Zašto margarin pogrešno uspoređuju s plastikom?
Okruženi smo mnoštvom recepata, mišljenja, savjeta i preporuka koje nam govore što valja jesti, a što ne valja. Stoga ne čudi da mnogi nasjedaju na senzacionalističke, često posve neutemeljene tvrdnje o različitim namirnicama. Jedna od najčešćih meta takvih tvrdnji je margarin, za koji se nerijetko čuje da je umjetni proizvod kojeg samo jedna molekula dijeli od plastike ili nafte. Zašto je nastao ovaj mit i koliko ima veze s istinom?
Mnoge tvari u prirodi su slične po kemijskom sastavu, ali male varijacije u strukturi mogu značiti velike razlike u konačnom proizvodu. Razlika u broju i sastavu molekula ne govori ništa o konačnom izgledu ili učinku pojedine tvari.
Primjerice,
vodikov peroksid, koji koristimo kao antiseptik, ima formulu H
2O
2, što znači da je za samo jedan atom kisika različit od vode. Ipak, nitko razuman neće tvrditi da je voda opasna za zdravlje samo zato što je toliko slična vodikovu peroksidu.
Isto je i s margarinom, koji nije sličniji nafti ili plastici ništa više od mnoštva drugih vrsta hrane koja za osnovu ima ulje.
Nafta je mješavina velikog broja različitih ugljikovodika, od kojih se većina uopće ne pojavljuje u hrani, dok plastikom nazivamo polimere koji se uglavnom proizvode od sirove nafte ili zemnog plina.
Margarin se, s druge strane, proizvodi od biljnih ulja, od kojih su neka, poput maslinova ili suncokretova ulja, iznimno korisna za čovjekovo zdravlje.
Čak i kad bi se plastika proizvodila od biljnih ulja, varijacije u kemijskoj strukturi su toliko velike da jedna molekula, koja god ona bila, nikako ne bi mogla pretvoriti margarin u plastiku ili naftu. A ni obratno. Stoga, jedina veza margarina s plastikom može biti njegov ambalaža.
Napomena autora bloga:
Na žalost, današnji mediji, u svom dodvoravanju, ali i sa sasvim jasnim ciljem manipulacije, učinili su da sve što žele eko-omalovažiti i eko-prokazati, jednostavno usporede s plastikom, ne znajući ili ne želeći znati da je plastika najekološkiji materijal današnjice. Znatno ekološkija od brojnih drugih materijala koji ili troše više energije, ili troše više prirodnih resursa ili zahtijevaju ekološki vrlo nepovoljne tehnološke procese prerade ili zagađuju okoliš tijekom uzgoja, tijekom prerade ili tijekom korištenja. Brojne nezavisne i od relevantnih institucija, pa i ekoloških, analize životnog ciklusa (LCA - Life Cycle Assessment) određenih proizvoda, pokazale su da su proizvodi izrađeni od plastike najekološkiji odnosno povoljniji za okoliš tijekom cijelog svog životnog ciklusa (od kolijevke pa do groba - cradle to grave) nego isti ti predmeti izrađeni od drugih navodno prirodnih materijala (papir, drvo, metal, staklo).
Na žalost, medijska antiplastična kampanja učinila je da više ne gledamo na plastični predmet sa svim njegovim svojstvima, prednostima, pa i manama, već samo gledamo posljedicu našeg nemara i neodgovornog ponašanja s iskorištenim plastičnim predmetima. I ne, nikako ne želimo mijenjati sebe, svoje loše navike, prihvatiti stručne i znanstvene argumente, već i dalje tražimo rješenja u neekološkim postupcima - u smislu da će netko drugi dati rješenja koja će nadomjestiti sve posljedice našeg neodgovornog ponašanja - čisti primjer su navodno biorazgradljive plastične vrećice. Upravo one su primjer naše neodgovornosti, konformizma, lijenosti i nerazmišljanja. Jer upravo one stvaraju lažni dojam "baci, samo će se razgraditi". E neće!
Ipak, da se vratim temi. Danas moderna kemijska tehnologija omogućava da se do osnovnih sirovine za proizvodnju plastike - metana (C1), etilena (C2), propilena (C3), butana (C4); može doći skoro iz svih spojeva ugljika i vodika (ugljikovodika i ugljikohidrata), pa čak i iz ugljikovih spojeva iz atmosfere - ugljičnog monoksida (CO) i ugljičnog dioksida (CO2). Međutim, takvi postupci su u fazi laboratorijskih ispitivanja, zahtijevaju velike količine energije i vrlo složenu i skupu opremu, a iskoristivost je iznimno mala. Sve u svemu vrlo su skupi i (za sada) neisplativi procesi.
Izvor:
Dnevnik.hr: Evo zašto margarin pogrešno uspoređuju s plastikom