Plastično je fantastično

Danas sam od vjernog čitatelja bloga dobio e-mail s komentarom: "Opet nobelovci!" kojim mi ukazuje na članak na web portalu "Alternativa za Vas" pod naslovom "Toksini zbog kojih se debljate"



U članku se nekritički prenose teze iz koje kakvih "istraživanja", a između ostalog spominju se određeni materijali vezani uz plastiku kao što su bisfenol (A) i ftalati, te preporučuju svom čitateljstvu između ostalog "što više izbjegavajte plastičnu ambalažu", pa čak i "pijte filtriranu vodu". Što se plastike tiče, navikao sam, ali preporučivati filtriranu vodu, pored ove naše pitke iz vodovoda izgleda mi malo čudno. zar ne?



Napisao sam im sljedeći komentar:

Poštovani,
još jedan u nizu članaka koji dezinformiraju javnost, nepotrebno zbunjuju, pa čak i plaše. Ne priliči uvaženom i rado čitanom portalu kao što je Vaš. Ne znam jedino, zašto se ne obratite našim stručnjacima, bilo iz područja endokrinologije ili plastičarstva. Bogu hvala, još uvijek ih imamo.

A kada pričamo o opasnim, pa čak i toksičnim tvarima koje se nalaze u plastici, onda sve može biti opasno i otrovno, pa čak i smrtonosno. Važna je riječ "može". Jedne prilike na tribini o plastičnoj ambalaži slušateljica me je upitala "Jesu li plastične boce otrovne?". Rekao sam da za otrovnost nisam čuo, ali da "mogu biti čak i smrtonosne - ako ih cijele progutate".

Kada se govori o otrovima (toksini nekako stručnije zvuče) treba uvijek imati na umu nekoliko osnovnih postulata iz toksikologije, kako nas je učio uvaženi, svjetski priznati hrvatski toksikolog prof.dr.sc. Franjo Plavšić koji kaže: "Uvijek treba voditi računa o količini, koncentraciji i vremenu izloženosti". Dodajem, kao i primjeni i namjeni određenog plastičnog proizvoda.

Kada govorimo o plastičnoj ambalaži valja reći da postoji više od 900 vrsta plastike, ali samo neke su široko rasprostranjene (tzv. commodity) i primjenjuju se u materijalima koji dolaze u dodir s hranom. Da, ima neke plastike koja sadrže male količine opasnih tvari, ali tih opasnih tvari je u zanemarivoj količini ili se nalaze u plastikama koje se ne koriste pri izradi ambalaže koja dolazi u dodir s hranom, a što je najvažnije - ne oslobađaju se iz plastike.

Ne mogu se neke karakteristike plastičnog automobilskog branika ili podne obloge ili izolacije visokonaponskog kabela pripisati plastičnoj vrećici ili plastenki iz koje pijemo vodu. To bi bilo isto kao da konstatiramo da je živa metal, da je živa otrovna, pa stoga valja upozoriti javnost da bi metalni implatati (koji se izrađuju od tzv. kirurškog čelika) mogli biti otrovni. Analogija je jednostavna, zar ne?

Stoga ću se poslužiti riječima našeg poznatog dječjeg endokrinologa prof.dr.sc. Miroslava Dumića koji je rekao:

"Neke su priče o hormonskim disruptorima prenaglašene, poput one o uranjenom pubertetu zbog hormona u mesu i mlijeku. Granica ulaska u pubertet počela se pomicati prije stotine godina, dok nije bilo plastike, i to zbog boljih socio-ekonomskih uvjeta života i više pretile djece."

"Djetetu je daleko opasnije dati igračku neprimjerenu njegovoj dobi, kojom se može ugušiti ili povrijediti, nego dati mu plastičnu igračku."

Objavljeno u Novom listu; 11. ožujka 2014. u članku
Plastična ambalaža pred novim restrikcijama zbog kemikalija