SAE vs. CHARLES BAUDELAIRE

Charles Baudelaire: EGZOTIČNI MIRIS

Kad sklopljenih vjeđa u jesenje veče,
Pijem žudno miris tvojih vrelih grudi,
Na žale blaženstva duša mi odbludi,
U slap žitkog sunca što sveudilj teče.

To je otok sneni kojem zemlja daje
Drveće prebujno, rujno sočno voće;
Vitki snažni momci tu plandujuć kroče,
A oči se žena razdragano sjaje.

Odmamljen daleko dahom iz njedara,
Gledam luku punu klonulih jedara
I trudnih brodova od prošle oluje.

A vonj tamarida, što pline od žara,
Draškajuć nosnice, dok lahori struje,
U meni se miješa s pjevanjem mornara.

(Preveo: Vladislav Kušan)
.

Sven Adam Ewin: MOJA JEANNE DUVAL

Gledam te kroz prozor,
S kreveta,
Ja nepomičan i uzet. Godina je 1867.

Prolaziš drugom stranom ulice,
Ostarjela si;
Loše si rasporedila tragove svoje egzotične ljepote;
S lica ti pada malter suviše svježih fresaka;
Vjetar ti odnosi pramenove kose alopecijski;
Tvoje bočne dine oblikuje isključivo gravitacija;
Sifilis ti nagriza usnice; poluslijepa si;
Više ne vidiš svoj žuđeni odraz u staklu izloga;
Na tvojoj ruci akromegalijski otisak Manetovog kista;
Teško hodaš. Bogalj si.
Ja plačem.
Ja plačem, Bože, koliko si lijepa,
Ti, moja trošna kućo ljubavi.
Ti, tamna moja mulatkinjo s Haitija;
Moja Crna Venero,
Moja Jeanne!

Hoćeš li mi oprostiti,
Što nisam učinio dovoljno da te potpuno upropastim?
Da mi ne hodaš tako božanstvene ljepote,
Koje se domogao Gospodar Zlih Cvjetova.
.

Charles Pierre Baudelaire (Pariz, 9. travnja 1821. - Pariz, 31. kolovoza 1867.), francuski pjesnik i kritičar.