Tristan Tzara: GRADIĆ SIBIRU
“Plava svjetlost koja nas drži zajedno spljošten na stropu
to je još uvijek moj prijatelj
kao oznaka paklene vrata zaglavi na medicini boci
to je mirno kuća tresti moj prijatelj
a zatim se sagnuo heavy dance nudi stara vremena hopping u vremenu na brojčaniku
netaknut ovratnik cut lokomotive lampe ponekad se među nama
i ispuhuje ste nazvali su ga mirno piti krovovi tin haringe kutija sjaj i moje pristojan srce na niže niske kuće najvišim najniže na što želim galop i trljati ruku na tvrdom stolu krušnim mrvicama sna oh da, ako smo mogli
novi vlak pokazuju tele kule prekrasnog boravka na klupi
bez obzira koliko lijepe tele list što ga slijedi hladan očekujem govori glasnije
srca i oči uvaljati u usta
kreće
a unuci u krvi [to anđeo? Mislim svatko tko dolazi]
pokrenuti čak i brže
uvijek svugdje smo ostati između crne prozore “
.
Sven Adam Ewin: DA DA DA DA
hrvati takozvani hrće i hrćanke nas ima ravno 4 milijarde
od toga odbiti tri milijarde devetsto devedeset šest milijuna još nerođenih
dajte hrvatine vrijeme je da naučimo ponovo materinski
i
i
već smo veliki
imamo godinu i pol
broj cipela broj zaljulja
kako pluta pijani zub velike mise
stid nas ne znamo
drugo
kako zabiti velike količine snijega u činu kapetana
počnimo s tepanjem da da da da
ne ne
da da
neda
arnerić
parni valjak
kakve veze ima parni valjak?
vratimo se dadaizmu
čitajmo tristana i tzaru
jer dolar & lira su hrpa papira
sol papar dodati jakost
%“?*)$!¨+ i sve to u u u voltima
ja ću nožem po francusko-njemačkom rječniku
pa gdje ubodem tu sadi infinitiv po mulju
friško frigaj na ulju pa sve pošalji
dehaelom
u finu
materinu
paziti sklonost marljivo
sekunda u de pleuritis drugi korijen krp
Post je objavljen 16.04.2018. u 10:40 sati.