u ovom uskom snopu svjetla
valne duljine između 400 i 700 nanometara
nalazi se sve što mrzimo volimo i čemu se divimo
molio sam i namolio boga
da mi odškrine na čas
i ostale valne duljine
i on mi ih raširi
raširi ih jednim energičnim potezom
kao kad ja jutrom razmičem zavjesu
i odjednom su u moje oko
nahrupili bezbrojni glasovi svjetla
i odjednom čujem govor galaktika
i govor zvijezda
i nemušt crnih rupa
i zagonetnost tamne tvari
čujem zapravo isto očijukanje i ogovaranje
iste planove za međusobno uništenje
iste strahove
istu radost
ista pitanja: tko smo što smo i kamo ćemo
sve isto kao i u području vidljive svjetlosti među ljudima
sve to k tome u nerazmrsivoj kakofoniji
pa zavapih: bože namakni opet zavjesu
a ja ću ćiriti kroz usku pukotinu iz mog toplog mraka
i obećajem
neću te ništa manje voljeti
on je rekao: c c c
ne znam što mu je to značilo
ali zavjesu je povukao odmah i skroz natrag
Post je objavljen 22.04.2018. u 13:21 sati.