došlo je vrijeme
pretačem svoj život u pjesme stih po stih
kao što vinar pretače mlado vino
radim u tišini
koja nalikuje nekoj budućoj
kao što sin nalikuje ocu
kako više stari
u podrumu od nabijene ilovače
čuje se zuj nježne osame
i kasni zrikavac
nepoznatog geografskog podrijetla
mjeru mojim pokretima daje
veliki zeleni sat od plijesni
njegove kazaljke su teže od zemlje
one sedimentiraju kiseline u plemeniti bouquet
vakuum je potpun
uokolo se raspadaju sasušene bačve
u tome ima fragmenata jesenjih simfonija
padaju okovi u fis molu s jedva čujnim mirisom kožice
slutim vrhunske degustatore
upijam zakašnjelu ljubav tijela
i njome ispisujem tajnu formulu zrenja
jer moje vino mora biti mudro
i snažno
i staloženo
kao pjesma dok se ispija s dragom
i oporo
koliko podnose ženske usne
s vrha do korijena jezika
i da povremeno iskri
kad se pije pomalo iskosa
i da zanese ustranu
dok se noću ganjaju psi
a mlade oči vise o zvijezdama kao božićni orasi
Post je objavljen 29.04.2018. u 07:48 sati.