Plastično je fantastično

Stvaranjem samostalne Hrvatske započelo je pranje mozga hrvatskoj javnosti zelenom ideologijom. Ideje i financijeri su ostali uglavnom isti, mijenjaju se samo vrhovnice tih pokreta. Vrhovnici se baš i nisu nametnuli javnosti. S jednim izuzetkom.

(Ilustracija: Hrvatski znanstvenici, novinari i posljedično administracija i javnost poznaju samo suvremeni hrvatski jezik. Engleski. Pa ne čudi prijevod s »ugljični otisak«, umjesto ugljikov trag)

Piše: prof. emeritus Igor Čatić

Ovih dana najavljen je početak izborne kampanje zelenih plašitelja, posebno ugljičnim otiskom. Poznato je da se zalažem za plastiku, plastične vrećice i da sam protivnik onih koji u korist velikog kapitala napadaju sve što bi moglo unaprijediti razvoj Hrvatske. A čini se da im jako slabo idu brojevi, sve što je iznad 2 ili 3 posto je za njih nezanimljivo, privlače ih posebno brojke ispod 1 %. Istodobno izvrsno vide otiske ugljičnog dioksida. No se samo ini, već i znanstvenici, novinari i posebno administracija.

Tko su ti koji vole sve ono ispod 1 %. To su oni koji se reklamiraju da podupiru održivi razvoj Hrvatske, a odavno su se pretvorili u BANANA.
Pritom BANANA je akronim za
Build Absolutely Nothing Anywhere Near Anything
(Ne graditi apsolutno ništa pored nečega).

Stvaranjem samostalne Hrvatske započelo je pranje mozga hrvatskoj javnosti zelenom ideologijom. Ideje i financijeri su ostali uglavnom isti, mijenjaju se samo vrhovnice tih pokreta. Vrhovnici se baš i nisu nametnuli javnosti. S jednim izuzetkom. Barem s tri od njih sam se sukobljavao i sukobljavam se zbog uništavanja Hrvatske zbog njihovog održivog razvoja. Svima koji svojoj zelenom pričom zapravo dopunski prazne hrvatski životni prostor. Ljudi su prisiljeni otići u svijet jer ovdje ne mogu zaraditi.

Nije novost da raskrinkavam pojam prirodan, vezan uz organski uzgoj. U možda koju iznimku, sva hrana je za sada organska i to su organski polimeri. Hrana biljnoga i životinjskog podrijetla je danas pretežno iz uzgoja, pa po definiciji ne može biti prirodna. Ništa loše. Ne možemo živjeti od šumskih gljiva ili jagoda i prirodnih, a svi ih zovemo divljih životinja, poput veprova, jelena ili morske ribe. Prvi prijedlog: neka zakonodavac ukine pravo reklamiranja organske hrane kao prirodne, jer je uzgojena.

Ponovno se priprema konferencija o klimatskim promjenama. Ovaj puta uz snažnu podršku predsjednika SAD-a, B.Obame. Kako to izgleda s motrišta plastike?

Plastika – najzeleniji materijal 21. stoljeća

Nešto stariji podatci pokazuju da zamjena plastike drugim materijalima pridonosi povećanju utroška prirodnih izvora za 3,7 puta. Potrebno je 46 posto energije više i stvara se više od 50 posto dodatnih količina ugljikova dioksida. Uporabom plastičnih proizvoda na godinu se uštedi 2300 TJ energije (VDI-N, 18. 12. 2009.).

A koliki je ugljikov trag cjelokupne plastike? Danas oko 300 milijuna tona godišnje (ekvivalent od više od dvije i pol milijarde tona čelika). Zaista zastrašujuće velika količina. Čak punih 1,5 posto. Zato i to ne bez razloga se smatra da je plastika najvažniji i najzeleniji materijal 21. stoljeća. Zato smo u svrhu održivog razvoja dopustili uništenje njezine proizvodnje u Hrvatskoj. Što je s ostalih 98,5 %?

Kada sam napisao prvi puta ugljikov trag (eng. carbon footprint) (Vjesnik, 14. siječnja 2009.) napisala mi je jedna uspješna poduzetnica, ali i vjerna čitateljica te komentatorica mojih tekstova. »Profesore, nije vaš običaj da ne definirate nazive koje po prvi puta upotrebljavate. Radi se ovom zgodom o ugljikovom tragu. Praktički nema ništa o tom novom pokazatelju na tražilicama na hrvatskom jeziku«, napisala je. Nema ni danas previše, jedno desetak puta manje od ugljičnog otiska. U čemu je problem?

Hrvatski znanstvenici, novinari i posljedično administracija i javnost poznaju samo suvremeni hrvatski jezik. Engleski. Pa ne čudi prijevod s »ugljični otisak«. Očito se ne razlikuje ono što se vidi i ne vidi. Iz sljedeće rečenice bit će sve jasno. Naučio sam ju u doba kada sam čitao Karla Maya. »Slijedeći tragove (nevidljivo) naišli su otisak (vidljivo) indijanskih čizama. Ma tko mari za takve sitnice. Osobno možda loše vidim, ali ne mogu vidjeti otiske plinova. Ali otisak čizama ili automobilskih pneumatika dobro vidim«.

Dakle, što znači ugljikov trag (eng. carbon footprint)? Ugljikov trag je mjera utjecaja čovjekovih aktivnosti na okoliš, osobito na klimatske promjene. Povezan je s količinom stakleničkih plinova koji se stvaraju svakodnevnim izgaranjem fosilnih goriva za potrebe proizvodnje električne i toplinske energije, transport… Ugljikov trag je mjera svih stakleničkih plinova i izražava se u tonama ili kilogramima ekvivalentnog ugljikova dioksida. Valja razlikovati dvije vrste ugljikova traga.


Primarni i sekundarni
ugljikov trag

- Primarni ugljikov trag je mjera izravne emisije ugljikova dioksida spaljivanjem fosilnih goriva, uključivo kućnu potrošnju i promet (osobna vozila, zrakoplovi). Na to je moguće izravno utjecati.

- Sekundarni ugljikov trag je mjera posredne emisije ugljikova dioksida tijekom cijelog životnog vijeka proizvoda, dakle, emisije koja nastaje za vrijeme njegove proizvodnje ili kvara. Pojednostavljeno, što više kupujemo, to je viša emisija.

Posebnu pozornost privlače udjeli primarnoga i sekundarnog traga.

Ukupni udio primarnog traga je 46 %, od čega je najviši udio kućne potrošnje plina, nafte i ugljena – 15 %. Sekundarni trag sudjeluje s 54 %. Najveći udio je onoga što se naziva rekreacija i dokolica, s punih 14 %. Nagradno pitanje za sve »osviještene«. Hoćemo li sada zbog tako visokog udjela rekreacije i dokolice tražiti njihovu zabranu? Kao što se traži za plastiku, čiji je ugljikov trag punih 1,5 %. Ili za polietilenske vrećice, koji je praktički zanemariv.

I na kraju. Jesu li plašitelji kako ih nazivam, spremni predočiti podatke o ugljikovom tragu hrvatskog turizma? Djeluju li stvarno e-vozila pozitivno na njegovo smanjenje? U kojoj mjeri utječe biogorivo na ugljikov trag? Što je s plastičnim pelenama, posebno onih za odrasle u zagrebačkom otpadu? Koji već sada ima udio veći od 5 % u komunalnom otpadu grada Zagreba. Na ta pitanja najčešće nema odgovora. Jer to nitko ne financira. Kao što je zamro napad zelenih na PVC-a. Zbog izostanka financiranja.

Ono što žalosti jeste neaktivnost hrvatske znanstvene zajednice. Koja se igra s krivim pokazateljima uspješnosti poput IF-faktora (faktor odjeka) koji je dokazano pogrešan pri izboru pojedinca. A ne objašnjava hrvatskoj javnosti posljedice npr. ugljikovog traga, a ne kako piše ugljičnog otiska.

Ima li izuzetaka o obavještavanju javnosti o prednostima i nedostatcima plastika? Ima, to je blog R. Deše, nekadašnjeg zaposlenika poduzeća DINA. Blog je plasticno-je-fantasticno.blog.hr i u nepune četiri godine privukao je više od 210 000 posjetitelja. A to bitno utječe na javnost.



Izvor:
ZG Magazin: Započela kampanja plašitelja otiscima