Plastično je fantastično

Dragi moji vjerni čitatelji,

dosta je na ovom blogu pisano o bioplastici - bilo onoj bioizvornoj ili onoj biorazgradivoj. No, ipak ne očekujem od čitatelja da sve pamte, stoga Vam hvala na pitanjima s kojima mi dajete priliku odgovoriti i pojasniti neke stvari i moje stavove, kao što ste to napisali u komentarima na prethodni post.

Bioizvorna plastika je plastika nastala najčešće od uzgojina - škorba iz kukuruza, laktalne kiseline i sirovina za tu vrstu plastike se uzgaja, a to znači da se zauzima plodno tlo da bi proizvodili plastiku. Plastika koja se dobije ista je kao i svaka druga. Može i ne mora biti biorazgradiva.

Biorazgradiva plastika je ona plastika koja se (samo) pod određenim uvijetima (povišene temperature i prisustva vlage i kisika te mikroorganizama) razlaže na biološke komponente - kisik, ugljični dioksid i vodu. U pravilu to je klasična plastika kojoj su dodani aditivi za iniciranje i ubrzavanje razgradnje.

Osobno, ali i mnogu znanstvenici i stručnjaci se ne slažu ni s bioizvornom ni s biorazgradivom plastikom, osim u određenim posebnim primjenama. Sve ostalo je vrlo nepovoljno.

Procesi proizvodnje takve plastike su vrlo skupi i proizvod je skup i neekonomičan. Već sam spomenuo da se sirovine za bioizvornu plastiku uzgajaju, a uzgoj je ekološki vrlo nepovoljan - zauzima plodnu zemlju (što za posljedicu ima poskupljenje hrane), troši puno vode, traži gnojiva, herbicide i pesticide, emitira velike količine stakleničkih plinova te je proces prerade skup i neekonomičan - sirovinski i energetski.

Posebno želim razotkriti te takozvane prednosti biorazgradive plastike. Ta plastika da bi se razgradila treba biti odvojeno prikupljena, odvežena na posebna mjesta, izložena posebnim uvijetima i tek tada će se razgraditi. Neće se razgraditi ako vrećicu bacite tek tako olako u prirodu. A zašto raditi sav taj trošak da bi nešto nestalo. Plastičari umjesto toga nude recikliranje.

Nadalje, biorazgradiva plastika je vrlo opasna za sustav recikliranja. Danas gotovo svi proizvođači koriste i dio reciklata u svojim proizvodnim procesima - štede sirovine i energiju, ekonomičniji su, povoljniji za okoliš. Pitam sebe i Vas, što će se dogoditi kada se u reciklatu nađe razgradiva plastika, pa Vam je neki proizvođač ne znajući ugradi u izolaciju za kablove, ili u vaše prozore ili u Vaš automobil ili u bilo koju drugu plastiku koja bi trebala biti trajnija i ista ta plastka dođe pod uvijete za razgradnju i počne Vam se veš mašina iliti perilica raspadati, otpadati dijelovi vašeg limenog ljubimca?

A da ne govorim o tome da nam ta takozvana biorazgradiva plastika stvara lažan i vrlo opasan dojam: "Baci, samo će se razgraditi". E, neće i nemojte nasjedati tim proizvođačima aditiva i oxo aditiva. Vrlo su naporni i opasni - jednako kao i njihovi neekološki proizvodi. Ali isto tako ne nasjedajte ni onima koji se pridružuju tim proizvođačima aditiva, a to su neki neodgovorni trgovci i proizvođači plastičnih materijala, koji će ukoliko se npr. tanke vrećice zabrane i dozvole samo biorazgradive, znatno povećati potražnju i prodaju plastičnih sirovina - jednostavno, proizvodi će biti deblji, s više plastike i tražiti će se više novog (a ne recikliranog) polietilena, polipropilena, poli(etilen-teraftalata), poli(vinil-klorida), polistirena ...

Plastika je prevrijedna da bi se bacala i razgrađivala. Plastiku treba odvojeno prikupljati i reciklirati, i tako stalno, u krug. To je osnova cirkularne ekonomije koja se pokazala jedino održiva, ekološki prihvatljiva i koja omogućava razvoj.

Naravno, i dalje stojim na raspolaganju za sva pitanja i komentare.