Katedrala zvoni uzvanicima.
Sven mi reče: Lingvistička ksenofobija.
To je bilo na trgu kad sam izumila onirički futur.
Zatim me povukao za rukav i opet progovorio.
Da imam odliku sadržaja.
Na Markovom trgu na kojem nema katedrale su me ordenovali.
Sve zbog Svena.
Komentari bi bili sumnjivi. Kao hodnici.
Rekla sam Pip-u: Ako si mogao ti, e onda mogu i ja!
Posvetiti mu pjesmu?
Ne, dobiti potvrdu trga.
.

Sven Adam Ewin: NAT, ZABOGA, NIJE TO BIO SAE

ne stvarno Nat
to nije bio SAE
kada on govori trg se objesi o katedralu naglavce
kada piše stihove ljepota se zastidi svoje suštine

nat slatka nat
opet si se zaigrala na pijesku
nat ne okreći mu leđa
morska oso čuvaj se
to je žuti azijski stršljen
on bi s tobom pravio divlje pčele
nije to Sven
pogrešna procjena
jer kad se SAE okrene
okrene se pola svemira
oko osi osa osae feminimum

hajde isplači se evo ti maramica
zar nisi čula za onu otrcanu frazu:
tako si lijepa kad plačeš a nisi lažu ti

dobro vladaš vremenskim oblicima
za izum oniričkog futura čujem dobila si nobela
ja sam za ti za takve stvari obični telac
ozbiljno Nat što se čudiš stvari su takve kakve jesu
recimo ja ne znam kako bih ti mogao kroatizirati
glagol ordenovati
možda ordenirati ordinirati
možda ruinirati urinirati
piiiiiiip
to je u redu
čim sam ovo napisao
trg je udario žig na tvoju ljupku stražnjicu
ja sam stavio paraf SAE na njenu lijevu poluloptu
usidjelice pitaju koju lijevu jer ako od sprijeda onda je desna
ako je straga (oh "straga" kažu one čeznutljivo) onda je lijeva
usidjelice su pakosne mnogo traže mnogo i trebaju nije čudo

odlučili smo iči
odlučili smo iči licem u lice u budućnost

Nat pogleč ono č u glagolu iči
stršeče je jelda?
baš
onak
sjećaš se?

sjećaš se kad si šapnula ljubeći mi resicu
oh Svene stršeče je tak passé
kak prassé

PRETAČEM ŽIVOT

nedjelja , 29.04.2018.

došlo je vrijeme
pretačem svoj život u pjesme stih po stih
kao što vinar pretače mlado vino

radim u tišini
koja nalikuje nekoj budućoj
kao što sin nalikuje ocu
kako više stari

u podrumu od nabijene ilovače
čuje se zuj nježne osame
i kasni zrikavac
nepoznatog geografskog podrijetla

mjeru mojim pokretima daje
veliki zeleni sat od plijesni
njegove kazaljke su teže od zemlje
one sedimentiraju kiseline u plemeniti bouquet

vakuum je potpun
uokolo se raspadaju sasušene bačve
u tome ima fragmenata jesenjih simfonija
padaju okovi u fis molu s jedva čujnim mirisom kožice
slutim vrhunske degustatore

upijam zakašnjelu ljubav tijela
i njome ispisujem tajnu formulu zrenja

jer moje vino mora biti mudro
i snažno
i staloženo
kao pjesma dok se ispija s dragom

i oporo
koliko podnose ženske usne
s vrha do korijena jezika

i da povremeno iskri
kad se pije pomalo iskosa

i da zanese ustranu
dok se noću ganjaju psi
a mlade oči vise o zvijezdama kao božićni orasi

JUTROS HOĆE SUZA NA OKO

četvrtak , 26.04.2018.

Jutros hoće suza na oko,
A da razloga za to nema.
Ja se nagnem u se duboko,
Što mi to jutros suza sprema?

- Reci mi, zašto hoćeš na me,
Moja jutarnja suzo, zlato?
Ona kaže: - Od sreće same,
Zato jer nemam razlog za to!

Već je bila vjeđi na domak,
Kad joj rekoh, prije neg kanu:
- Ja sam ti jedan grubi momak,
Ne zarezujem vodu slanu.

Suza zaplače. Sve se smrači.
I jutro mi se naoblači.

ZLATNI SONET

srijeda , 25.04.2018.

SAI BABA - SAE BABA. Slova polako sriči.
Pritom uoči „E“. I ostat ćeš bez daha!
Ne vidiš? To znači da nisam ti u priči.
Da nisi otkrio tajnu zlatnoga praha!

Jer ja sam prorok. (K'o i on u Puttaparthi!)
Ja pišem, zavodim... žrtve pjesmama biram.
Zakoljem pjesmu pa organiziram party,
Onda bestjelesno u pjesmi levitiram.

Ja bacam cvijeće neka mi ispiše ime
I bude znakom da s vama profeta živi.
Ja nisam Sathya i moj je jedini krimen
To što se i sam ponekad poklonim Šivi.

Nema razlike između mene i njega:
Mi oba pravimo zlato! A ni iz čega.

DOLJE, U GROBU

budim se iz mrtvačkog sna: mrak
grob!

bože moj
koliko sam dugo tu? prvo je
što mi pada na pamet

pogledam na sat aha
ugljika 12 i 14 ima pola pola
znači ležim tek 5.730 godina
dobro je

a i nije
jako sam uležan
možda je u pitanju
uznapredovali dekubitus?

eh da me ima tko prevaliti na stranu
dao bih pola svoga zubala

za sve bih lako
da mi preko karlice
nije pala trula daska
a s njom i jedno sto kila ilovače
tako da mi seks uopće ne pada na pamet

iako do mene leži sasvim ok bakica od kojih 25.000 godina
i neprestano me grebe nožnim palcem
već je dosadna

znam
znam

ona misli
gle
mlado meso

RASTANAK S PJESMOM

ponedjeljak , 23.04.2018.

Pjesmo moja, sve sam učinio za te,
Sad si odrasla i ostavit ćeš mene,
Al' ne zaboravi sve naše nježne sate,
Od prve riječi zajedno provedene.

Dok mašeš rukom ne slutiš što te čeka.
Svikla na toplo još ne znaš što je zima.
Sve što ti bude čarobno izdaleka,
Znaj da izbliza i drugu stranu ima.

Kad se konačno nađeš u ljudskoj rijeci
Obnaži grudi . Bedra… Zabaci togu.
Nađi otmjenog… I na uho mu reci
Nešto lascivno. Da obori ga s nogu.

Ako te primi, ne tuguj više za mnom.
Nježnosti naše podijeli s drugim tada.
A bude li ti bolje nego li sa mnom
I moja tuga proći će iznenada!

Kao sve pjesme – završit ćeš u knjizi,
I našu ljubav isprat će hladne kiše,
S mrtvačkim florom (negdje u hipofizi),
Dobacit ću ti - da ne volim te više!

Svu svoju ljubav novoj ću pjesmi dati,
I ona bit će u zlatu poezije.
A kada pođe, ni ona neće znati,
Dok maše rukom… da moja više nije.

NOĆ KNJIGE

večeras je Noć knjige
večeras će biti svatko sa svakim
i bit će netko s nekim
i bit će svi sa svima
i bit će poneko s tobom

noćas knjigo iskoristi prigodu
gdje god možeš uvali se u ruke
u njedra
u krilo
pod pazuho
u zadnji džep hlača
ne ustručavaj se
budi drska
flertuj
zavedi
laži
opčinjavaj
oduzmi nevinost
prodaj dušu đavolu
ubij ljepotom
sagori strašću
sudi
sludi
ljubi
ubij
kažnjavaj
prorokuj
uvaljuj se rekoh
jer i tebi će se uvaljivati
po tebi će orgijati u tebe će se uklanjati
tobom će mjeriti dimenzije praznine
ali i mudrost svijeta i boga od pamtivijeka

ovo je tvoja noć
svuci se
otvori se
raširi
podaj se pjano
svi će biti napaljeni na tebe
a kad svi svrše i sve se svrši
kad zadovoljiš sve lažne znatiželjnike
ti i ja ćemo se povući u andaluziju
u malu haciendu de la capitana
nedaleko utrere na svega 9 kilometara

unajmit ćemo zrikavce s prima violinama
oko nas će plesati noćni leptiri s paunovim očima
pticama će otpadati jedan po jedan kljun od visokih arija
a u zoru ćemo gledati kako silazi jutarnji mraz na starog segoviju
dok bude preludirao po gitari uoči bolnog sjećanja na alhambru
samo izdrži knjigo
molim te izdrži
izdrži tu jednu valpurgijsku noć

ne tražim puno kao što vidiš ti moja tajna ljubavnice
moja ponoćna pepeljugo
moja esmeraldo
hajde poljubi svoga dobrog quasimoda
prije nego te vratim u podrum pod ključ od titana

ne boj se dušo
jednom tjedno donosit ću ti toplu juhu i boršč
i znaj u tanjuru će biti skrivena teška grafemska droga
jedino tako preživjet ćeš još jednu lunarnu godinu srama

O VIDLJIVOM DIJELU SPEKTRA

nedjelja , 22.04.2018.

u ovom uskom snopu svjetla
valne duljine između 400 i 700 nanometara
nalazi se sve što mrzimo volimo i čemu se divimo

molio sam i namolio boga
da mi odškrine na čas
i ostale valne duljine
i on mi ih raširi

raširi ih jednim energičnim potezom
kao kad ja jutrom razmičem zavjesu

i odjednom su u moje oko
nahrupili bezbrojni glasovi svjetla

i odjednom čujem govor galaktika
i govor zvijezda
i nemušt crnih rupa
i zagonetnost tamne tvari

čujem zapravo isto očijukanje i ogovaranje
iste planove za međusobno uništenje
iste strahove
istu radost
ista pitanja: tko smo što smo i kamo ćemo
sve isto kao i u području vidljive svjetlosti među ljudima

sve to k tome u nerazmrsivoj kakofoniji
pa zavapih: bože namakni opet zavjesu
a ja ću ćiriti kroz usku pukotinu iz mog toplog mraka

i obećajem
neću te ništa manje voljeti
on je rekao: c c c

ne znam što mu je to značilo
ali zavjesu je povukao odmah i skroz natrag

OTROVANO PROLJEĆE

subota , 21.04.2018.

I tako prozviždi vrijeme
Žutih maslačaka,
Kao brzi vlak kroz usputnu štaciju Stari Perkovci.

Sljedeći brzi bit će Venis Simplon Orient Express,
Koji će otpuhati zrele maslačkove padobrane
Sve do Zadubravlja.

Treći vlak neće biti brzi nego terezina na ručni pogon,
S kojega će ludi SAE sijati prugom divlji mak, jer on je
Lokalni čudak kojeg povremeno uhiti policija
I pritvori u strizivojnački bunker iz Drugog rata,
Gdje mu lokalni fanovi donose kradom mandarine
I mlado žito za uzglavlje.

Tamo bude
Sve dok ne prođe vrijeme cvatnje makova uz prugu.

Danas se zna pouzdano
Da sve što se može dogoditi
I dogodit će se.

Prvo će pod lokomotivu podletjeti lastin rep lateralno,
Sudar će registrirati prašnici amorfe u ultraljubičastom spektru,
Tako da će se brzina lokomotive smanjiti zbog sudara
Za jedan nanometar u sekundi na kvadrat.

Vijest o tome ubrzo će obići nerazvijeni svijet,
S izraženom insuficijencijom melodramatske artističnosti
Za postmodernističko tumačenje Otrovanog proljeća
Vinkovčanina Vladimira Kovačića,
Tvrdi uvez, broj stranica 52,
Izdanje MH, 1938.

Zbogom plačljivci. Zbogom bagro.

PODSJEĆANJE

oglušio sam
i više ne čujem tišinu

oslijepio sam
i više ne vidim tamu

zanijemio sam
i više ne mogu šutjeti

ne znam napisati pjesmu
i konačno sam postao pjesnik

NINOČKA VASILJEVNA, S PROLJEĆA

petak , 20.04.2018.

dolje oko ust'-kamenogorska
već su se davno rascvjetale dunje višnjici i jabuke
a pčelama noge otežale od proljetne pornografije

međutim tu gore kod nas
na obalama jeniseja oko vereščagina
istom puca led i naguravaju se sante
a na mojoj ninočki vasiljevnoj
tek napupale usne i obje bradavice
sjever je to

ona je čistokrvna gola breza
pa sam joj injektirao toplinu juga
metodom usne na usne kroz koru
i djelomično kroz korijen
vrlo duboko

kad je povratila dah
rekla je ah svene
gdje si više?

ždralovima sam te dozivala u preletu
ti divlji rise
jelene moj mošusni
ti zlatni medvjede ti tigru sibirski

eh moja ninočka
ljubav moja
uvijek je tako nježna kad je zaljubljena u proljeće

SPECIJALNI SLUČAJ LJUBAVI

četvrtak , 19.04.2018.

Ima samo jedan način
Da vječno gledam u tvoje usne,
Dok izgovaraš: VOLIM TE.

A to je,
Da se u tom trenutku
Od tebe udaljavam brzinom svjetlosti,
Vječno k tebi okrenut.

Tako da me sljedeći trak svjetla s tvojih usana,
Kad prestaneš izgovarati VOLIM TE,
I kad se tvoje usne umire i ohlade,
Nikada ne dostigne,
Pod cijenu naše beskrajne udaljenosti.

Znam u koju oblast fizike spada ovaj fenomen,
Ali u koju vrstu ljubavi?

Ne znam.

SAE vs. GEORGE GORDON BYRON

Lord Byron: ŽENE

Malo taj, mislim, pozna ženske grudi
Tko s uzdahom steć' želi ljubav njenu;
Zar mari ta za srce kog zaludi?
Obaspi hvalom svog idola zjenu;

Ne preponizno, jer će u tom trenu
Prezret ti trud, čak i tvog stiha čar;
Ako si spretan, nježnost skrij; za ženu
Drskost još uvijek najbolja je stvar:

Ljuti je pa je tješi, okrunit ćeš žar.
.

Sven Adam Ewin: PAKOSNI SAVJET

Žena je gora od Mefista!
(OK, pretjerah s grubim tonom)
No i danas je žena ista,
Složio bih se sa Byronom.

Uzdah ni danas fora nije,
Ti budi drzak. Nježnost sakrij.
Kad je daruješ – zadivi je!
Biraj poklon sa sedam čakri.

Neka joj se od njega smanta,
Muško si, valjda imaš žicu!
Mjesto najskupljeg dijamanta,
Pokloni cvijet joj… Proljetnicu!

A koji cvjetić? To je tâbu.
No izbjegavaj… visibabu!

RIJEČ-DVIJE UZ MOJU KNJIGU SONETA

srijeda , 18.04.2018.

Prije mjesec dana
Izašla je iz štampe, u izdanju Matice hrvatske,
Moja knjiga „175 SONETA“.

I? Kakve su reakcije?

Navest ću četiri. Prva je nužna.
Druga je dovoljna. Treća je kolegijalna.
Četvrta je apsolutno pretjerana.

Prva reakcija: jedna moja obožavateljica
Potegla je iz Splita u Zagreb da bi kupila knjigu.

Druga reakcija: profesor književnosti, akademik, kaže,
Gospodine Svene, nijedna buduća povijest hrvatske književnosti,
Nijedna antologija, pa čak nijedna školska čitanka,
Neće moći bez tvojih pjesama.

Treća reakcija: kolega, vrlo uvaženi pjesnik, žali
Što u knjigu nisam uvrstio i nekoliko soneta u formi ve esa s njim.

Četvrta: profesor književnosti, također akademik, kaže,
Čast mi je imati u ruci knjigu
Najvećega živućega hrvatskog - i šire - pjesnika.

Pritom napominjem, a to uopće nije nevažno,
Da se s navedenim osobama ne znam niti sam ih ičim zadužio,
A da bi se očekivao uobičajeni uzvrat usluge.

Time su dati ekstremi gabarita u kojima će se kretati pohvale.
Pokude i objedi, bit će, dakle, izvan njih. Na čitateljima je da se opredijele.

HIMNA PARADAJZU

utorak , 17.04.2018.

Gledaš silnu svađu oko rebalansa.
Zaklinjanja oko pljačke i pretvorbe.
I dok gledaš sve to pruža ti se šansa,
Da popiješ čašu - paradajz čorbe.

Otkud se toliko invalida slilo?
Brojiš kljaste, lude, nijeme, slijepe, gluhe.
Dok se pitaš otkud, bolje bi ti bilo,
Da popiješ čašu - paradajz juhe.

O moralu svaki slatko pripovijeda,
Odričuć se pritom vlastite majčice.
Umjesto da psuješ, da ih psuješ s reda,
Rađe popij čašu - soka od rajčice.

Vidiš kapitalce kako tutnje prugom,
Samo sitna riba tu i tamo žglajza.
Da pitaš sakralce zašto muče műkom?
Nemoj! Bolje popij - čašu paradajza.

Ti si gladan, ali ne igraj se vožda,
Hranu nećeš naći glumeć Jana Husa.
Zaroni u smeće. Kopaj. Traži. Možda
Nađeš i ti čašu - paradajz-đusa.

Kad pogledaš kamo odlaze nam djeca,
I kad vidiš da smo kao narod tropa,
A tebi u ajncu padne kec na keca,
Natoči si čašu paradajz dropa.

Rezigniraj. Trpi. To je danas „zakon“.
Ne daj da te zgazi podivljala stoka.
Umjesto da zoveš da ustane Drakon,
Rađe popij čašu - paradajz soka.

Ali ti se ne daš. Tebi još je stalo,
Stalo da te drže gordim ljudskim stvorom.
Nemoj. Rađe lijepo stani pred zrcalo,
Pa što vidiš, gađaj - trulim pomidorom.

KAKO SAM NASAMARIO PROKRUSTA

- Umoran si, vidim. Postelja ti treba.
Za visoke ljude uvijek imam popust.
Spavat ćeš mi noćas kao mala beba.
Nego, hajde, lezi, - ponudi mi Prokrust.

- Krevet ti je kratak. Nekako bez veze.
- Sredit ćemo stvari… Ti brigu ne beri.
Ja tad s nogu skinem drvene proteze,
Pružim se, a krevet točno mi po mjeri.

Otišo je, a da pozdravio nije.
Smetnuo je posve što je bila tema.
Spavao sam slatko kao nikad prije.
Kad ujutro gledam, a Prokrusta nema.

Provirim kroz vrata (na vratima rupa)
I vidim ga bijesnog, kako kose čupa.

IZVLAČIŠ VJEDRO S VODOM

Ja star sam vrlo. I ti si vrlo stara.
I već si slaba (a glumiš da si vedra!),
A jedva vodu izvlačiš iz bunara
Misliš da ne znam - da grabiš pola vjedra?

Vanjska fasada samo naivne vara.
Pustinja Gobi davno su naša bedra.
Na dnu pepela tinja tek nešto žara,
Brzace bistre prekrila već je sedra.

Gledam te nježno… Zadnje tercine pišem.
Je l' ono bješe Sagan, Dobar dan, tugo?
Gledam te nježno. I prestajem da dišem.

Izvlačiš vjedro s vodom... Gledam te dugo.
Odjednom prazan okvir: nema te više!
Hvata me strašna slutnja Futura Drugog.
.
(Iz zbirke "175 SONETA", Matica hrvatska, 2018.)

ODA KOŽI

Sloj epiderme, što se zove koža,
Naša koža, u kojoj sve što jesmo,
Samo je davno unajmljena loža,
Za predstavu što bit ćemo i bjesmo.

Koža nas dijeli od svih i od svega,
Nerede naše sakriva u tami.
Ona je naša posljednja protega,
Gdje skončajemo, beskonačno sami.

Koža je konac i početak svijeta,
Ključevi raja i pakla su u nje.
Čitamo na njoj i tragove Dlijeta,
Otisak Prsta i upitnik Sumnje.

Čas je na šiljku, čas je oderana,
Kad nema kuda - skupo se prodaje.
Modrica puna, puna živih rana,
Udarce prima, ali i zadaje.

Katkad kožu za drugu kožu damo,
Gubitak pritom bolno osjećamo.
A nekad nam, kroz cvjetnu portorôžu,
Poneko drag… uvuče se pod kožu.

Ima kôž koje su grube građe;
Debela koža posebno se cijeni.
Takva se često na obrazu nađe
Pa licu ne da se zacrveni.

Ponekad kožom slatki žmarci mile,
I tada ljubav dlačice joj diže,
Pa bude nježna, bude sva od svile,
Da usne vrele po njoj lakše kližu.

Naša je koža – naša kuća mira!
Svaki bi da joj vlasnik biti može.
Ali na kraju, kad nas deložira,
Znamo da tek smo - podstanari kože.

I stari koža… Stari ko gangrena.
Stari u boji. Po zakonima rasta:
Crvena, nara, žuta, pa zelčna,
Plava, modra … i basta!!!

Ljubičasta.

SAE vs. TRISTAN TZARA

ponedjeljak , 16.04.2018.

Tristan Tzara: GRADIĆ SIBIRU

“Plava svjetlost koja nas drži zajedno spljošten na stropu
to je još uvijek moj prijatelj
kao oznaka paklene vrata zaglavi na medicini boci
to je mirno kuća tresti moj prijatelj
a zatim se sagnuo heavy dance nudi stara vremena hopping u vremenu na brojčaniku
netaknut ovratnik cut lokomotive lampe ponekad se među nama
i ispuhuje ste nazvali su ga mirno piti krovovi tin haringe kutija sjaj i moje pristojan srce na niže niske kuće najvišim najniže na što želim galop i trljati ruku na tvrdom stolu krušnim mrvicama sna oh da, ako smo mogli
novi vlak pokazuju tele kule prekrasnog boravka na klupi
bez obzira koliko lijepe tele list što ga slijedi hladan očekujem govori glasnije
srca i oči uvaljati u usta
kreće
a unuci u krvi [to anđeo? Mislim svatko tko dolazi]
pokrenuti čak i brže
uvijek svugdje smo ostati između crne prozore “
.

Sven Adam Ewin: DA DA DA DA

hrvati takozvani hrće i hrćanke nas ima ravno 4 milijarde
od toga odbiti tri milijarde devetsto devedeset šest milijuna još nerođenih
dajte hrvatine vrijeme je da naučimo ponovo materinski

i
i

već smo veliki
imamo godinu i pol
broj cipela broj zaljulja
kako pluta pijani zub velike mise
stid nas ne znamo

drugo
kako zabiti velike količine snijega u činu kapetana
počnimo s tepanjem da da da da
ne ne
da da
neda
arnerić
parni valjak
kakve veze ima parni valjak?

vratimo se dadaizmu
čitajmo tristana i tzaru
jer dolar & lira su hrpa papira
sol papar dodati jakost
%“?*)$!¨+ i sve to u u u voltima

ja ću nožem po francusko-njemačkom rječniku
pa gdje ubodem tu sadi infinitiv po mulju
friško frigaj na ulju pa sve pošalji
dehaelom
u finu
materinu

paziti sklonost marljivo
sekunda u de pleuritis drugi korijen krp

SANJARENJE

nedjelja , 15.04.2018.

Suton.
Na stolu starom,
Baka prebire grah.
Sami su,
Djed s gitarom.
To davno bješe. Ah…

(… Lice njegove drage za zavjesom se žari,
Svibanjska noć je čarobna, prepuna pjesama ptica.
On pod prozorom njenim prebire po gitari,
A medeni fis-septim kaplje sa svih šest žica…
I dragoj srce taknu. I zavjesa se maknu…)

A onda draga graknu:
- Prestani više, dida, čandrljat po toj stvari…
Po toj… Kako se zove?... Po toj… po toj… gitari!

Dida prebirat presta. I odloži gitaru.
Njegova serenada doživjela je krah.
Sa svojom dragom može u ljubavnome žaru,
Još samo prebirat… grah.

STARI ČOVJEK NAS SLIJEDI

Dok šećem Zrinjevcem sa svojom dragom,
Stari čovjek nas slijedi u stopu. Ljubimo se.
Ja joj u uho šapćem
Nešto nježno i bezobrazno.

Primjećujemo
Da stari čovjek pokušava ubrzati korak,
Ne bi li čuo slatke riječi svoje mladosti,
Ali mi smo bešćutni.

Prvo malo usporimo,
A kad nas stigne, naglo ubrzamo korak.

Onda in vivo promatramo,
Kako stari čovjek bezuspješno dodaje svojim nogama
Beskrajnu energiju, čime im beskrajno povećava masu,
Pritom se asimptotski približavajući
Svojoj najvećoj mogućoj brzini hoda:
Graničnoj brzini puža,
Baš kao u formuli: e je em ce na kvadrat.

Da. Mi smo obijesna, mi smo bešćutna mladost.

SAE vs. VLADIMIR MAJAKOVSKI

subota , 14.04.2018.

Vladimir Majakovski: PROLJETNO PITANJE

Strašno me muči mora.
Sigurno su
besane noći.

Razumijete li da će skoro
u RSFSR
proljeće doći?

Ta sva su druga pitanja
jasna više il’ manje
I ona što se odnose na mir
i pitanja hljeba.

Ali ovo kardinalno
proljetno pitanje
najzad urediti treba.
.

Sven Adam Ewin: NE STRAHUJ, VLADIMIRE

Ne boj se Volođa, drug moj,
Proljeće u tvoju RSFSR stiže točno u minutu
Nije važno što je od nje ostalo samo R,
Ti to ne znaš, ali zato imaš kamarada
Svena,
Da ti kaže. I da ti kaže još neke važne stvari.

Danas su vremena druga,
Proljeće ne nose u kljunu prve laste,
Nego interkonti rakete s nuklearnim bojevim glavama.

I ne daj Bože da takvoj jednoj
Proljeće ispadne iz kljuna nad tvojim grobom. Tvoji poklonici
neće imati izbora, katapultirat će te na dvije zemlje proleterske,
Kao osvetu.

A kako ćemo onda ti i ja ovoga ljeta
Piti votku i žderati lubenice u Lubjanki, mili moj,
Ovako insuficijentni dobrim vijestima,
Fatalno razdvojeni
I posve neravnopravni.

Ja trenutno u Ludbregu, ti na Novodevičjem groblju u Moskvi.
Nada mnom proljetni cirusi; nad tobom zlatni prah Ljilje Brik.

APSOLVENT U PARKU

petak , 13.04.2018.

u parku iz strašno rascvalog grma forzicije
suču žute protuberance

pored grma prolazi čovjek
neljudski star

on koraca kao pokvareni mehanički lutak
vuče noge po tlu
gleda ispred sebe

žuti plamen zahvaća mu obrve
gori mu šešir
gori štap
i desna nogavica

stižu vatrogasna kola
jedna pa druga pa zatim stopetnaesta
iz svih pravaca iz svih gradova na istoj geografskoj širini

sto petnaest šmrkova odjednom
šalje vodu u sjecište svih pravaca
i ništa

i ništa
i ništa
stari čovjek i dalje gori
a zašto?

on je
pod broj jedan neljudski star
a pod broj dva on je davno apsolvirao proljeće

SAE vs. JOHNNY B. ŠTULIĆ

srijeda , 11.04.2018.

J. B. Štulić: USNE VRELE VIŠNJE

Prijehavši u Zagreb, zadovoljstva, svega rad
na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad.
Strijele moćne ljubavi pomračile mi um,
dah usne vrele višnje nagonio na blud.

Razmazio sam dragu, dao sam joj sve.
Kad, eno nje na drugome; e tu bijes me obuze.
Obezvrijedila mi logiku, oskvrnula mi trud,
bez milosti me kurva nasukala na sprud.

Riječ-dvije u hladu borova, da kvarni vlaški tip.
Razgovarat sa bludnicom i nije neki čin.
No ono što sam načuo sledilo me svog.
Tek izdala me mala, draga srcu mom.

Izgubio sam glavu - potegao nož.
Trg'o ga za kragnu - isjek'o ga skroz.
Vodjem slijepim bezumljem, sludio me bol.
Tek nije kuja zalud draga srcu mom.

Riješih da se branim, da objasnim svoj grijeh.
Darovali mi robiju, a nadu ni za tren.
Pa iako me proklela, razorila mi dom,
još volim malu beštiju, dragu srcu mom.
.

Sven Adam Ewin: ROBIJAŠKA

Sluđen od ljubomore obilazim lokale,
Već na izmaku snage,
A neki jebivjetar u dnu pijane sale,
Sjedi kraj moje drage!

Ljubi je... stiskam zube da ne vrisnem od bola,
Dok on je nježno gladi,
Med njenim butinama, što li to ispod stola
Njegova ruka radi?

Kipim… Za šank se hvatam. Ispijam drugu flašu,
Očajan, slijep i nijem.
A onda rekoh Samu: zasviraj onu našu,
Zasviraj još jednom, Sam!

I s podrezanom cijevi ja prišao sam tada
I ukokao svinju.
Dok hroptao je ona još grlila je gada,
Ukokao sam i nju!

Sad gulim petnaestu. Sred zatvorskoga raja
U visok buljim bedem,
Od kruha tijesto mijesim i svoju dragu vajam
I butine joj… jedem!

SAE vs VESNA PARUN

utorak , 10.04.2018.

Vesna Parun: LICE U SJENI

Zaboravih mu ime, ali znam da milo bješe pticama,
i da ljubav bješe osmjehom pamte moje oči.

I sada idu ljudi pristaništem; ja ne okrećem lice,
zadubena u šapat zaostalih oluja.

Nije li galeb zaboravio mrtva druga, zašto tužiš?
Hrid je svoju zaboravio galeb, ne zna ni jug ni sjever.

Još nisam zastrla prozor, još nije utišalo more.
Ne kori me, šumo, krošnjama; ne plaši me vodo dubinom!
.

Sven Adam Ewin: MEMENTO

lice je tvoje unakazila
trajna paraliza facijalnog nerva
sila od 8 G potegla ti je lijevu stranu lica k zemlji
tvoj napor da iskrivljeno vratiš
groteskan je

ljepota tvoja panično se preselila
na desnu polovicu kao na splav spasenja
koju jedan pogled na njenu lijevu opreku
u potpunosti anihilira

ali ti se ne boj brodolomko moja
razvijori kose umjesto vjetra zavičajnog
ja ću doplivati
do tvoje
splavi
oko nas će ključati crno more
vidiš li ono bijelo jedro na pučini?

pomislit ćeš
ono što moraš
da je to znak tvoga spasenja
a ja neću imati srca da ti kažem istinu
da ga struja nosi prema crnom čempresu
u grohotama na šolti
gdje počiva tvoja gorka mati čovjekova

SAE vs. CHARLES BAUDELAIRE

ponedjeljak , 09.04.2018.

Charles Baudelaire: EGZOTIČNI MIRIS

Kad sklopljenih vjeđa u jesenje veče,
Pijem žudno miris tvojih vrelih grudi,
Na žale blaženstva duša mi odbludi,
U slap žitkog sunca što sveudilj teče.

To je otok sneni kojem zemlja daje
Drveće prebujno, rujno sočno voće;
Vitki snažni momci tu plandujuć kroče,
A oči se žena razdragano sjaje.

Odmamljen daleko dahom iz njedara,
Gledam luku punu klonulih jedara
I trudnih brodova od prošle oluje.

A vonj tamarida, što pline od žara,
Draškajuć nosnice, dok lahori struje,
U meni se miješa s pjevanjem mornara.

(Preveo: Vladislav Kušan)
.

Sven Adam Ewin: MOJA JEANNE DUVAL

Gledam te kroz prozor,
S kreveta,
Ja nepomičan i uzet. Godina je 1867.

Prolaziš drugom stranom ulice,
Ostarjela si;
Loše si rasporedila tragove svoje egzotične ljepote;
S lica ti pada malter suviše svježih fresaka;
Vjetar ti odnosi pramenove kose alopecijski;
Tvoje bočne dine oblikuje isključivo gravitacija;
Sifilis ti nagriza usnice; poluslijepa si;
Više ne vidiš svoj žuđeni odraz u staklu izloga;
Na tvojoj ruci akromegalijski otisak Manetovog kista;
Teško hodaš. Bogalj si.
Ja plačem.
Ja plačem, Bože, koliko si lijepa,
Ti, moja trošna kućo ljubavi.
Ti, tamna moja mulatkinjo s Haitija;
Moja Crna Venero,
Moja Jeanne!

Hoćeš li mi oprostiti,
Što nisam učinio dovoljno da te potpuno upropastim?
Da mi ne hodaš tako božanstvene ljepote,
Koje se domogao Gospodar Zlih Cvjetova.
.

Charles Pierre Baudelaire (Pariz, 9. travnja 1821. - Pariz, 31. kolovoza 1867.), francuski pjesnik i kritičar.

BALADA O FEJSBUK PJESNIŠTVU

nedjelja , 08.04.2018.

već sam jednom rekao
fejs je brza rijeka i kad jednom skočiš u nju
teško ćeš na drugu obalu

ona je puna pjesnika neplivača
koje publika s obale frenetično bodri
krivo tumačeći njihovo lamatanje rukama dok se utapaju
kao znak zahvalnog otpozdravljanja

tek poneki jaki i mudri koji se domogne druge obale
stat će na sve četiri i stresti sa sebe neumjerene hvale
isto kao što mokar pas strese vodu

pa s ono malo što zaostane u krznu pokušat će preživjeti
nemilosrdnu žegu koja ga čeka u pustom kraju u kojem se našao

u kojem će se svaki dobar plivač naći
osvrćući se gorko na obalu s koje je bio krenuo pun nade
istu onu obalu na kojoj odjekuju aplauzi novim utopljenicima

DVA NARCISA

četvrtak , 05.04.2018.

na zapuštenim livadama u brdu
uz zatrpani bunar
rano s proljeća procvjeta
po jedan žuti i jedan bijeli narcis

na tom mjestu
bio je davni vrt

žuti narcis duša je bake koja ga je posadila
a bijeli duša djevojčice koja ga je zalijevala

jutros sam ih presadio u svoj vrt
i dodao jedan ljubičasti
da netko nekog davnog budućeg dana
kad na mjestu moje kuće bude livada
netko suviše lirskog srca dovrši pjesmu i doda ljubičasti

naime
poslovi na zemlji strogo su podijeljeni
pa netko mora i to

JOŠ UVIJEK PRIPADNIK PREDATORA

srijeda , 04.04.2018.

to jutro prikradali smo se stadu antilopa

šapnuo sam alfa ženki
odstupi
ja vodim ovaj napad
ona se povukla uz nervozni trzaj uhom

trk je bio kratak
izdvojili smo jednu slabiju
prepustio sam čoporu neka se goste
ja sam nastavio trk za najvećom ženkom
s elegantnim skokovima od devet metara
podbio sam joj nogu uz rub pojilišta

pala je
ja sam stavio šapu
na njen vitki vrat
liznuo sam joj obraz
prepustila se

ovo što ću sada reći sramota je za jednog lava
ali u svom životu nisam vidio svilenijih trepavica
još jednom sam liznuo to čudo ženstvenosti
i pustio je: bježi ljepotice

ona je ustala
prišla vodi
i napojila se dugim gutljajima
ja sam od divljenja pasao travu

od tog vremena moji me smatraju čudakom
antilopa se ne udaljava daleko
dijelimo sočne alge i šaš
a onda legnemo
ja gledam netremice u njene trepavice
i ne daj bože da bi netko prišao pojilištu
i pogledao gladno na moju antilopu
jer u osveti
ja sam još uvijek pripadnik strašnih predatora

I.N.R.I.

nedjelja , 01.04.2018.

„Ako Krist nije uskrsnuo, gdje je onda Njegovo tijelo?
A ako nije uskrsnuo, uzalud je propovijedanje naše,
uzalud je vjera naša. (apostol Pavao, 1 Kor 15. 14)
.

Ja nisam odmah znao,
U mraku rupe ove,
Da slučajno sam stao
Na kosti Isusove.

Od straha i od muke
Ja pomislih da nisi,
Kad opipah Ti Ruke,
Ja poznadoh da Ti si.

Drvodjeljo oprosti,
Što usred Tvoga Groba,
Ja premećem Ti kosti
U ovo strašno doba.

Izmrcvaren na Križu
Izdahnuo si s krikom,
Dok oni i sad ližu
Oltare s Tvojim likom.

I slave Tvoje tijelo
U samrtničkom hropcu,
A trolovo raspelo
Već drže desno Ocu.

I nitko Te ne znade,
Jer ljudima je draže,
Sa srcem punim nade
Na nebu da Te traže.

A kada bi i znali
Da kosti Tvoje nađu,
Ni njima ne bi dali
U nebo da uzađu.

I Ti bi bio propet,
Usprkos: Eli! Eli!
Jer oni bi Te opet
Na Križu razapeli.

I danas, kad bi htio,
Da siđeš u svom tijelu,
Ti više ne bi bio
Ni prvi u svom selu.

Ti jedino im vrijediš
Dok držiš Rajska vrata,
Stog ostani gdje sjediš,
Na prijestolju od zlata.

I budi Vječni Znamen,
I prkosi Beznađu,
A ja ću vratit' kamen,
Da nikad Te ne nađu!

A zovneš li me jednom,
Kad tijelo mi ozebe,
Dopusti meni bijednom,
Da legnem pored Tebe.

I dok nam janje bleji,
A bez Jedinstva Triju,
U Tvojoj nek Judeji,
Te kosti mene griju.

Pa ako Ti kroz zjene
Sad zemni crv se šeta,
Kroz te će duplje mene
Obasjat Svjetlost Svijeta!

I zato na dnu Groba,
Dok pipam gdje su vrata,
Ja Tebi vraćam oba
Neprebijena gnjata.

Pa opet valjam stijenu
Na Svjetlost Nade Ljudske,
Jer ona davno krenu
Iz rupe ove uske.

I s uzdignutim čelom
Ja molim Te dok klečim,
Kad nije moglo Tijelo
Nek uskrsnu Ti Riječi.

Dok ostavljam Ti kosti
Tvog bića zemaljskoga,
Moj Tesaru, oprosti,
Što ljubim Te ko Boga.

Pa ako i ne dvojim
Pred Tajnom Uskrsnuća,
Ja s Tobom građu krojim
Da budeš meni kuća.

(Sven Adam Ewin: „Zmijski car“, Matica hrvatska, 2015.)

MAGDALENO, LIJEPA PJESMO

ma nisi ništa vidjela magdaleno
i ne moraš meni priznati
da si shrvana bolom
bol pretvorila u čistu ljubav
ljubav u nadu a nadu u božansku prikazu

pa tko bi ti smio osporiti
tu ljepotu preljeva?

učenici su pokušali
podsmijehom obračunati s tvojim zanosom
ti si im vratila sjajem u očima
i nadimanjem grudi punih istine

možda nitko više od tebe nije imao pravo znati
da bi tvoj ženik bio silno žalostan
da si s njim sahranila i toplinu
njegova tijela
miris prsiju
košćatost nogu
vrelinu poljupca

ne
tu ne može biti mjesta sumnji

svakako
apostol toma je specijalni slučaj novog zavjeta
izmišljen da bi se ukinuo istog časa
jer vjera ne traži niti treba dokaza
kao što ni ova pjesma ne traži
matematički izvod
da je lijepa

ona to je jer ona to je