Plastično je fantastično

Vladine mjere za energetsku* obnovu kuća započele su se realizirati. Pogledajte letak:

Odmah želim istaknuti da se s ovim jako slažem. Energiju ne treba razbacivati, skupa je, teško se do nje dolazi, proizvodnja energije opterećuje okoliš, i štedimo li energiju i koristimo li ju racionalno, uštedjeti ćemo na više strana.

Da bi se mogla ostvariti ova energijska obnova kuća nužne su dva plastična materijala: pjeneći polistiren (PS-E) (u javnosti poznatije po komercijalnom proizvodu stiropor) i poli (vinil-klorid) (PVC).

Ploče pjenećeg polistirena različitih debljina (6 do 12 cm) postavljaju se na fasade kuća prvenstveno zbog činjenice da je taj materijal iznimno dobar toplinski, ali i zvučni izolator. Na te ploče moguće je postavljati tanki fasadni sloj u raznim bojama.










PVC se koristi za izradu PVC stolarije (pazite, ne PVC drvenarije, što naši vrli novinari znaju prenijeti). Od poli (vinil-klorida) - najčešće u dvije boje: bijeloj i smeđoj, izvlače se profili od kojih se izrađuju okviri vrata i prozora. Profili osim što su izrađeni od plastike koja je također odličan izolator, i svojom geometrijom profia omogućavaju dodatnu toplinskiu i zvučnu izolaciju.


Ali, ne možemo mi bez ali …

Na žalost, niti pjeneći polistiren (PS-E), niti poli (vinil-klorid) (PVC) više se ne proizvode u Hrvatskoj, a bili smo veliki proizvođači i izvoznici tih plastika. Evo, baš sam neki dan u postu Naši (bivši) plastičari - DIOKI (bez komentara) prenio oglas stečajne uprave kojim se prodaje postrojenje za proizvodnju pjenećeg polistirena odnosno kako su ga tamo zvali EPSIK postrojenje. Ne isplati se, DIOKI je u stečaju.

PVC se svojevremeno u Hrvatskoj proizvodio u Jugovinilu kasnije Adriavinilu, pa Adriachemu u Kaštel Sućurcu te u Polikemu u Zadru. Obje tvornice su tijekom rata zatvorene. Na prostorima nekadašnjeg Jugovinila, odnosno Adriachema, trebao bi, prema pisanju Slobodne Dalmacije od 7. 2. 2010., ... niknuti osmi Kaštel, investicija koja bi bila vrijedna više od pola milijarde eura, a koja uključuje nekoliko hotela, marinu, sportske objekte i terene, trgovački centar, stambene zgrade i društvene sadržaje s dva muzeja i jednom crkvom.

Što se zadarskog Polikema u industrijskoj zoni Gaženica tiče, upravo se završava rezanje i prodaja metala u staro željezo.

Bila je još jedna šansa, a to je izgradnja PVC postrojenja u DINA Petrokemiji na Krku. Nakon privatizacije (2004.) započelo se s realizacijom projekta, izgrađeni su temelji i osnovna infrastruktura, kupljena je oprema od Adriachema (koja je kasnije prodana u staro željezo), utrošeno je oko 15 milijuna Eura i 2010. sve je stalo. Još se čeka razrješenje predstečajne nagodbe.

Eto, ono što želim naglasiti je da smo imali te proizvodnje i da smo sve to uništili, a sada državnim mjerama sufinanciramo neke druge proizvodnje plastika. Srećom, PVC stolarija se izrađuje u Hrvatskoj i cijeli je niz vrlo kvalitetnih proizvođača, kao i građevinari koji vrlo kvalitetno i brzo postavljaju vanjsku izolaciju na fasade. Ajde, barem će oni imati neke koristi, nećemo razbacivati energiju i čuvati ćemo okoliš. Sve to uz pomoć plastike.






Izvori:
Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja: Program energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine
Ivo Gasperčić: Prilozi za povijest industrije plastike u Hrvatskoj: Proizvodnja poli(vinil-klorida), Polimeri, Vol. 31, Svezak 2, 2010.
Media Press: Nestaje industrijski Zadar: Sfere Polikema idu u staro željezo
Slobodna Dalmacija: Moralić i "Lavčević" na mjestu "Adriavinila" grade osmi Kaštel
Marija Znika: Jezični savjeti: Energetski i energijski, Polimeri, Vol. 28, Svezak 3, 2007.