Plastično je fantastično

Ovih smo dana svjedoci značajnih napora svjestkih lidera ne bi li postigli dogovor kako smanjiti rast emisija stakleničkih plinova, prvenstveno ugljičnog dioksida s ciljem smanjenja rasta globalnog zatopljenja. Svi smo svjesni da je zaustavljanje tog rasta, ili barem ograničenje rasta na prihvatljivu razinu nužnost.



Sve oči usmjerene su na fosilna goriva koja su svojim sagorijevanjem u brojnim ložištima i motorima s unutrašnjim sagorijevanjem jedan od glavnih generatora ugljičnog dioksida. Barem se tako složio veliki dio znanstvenika i eko stručnjaka. Istini za volju, na mali dio znanstvenika uopće ne podržava tu teoriju, ali o tome nekom drugom prilikom.

Poznato je da među fosilnim gorivima najznačajniji dio zauzima nafta. Nisam uspio pronaći točne podatke koliko je u ukupnoj proizvodnji energije (dakle i toplinske i električne kao i energije za pokretanje motora) udio pojedinih fosilnih goriva (ugljen, nafta, plin), ali pronašao sam podatak da je u 2006. godini za primarnu proizvodnju energije utrošeno nafte 36,8 %, ugljena 26,6 %, prirodnog plina 22,9 %, što rezultira 86 % postotnim udjelom fosilnih goriva u primarnoj svjetskoj proizvodnji energije.

Ali, ako se uzme da je transport jedan od najvećih potrošača fosilnih goriva i očito je da su nafta većim dijelom i plin manjim dijelom najvećim dijelom na meti programa za smanjenje rasta globalnog zagrijavanja.

Kad pričamo o nafti, valja reći da 90 % svjetske potrošnje nafte u stvari spaljuje - 50 % za transport, 32 % za grijanje i 8 % za proizvodnju električne energije. Preostalih 10 % koristi kemijska industrija gdje se pola od tih 10 %, dakle 5 % troši za proizvodnju plastike. No današnja tehnologija sve više je usmjerena na proizvodnju plastike iz prirodnog plina.

Stoga, očito je da se treba sve aktivnosti usmjeriti na smanjenju potrošnje fosilnih goriva u transportu, za grijanje i za proizvodnju električne energije. Logično je, zar ne?




A tu sada plastika stupa na scenu.

Kako plastika može smanjiti potrošnju fosilnih goriva?

Više je područja u kojima plastika čini ključnu ulogu u smanjenju potrošnje fosilnih goriva, ponoviti ću, najvećih emitera stakleničkih plinova i najvećih uzročnika globalnog zatopljenja. Tako kažu.

Krenimo redom:

Energetska obnova zgrada nezamisliva je bez plastike - za toplinsku izolaciju fasada koristi se pjeneći polistiren (PS-E) inače poznatiji kao stiropor. Postavljanjem stiropornih ploča 6 do 8 cm debljine na fasadu moguće je uštedjeti i do 50 % toplinske energije. Tu svakako treba dodati plastičnu stolariju koja se izrađuje od poli(vinil-klorida) (PVC) ili kako češće čujemo PVC stolarija. Primjenom ove dvije tehnike i dvije vrste plastike postižu se značajne uštede na toplinskoj energiji, čime se direktno smanjuje emisija stakleničkih plinova, bilo direktno zbog smanjene potrošnje nafte ili plina u kotlovima centralnog grijanja, bilo smanjenjem potrošnje električne energije i posredno smanjenje emisije stakleničkih plinova u termocentralama koje spaljuju ugljen, naftu ili plin.

Osim u toplinskoj izolaciji naših kuća, tu su i plastične instalacije. Plastične cijevi za vodu, odvodnju i sustave grijanja znatno su pogodnije od uobičajenih cijevnih sustava. Proizvodnja plastičnih cijevi jeftinija je i zahtijeva manje energije. Plastične cijevi savitljivije su od metalnih, ne korodiraju i osiguravaju visoku kvalitetu pitke vode. A svojom toplinskom izolacijom plastične cijevi direktno štede energiju potrebni za zagrijavanje vode - bilo za higijenske potrebe, bilo u sustavima za grijanje. Odnosno omogućuju da se toplina koristi samo tamo gdje je potrebna, a ne da se gibi u zidovima i podovima.

Jedan od najvećih emitera stakleničkih plinova je transport. Transport kao takav u pojedinačnim izvorima je mali emiter, ali znajući koliki je broj transportnih sredstava na zemaljskoj kugli i kako su transportna sredstva sa svojim sagorijevanjima gotovo pa svugdje prisutna, veliki učinak postiže se smanjenjem potrošnje goriva. Tu plastika igra ključnu ulogu. Plastika ojačana ugljičnim vlaknima zauzima sve veći dio u konstrukciji transportnih sredstava (posebice aviona, vlakova, brodica i automobila) čime ih se olakšava i time smanjuje potrošnja goriva. Avioni i vagoni su i do 50 % lakši od svojih metalnih prethodnika dok je kod automobila postignuto olakšavanje i do 30 %.

Sljedeća vrlo značajna uloga plastike je u ambalaži - plastična ambalaža je danas nezamjenjiva. Plastična ambalaža je lagana - 85 % lakša od staklene, metalne ili keramičke ambalaže odnosno 10 do 50 % od papirne - za iste namjene. Plastična ambalaža je higijenska, omogućava na dulji rok čuvanje hrane i pića. Sve te karakteristike direktno utječu na smanjenje potrošnje energije. Osim toga plastična ambalaža za svoju proizvodnju troši znatno manje energije od ostalih materijala, svojom malom težinom uvelike doprinosi smanjenju potrošnje goriva u transportu i u konačnici gotovo svu je moguće reciklirati. Recikliranjem se smanjuje potrošnja osnovnih (fosilnih sirovina) ali i potrošnja energije za izradi novih proizvoda.

Plastika danas ima nezamjenjivu ulogu u sustavima proizvodnje obnovljive energije. Poznato je da plastika ima najveći udio u proizvodnji solarnih panela i solarnih ćelija, kao i u izradi akumulatora za čuvanje proizvedene električne energije. Također, plastika je ključna za izradu vjetroelektrana - lagana je, trajna, otporna na atmosferalije. Plastika i polimerni materijali ključni materijal su za proizvodnju vodikovih gorivnih ćelija gdje se kemijskom reakcijom vodika i kisika proizvodi energija. Vodikove gorivne ćelije izvor su energije budućnosti. Energija proizvedena tijekom kemijske reakcije vodika može se koristiti posvuda, za proizvodnju električne energije ili za zagrijavanje, za pokretanje motora automobila ili autobusa, kako je pokazao prototip ove ćelije.

Cijeli je niz primjena plastike gdje se je plastika pokazala kao ključna u uštedi energije. Najočitiji prmjer su kućanski uređaji A+++ energijskog razreda gdje je plastika osnovni materijal od kojih se izrađuju takvi uređaji - pa je potrošnja energije tijekom izrade i tijekom eksploatacije takvih uređaja značajno manja. Upravo plastična izolacija omogućava smanjenje potrošnje električne energije i do 70 % kod energijski učinkovitih hladnjaka. Plastika, odnosno polikarbonat danas ima nezamjenjivu ulogu u energijski najpovoljnijoj i najučinkovitijoj rasvjeti - LED rasvjeti. Također valja spomenuti LCD televizore koji su značajno manji potrošači energije, a izrađeni su gotovo u potpunosti od plastike.

Posebno područje primjene plastike gdje je plastika dala svoj veliki doprinos uštedi energije je kompjuterizacija i komunikacijska oprema. Brzo i učinkovito petraživanje interneta danas je nezamislivo bez plastičnih optičkih kablova. Prijenos informacia je goovo pa neograničen po količini i brzini što značajno štedi energiju. Ista stvar je s komunikacijskim uređajima - današnji život je gotovo nezamisliv bez (plastičnih) mobitela. Plastika je omogućila minijaturizaciju svih tih uređaja što također značajno doprinosi uštedi energije.

I na kraju, stručnjaci će reći da je plastika sirovina plus energija. Mehaničkim recikliranjem štedi se i sirovina i energija, ali kada to nije moguće, naiskoristivi plastični otpad može se termički iskoristiti odnosno spaliti i iskoristiti za proizvodnju energije. Osim što je plastika energijski visoko vrijedna, plastika omogućuje i spaljivanje drugog, inače nespaljivog otpada (npr. talog iz sustava za pročiščavanje otpadnih voda). Takva proizvodnja toplinske i električne energije spaljivanjem plastičnog otpada direktno se smanjuje potrošnja fosilnih goriva u spalionicama, naravno time i emisije stakleničkih plinova.

Dakle, vjerujem da je jasno - plastika je ključna u smanjivanju i ograničavanju globalnog zatopljenja i posljedično tome ublažavanju klimatskih promjena.