Plastično je fantastično

Ftalati su noćna mora plastičara i crvena krpa zelenih i ostalih ideoloških toksikologa, kako ih naziva naš i svjetski uvaženi toksikolog prof.dr.sc. Franjo Plavšić.

Ftalati su spojevi sintetičkog podrijetla. Ftalati su esteri ftalne kiseline (kemijski spoj koji se dobiva kada kiselina reagira u alkoholu). Kao omekšavala se najčešće povezuju s proizvodnjom poli(vinil-klorida), popularnog PVC-a: za mnoge namjene potreban je naime savitljivi, mekani PVC, npr. u medicini. U tom slučaju dodaju se u smjesu ili mješavinu i ftalati. Postoji velik broj ftalata, više od 300.



Najčešće su u upotrebi sljedeći ftalati:

Reguliranje upotrebe ftalata

Već je 2001. Direkcija za zaštitu okoliša Europske komisije neke od njih označene kraticama: DEHP, DBP i BBP kategorizirala kao otrovne za reprodukciju. A za DEHP i DBP, se pretpostavlja da bi mogli biti i kancerogeni za ljude. Zato su neki od navedenih ftalata zabranjeni u igračkama, proizvodima za malu djecu, bojilima za kozmetiku i dječjoj odjeći.

Navedeni toksični ftalati ne smiju se koristiti kao tvari ili u smjesama u koncentracijama iznad 0,1 % mase plastificiranog materijala u igračkama i proizvodima za skrb o djeci niti se igračke i proizvodi za skrb o djeci koji sadrže ove ftalate u koncentraciji iznad 0,1 % mase plastificiranog materijala ne smiju se stavljati u promet.

Danska je 14. travnja 2011. podnijela Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) dosje iz Priloga XV. za prijedlog uvođenja ograničenja. Prijedlog se odnosi na uvođenje ograničenja na razini EU-a stavljanja na tržište proizvoda koji su namijenjeni za uporabu u zatvorenom prostoru i mogu doći u izravni dodir s kožom ili sluznicom, a sadrže jedan od četiri ftalata ili više njih, u koncentraciji većoj od 0,1 % mase bilo kojeg plastificiranog materijala. Riječ je o sljedeća četiri ftalata: DEHP - bis(2-etilheksil) ftalat; DBP - dibutil ftalat; BBP - benzil butil ftalat; DIBP - diizobutil ftalat. Danska je smatrala da zbog svojstava reproduktivne toksičnosti i endokrine disrupcije ftalata prisustvo tih ftalata u proizvodima i istovremena izloženost različitim ftalatima predstavljaju rizik za ljudsko zdravlje koji nije podvrgnut odgovarajućoj kontroli i na koji je potrebno odgovoriti na razini EU-a.

Odbor za ocjenu rizika (RAC) Europske agencije za kemikalije (ECHA) 15. lipnja 2012. konsenzusom je usvojio mišljenje o predloženom uvođenju ograničenja u skladu s člankom 70. Uredbe REACH. RAC u svojem mišljenju navodi da predloženo ograničenje nije opravdano jer dostupni podaci ne upućuju na to da 2012. postoji rizik od istovremene izloženosti četirima ftalatima. Prema mišljenju RAC-a, postojećim regulatornim propisima i posljedičnim smanjenjem uporabe dodatno se smanjuje izloženost, a tome će pridonijeti i preduvjeti za odobravanje tih ftalata koji će se nametnuti tijekom sljedećih nekoliko godina.

S druge strane, švedska Agencija za medicinske proizvode objavila je 2007. mišljenje o primjeni ftalata u farmaceutskoj industriji. Danska istraživačka skupina primijetila je njegovo štetno djelovanje tijekom pokusa na životinjama, o čemu se povela žučna rasprava u medijima. No Agencija za medicinske proizvode zaključila je da su doze ftalata tijekom pokusa bile mnogo više od onih kojima su inače izloženi pacijenti pa su rizici njihove primjene u farmaceutskim proizvodima vrlo mali. Ftalati se rabe se u raznim proizvodima izrađenim od PVC-a, primjerice farmaceutskima kao što su vrećice i cjevčice za krv, medicinskim uređajima, plastičnoj ambalaži, šamponima, sapunima, losionima, mazivima, boji, pesticidima itd. Ftalati se u farmaceutici često nalaze u lijekovima koji se uzimaju oralno, najčešće se nalaze u plaštu kapsula, tableta ili granula i služe za kontrolirano otpuštanje lijeka u organizam ili za zaštitu aktivne tvari od želučane kiseline.

U istraživanjima na štakorima znanstvenici su primijetili štetno djelovanje ftalata na životinjsku reprodukciju i njihov seksualni razvoj. Agencija za medicinske proizvode zaključila je da su doze koje su utjecale na štetno djelovanje, u životinjskim studijama bile bitno više od onih kojima su pacijenti inače izloženi u liječenju. Tako|er je važno odvagati pozitivno djelovanje farmaceutskog proizvoda na pacijentovo zdravstveno stanje i moguće rizike koje lijek sa sobom nosi. Farmaceutski proizvodi koji sadržavaju ftalate uglavnom se rabe za liječenje ozbiljnih kroničnih stanja kao što su ulcerozni kolitis, kronična upala gušterače i cistična fibroza. U tim se slučajevima rizici povezani sa ftalatima smatraju veoma niskima. Preporuka Agencije za medicinske proizvode je da pacijenti i dalje nastave s liječenjem u skladu s uputama liječnika. U međuvremenu je u Europskoj uniji postavljeno pitanje mogu li se ftalati potpuno ukloniti iz farmaceutskih proizvoda.


Zaključak

No, da ne duljim, problem je što se štetnost i toksičnost određenih ftalata paušalno pripisuju svim ftalatima, pa i ukupnoj plastici među kojima je ogroman broj plastičnih proizvoda koji uopće nemaju veze s ftalatima. Na primjer, poli(etilen-teraftalat) (PET) koji se koristi za izradu plastenki za vodu i ostala pića, dakle kao ambalaža za ljudsku prehranu, nemaju nikakve veze s prije spominjanim ftalatima. Prije spominjani ftalati su plastifikatori i potpuno su drugačiji kemijski spojevi od teraftalata.

Na žalost, javnost to ne zna, a ideološki toksikolozi obilato to zloupotrebljavaju.


Što preporučiti čitateljima bloga?

Ne znam, valja biti oprezan, pogotovo kada je globalno tržište zavladalo, pa je pitanje kakve su kontrole u matičnim zemljama proizvođačima. Svako toliko imate priliku pročitati da se iz prodaje povlači neki kineski plastični proizvod zbog nedopuštenog sadržaja ftalata. No, ne treba niti paničariti i pretjeravati, jer su neke alternative (mislim na druge materijale i njihovu obradu) višestruko opasnije i štetnije po zdravlje. Valja imati povjerenja u hrvatske i europske institucije, ali i biti stalno informiran. Čitajte etikete na proizvodima.

Također, i plastičarska industrija stalno radi na unapređenju svojih proizvoda, bilo da je pritisnuta brojnim državnim agencijama za zaštitu zdravlja i okoliša, ili iz jednostavnog interesa da se proizvodi prodaju odnosno da im zbog (vrlo često neargumentirane hajke) ne pada prodaja. Vrlo veliki novci se troše na iznalaženju povoljnijih i boljih rješenja - npr. bezftalatni omekšivači plastike kao što su: di-isonil ester 1,2 cikloheksan di-karboksilične kiseline (1,2-Cyclohexane dicarboxylic acid diisononyl ester), dioktil teraftalat (Dioctyl terephthalate), i citrati (ctrates).


Ono što je ipak najvažnije reći

Uvijek je u pitanju količina, koncentracija i duljina izloženosti. Ftalati se kao omekšavala doziraju pri izradi plastičnih proizvoda. Brojni su bezopasni i sigurni, a oni za koje se sumnja da su opasni doziraju se u vrlo, vrlo malim količinama (znatno manje od 0,1 % - što je zakonski regulirano), izlučuju se u neznatnim koncentracijama, a trajanje izloženosti tako minimalnim koncentracijama je vrlo malo ili ograničeno.



Izvori:
Wikipedia: Phtalate
EUR-Lex: Uvođenje ograničenja za četiri ftalata (DEHP, DBP, BBP i DIBP) u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH)
Polimeri 28 (2007) 1: Rizici primjene ftalata u farmaceutskoj industriji veoma su mali
Karlo JURICA, Natalija URŠULIN-TRSTENJAK, Darija VUKIĆ LUŠIĆ, Dražen LUŠIĆ i Zdenko ŠMIT:
Izloženost ftalatima i njihova pojavnost u alkoholnim pićima
Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping: bis(2-etilheksil)ftalat
Mario Ščetar, Podravka: Utjecaj ambalažnih materijala na prehrambene proizvode