Gledaš silnu svađu oko rebalansa.
Zaklinjanja oko pljačke i pretvorbe.
I dok gledaš sve to pruža ti se šansa,
Da popiješ čašu - paradajz čorbe.
Otkud se toliko invalida slilo?
Brojiš kljaste, lude, nijeme, slijepe, gluhe.
Dok se pitaš otkud, bolje bi ti bilo,
Da popiješ čašu - paradajz juhe.
O moralu svaki slatko pripovijeda,
Odričuć se pritom vlastite majčice.
Umjesto da psuješ, da ih psuješ s reda,
Rađe popij čašu - soka od rajčice.
Vidiš kapitalce kako tutnje prugom,
Samo sitna riba tu i tamo žglajza.
Da pitaš sakralce zašto muče műkom?
Nemoj! Bolje popij - čašu paradajza.
Ti si gladan, ali ne igraj se vožda,
Hranu nećeš naći glumeć Jana Husa.
Zaroni u smeće. Kopaj. Traži. Možda
Nađeš i ti čašu - paradajz-đusa.
Kad pogledaš kamo odlaze nam djeca,
I kad vidiš da smo kao narod tropa,
A tebi u ajncu padne kec na keca,
Natoči si čašu paradajz dropa.
Rezigniraj. Trpi. To je danas „zakon“.
Ne daj da te zgazi podivljala stoka.
Umjesto da zoveš da ustane Drakon,
Rađe popij čašu - paradajz soka.
Ali ti se ne daš. Tebi još je stalo,
Stalo da te drže gordim ljudskim stvorom.
Nemoj. Rađe lijepo stani pred zrcalo,
Pa što vidiš, gađaj - trulim pomidorom.
Post je objavljen 17.04.2018. u 22:52 sati.