Plastično je fantastično

Evo još jednog podsjećanja na (na žalost?) gotovo svakodnevni uporabni predmet ove godine, a povezuje se usko s plastikom. To je kišobran.

Duga je povijest kišobrana, više od 3000 godina, najvjerojatnije potiče iz Kine, koji su ih od najranijih dana izrađivali od svile ili papirusa i bambusovih stabljika, a najstariji tragovi pronađeni su u Ninivi, Persepolisu i Tebu u Egiptu. Od tih dana na ovamo, kišobran ili suncobran koriste se širom svijeta svakodnevno.




Kišobrani današnjih oblika najprije su se izrađivali od pamučne tkanine, rjeđe od svile, ali nisu imali baš neku učinkovitu zaštitu od kiše. Sve dok u tridesetim godinama prošlog stoljeća nije proizveden najlon, iznimno pogodna plastika za izradu niti, a koje se onda tkaju. Kod najlon čarapa tkanje je nešto rjeđe, ali za kišobrane i padobrane tkanje je čvrsto i gusto.

Danas se za platno za kišobrane najviše koriste upravo te niti poliamida (PA) odnosno najlona, a osim metalnih žica preko kojih se napinje najlonsko platno, i svi ostali dijelovi danas su plastični (polikarbonat (PC), polipropilen (PP), i druge plastike sličnih svojstava). Pokrov kišobrana izrađuje se i od plastične folije poli(vinil-klorida) (PVC)-a, a to su oni prozirni kišobrani. Uglavnom, danas i ovih dana rijetko se šetamo bez kišobrana.