Plastično je fantastično

Priča o neopravdanim napadima na ovaj svakodnevni proizvod seže unazad dvadesetak godina, kada je tehnologija proizvodnje i plastičnih masa (najviše polietilena niske i visoke gustoće te polipropilena), kao i tehnologija prerade toliko uznapredovala da je ovaj proizvod postao kvalitetan, vrlo jeftin, ekonomičan. Zbog cijelog niza drugih karakteristika (mala potrošnja sirovina, mala potrošnja energije tijekom proizvodnje, osiguranje higijenskih uvjeta, mala težina po jedinici proizvoda, niska emisija CO₂, gotovo zanemariva potrošnja vode tijekom pridobivanja sirovina i prerade istih, te brojni drugih ekoloških karakteristika jednostavno je izbio u prvi plan i kupci su ga široko prihvatili.

Brojna istraživanja provedena na relevantnim znanstvenim institucijama širom svijeta, kao i istraživanja (LCA - Life Cycle Assesment) provedena od strane više Ministarstava i agencija za zaštitu okoliša u brojnim državama potvrdila su da su plastične vrećice ekološki, energijski i ekonomski najprihvatljiviji proizvod za predviđenu namjenu.

Upravo ekonomičnost i praktičnost te niska cijena koštanja dovele su do vrlo velike potrošnje ovog proizvoda, u određenim zemljama možda i do nepotrebno velike. Sve te vrećice, bilo one vrlo tanke (koje susrećemo u supermarketima namotanim u rolama u koje kupac sam pakira potrepštine - do 20 mikrometara debljine), bilo one tanke (najčešće od polietilena visoke gustoće PE-HD, šuškave, tregerice, koje su se donedavno besplatno dijelile na blagajnama trgovina - od oko 17 do 35 mikrometara debljine), pa do onih debljih, višekratnih (s ručkama različitih vrsta, debljine veće od 35 mikrometara, najčešće od polietilena niske gustoće PE-LD ili od polipropilena PP) našle su svoje mjesto kod potrošača koji su te vrećice koristili ne samo za primarnu namjenu - donošenje robe iz trgovine, već i za brojne druge namjene - višekratnu istu upotrebu, zamatanje, čuvanje stvari, zaštitu od vlage te na kraju bacanje smeća u njima.

Naravno da je takav proizvod kod konkurencije (papirnate vrećice i platnene vrećice ili točnije rečeno platnene torbe) izazvao priličan pad prodaje te su upravo iz tih izvora krenuli brojni napadi na plastične vrećice. Vrlo brzo te "kvazi" argumente o štetnosti plastičnih vrećica preuzimaju neke zelene udruge da bi se rezultiralo u zadnjim godinama vrlo raširenim stavom da su plastične vrećice ekološki štetne, dok se bolja i prirodnija alternativa vrećice od papira ili platnene torbe.

Struka i znanost, a k tome i proizvođači, zaokupljeni sami sobom, svojim problemima u proizvodnji ili u svojim istraživanjima i vrednovanjima istih, nisu obraćali pažnju, nisu se jednakim žarom suprotstavili brojnim napisima, pamfletima, kvazi eko akcijama - sve u svemu širenju netočnih ili iskrivljenih podataka, manipuliranju s javnosti, tzv. greenwashingu (zelenom ispiranju drugih proizvoda) ili eko zamagljivanju (eco - fads).

Do prije nekoliko godina, znanstvenici i stručnjaci okupljeni u Društvu za plastiku i gumu prilično su se uspješno borili protiv tih netočnosti i manipuliranja javnosti sa svojom upornom provjerenom stručnom i znanstvenom argumentacijom. Bilo je nekoliko pokušaja od nekih udruga za zaštitu životinja, pa tzv. zelenih, ali stručna i znanstveno provjerena argumentacija uvijek je nadvladala paušalne ocjene, netočnosti i manipulacije. Pojedine političke stranke također su posegnule za napadom na plastične vrećice kao načinom pridobivanja obmanute javnosti, ali i ti su pokušaju argumentima odbijeni od strane Društva.

Ono što je zanimljivo, pri jednoj takvoj prezentaciji argumenata znanosti i struke, a s ciljem obrane provjerenih podataka o plastičnim vrećicama Društvo za plastiku i gumu uspostavilo je suradnju s političkom strankom Zelena lista. Tu je argumentirana diskusija, uzajamno poštovanje i uvažavanje stručnjaka, znanstvenika i ekologa (slobodan sam reći međusobno slušanje jednih i drugih) s konačnim ciljem zaštite okoliša, rezultiralo s povijesnim (i u svjetskim razmjerima) "Pismom namjere o suradnji na područjima od zajedničkog interesa" između Zelene liste kao političke stranke i Društva za plastiku i gumu koje objedinjava struku i znanost iz područja plastike. Sporazum je potpisan u studenom 2012.

Ali, najjači "udar" na plastične vrećice dogodio se u svibnju 2012. godine kada je bivša ministrica zaštite okoliša najavila uvođenje nameta na plastične vrećice od najmanje 2 kune, odnosno od 5400 %. Tada po prvi puta dolazi do odobravanja dijela javnosti, a gotovo sve trgovine i trgovački lanci u toj najavi prepoznaju priliku za zaradu i uvode naplatu na većinu do tada besplatnih vrećica. Naravno, niti kuna nije završila u Fondu za zaštitu okoliša kako se je originalno zamišljalo.

Proizvođači su se obratili Društvu za plastiku i gumu, pomoć je zatražena od Hrvatske gospodarske komore i održana je javna tribina gdje su medijima i široj javnosti predstavljeni argumenti proizvođača i jasno i nedvosmisleno je svima postalo jasno da nisu u pitanju ni ekološke ni bilo kakve druge mjere već skriveni interesi uvoznika i trgovačkih lanaca.

Tada je prvi puta javno iznesen podatak da je proizvodnja plastičnih vrećica u Hrvatskoj jedna od rijetkih proizvodnih grana sa značajnim vanskotrgovinskim suficitom. Ugrožava se jedna od rijetkih hrvatskih gospodarskih grana koja je u 2011. godini imala pozitivnu izvoznu bilancu od 10.1 mil. $ (27,9 vs. 17,7 mil.$ – 11.192 t vs. 5.361 t), a u 2012. 11,3 mil. $ (17,5 vs. 28,8 mil.$ – 12,258 vs. 5,712 t).

Situacija se ubrzo smirila, uspostavljen je dijalog s Ministarstvom zaštite okoliša i prirode te je obećano da će se predstavnici proizvođača uključiti u redne skupine za donošenje podzakonskih akata koje reguliraju ovo područje. Međutim, u Hrvatskoj je prioritet bio odvojeno prikupljanje otpada, uspostava sustava odvajanja otpada, recikliranja i smanjenja otpada koje završava na odlagalištima, pa je problem vrećica - koje usput budi rečeno čine samo 0,2 % otpada na našim i svjetskim odlagalištima, stavljen na čekanje.

Ipak, naknadna ispitivanja su pokazala da je značajna šteta hrvatskoj proizvodnji plastičnih vrećica već počinjena. U 2012. godini potrošnja plastičnih vrećica u Hrvatskoj pala je za 65 %. Samo zahvaljujući pompoznoj najavi bivše ministrice i vrlo revnom ubiranju superprofita trgovaca i velikih trgovačkih lanaca.

Novi napad na plastične vrećice kreće ponovno u listopadu 2013. kada europski povjerenik za zaštitu okoliša g. Janez Potočnik predlaže promjenu Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu (Direktiva 94/62/EZ) s namjerom smanjivanja potrošnje tankih plastičnih vrećica (vrećice tanje od 50 mikrometara). Predlaže se u 5 godina od usvajanja Direktive smanjenje od 80 %, a već za 2 godine za 50 %. Taj napad je zamaskiran navodnom brigom za okoliš gdje se govori da se godišnje u Europi potroši više od 100 milijardi vrećica, a najmanje 8 milijardi završi u okolišu i morima. Naoko ogroman broj, međutim to je dvjestotinjak vrećica po glavi stanovnika, odnosno ako se uzme prosječna težina svih vrećica od 8 grama težina - to predstavlja oko 1,6 kilograma plastičnog otpada godišnje s naslova plastičnih vrećica, ili drugim brojkama: plastične vrećice sudjeluju samo s 0,5 promila u ugljikovom tragu prosječnog potrošača. Odnosno, ponoviti ću, samo 0,2 % otpada na odlagalištima (iako se u plastičnim vrećicama - bilo trgovačkim, bilo onima za smeće, odlaže gotovo sav komunalni otpad).

Kao glavni razlog prijedloga Direktive s ciljem smanjenja proizvodnje jednokratnih vrećica navode se ekološki razlozi, ali, g. Potočnik u emisiji Hrvatskog radija u javljanju uživo jasno je rekao da je osnovni problem što se one ne proizvode u Europi, već se većina uvozi iz Azije. Ipak, valja reći da je i pored činjenice da je hrvatsko tržište vrlo otvoreno i uvozno orijentirano, taj uvoz u Hrvatsku manji od 5 % (oko 450 t). Unatoč što je ekološki utjecaj vrećica beznačajan, iznimno je loše definiran i prenaglašava ga se (miješa se utjecaj ukupne plastike i vrećica), i što Hrvatska nema problema s uvozom, ipak se kao dodatni razlog za zabranu navodi da vrećice predstavljaju simbol potrošačkoga društva.

U ovim gospodarskim uvjetima u kojima se nalaze hrvatski proizvođači plastičnih vrećica (nepovoljni tržišni uvjeti, skupe sirovine i energija, opterećenost kreditima da bi se instalirala moderna tehnologija) i najmanji poremećaj može brojne tvrtke odvesti u stečaj. U Hrvatskoj se danas 74 tvrtke bave proizvodnjom plastičnih ambalažnih folija među kojima su i plastične vrećice i sve one zapošljavaju oko 1500 radnika. Naravno, ne proizvodi 1500 radnika plastične vrećice, ali tehnološki procesi u tvrtkama su modernizirani i optimirani tako da jedan radnik pokriva više strojeva koji istovremeno proizvode crijeva za industrijske vreće, folije za ambalažu i plastične vrećice.

Hrvatski proizvođači, ponovno ujedinjuju snage i okupljaju se oko Društva za plastiku i gumu te u uskoj suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom i Udruženjem za plastiku i gumu pri Sektoru za industriju ponovno pokreću cijeli niz aktivnosti u cilju zaštite svojih interesa. Odmah da bude jasno - stručna i znanstvena zajednica jasno je stala na stranu proizvođača plastičnih vrećica iz jednostavnog razloga što je plastična vrećica ekološki, ekonomski i energijski najpovoljnije rješenje. Ono što je važno napomenuti, u svojim naporima u obranu plastičnih vrećica, a jasno se mora reći da proizvođači svojim argumentima jasno dokazuju da su to i hrvatski interesi, proizvođači su se obratili i Hrvatskoj udruzi poslodavaca i dobili značajnu pomoć i potporu. Ostvarena je odlična suradnja i sve daljnje aktivnosti koordinirane su između Društva za plastiku i gumu, Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske udruge poslodavaca. Svoju podršku dala je i Agencija za investicije i konkurentnost te Klaster konkurentnosti industrije kemije, plastike i gume. Jasno, kada se razumljivi i opravdani argumenti stave na stol, na stranu proizvođača stalo je i Ministarstvo gospodarstva gdje je svojim pismom ministar Vrdoljak upravo potvrdio važnost ove hrvatske gospodarske djelatnosti.

Naravno, takvom zajedničkom stavu gospodarstva priklonilo se i Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i svojim prijedlogom prema vijeću Europske komisije upravo stalo u zaštitu hrvatski proizvođača, odnosno hrvatskog interesa.

Na žalost, pri diskusiji u Europskom parlamentu, naše dvije predstavnice (B.Borzan i D.Šuica), iako su dobile jasna pisma sa svim argumentima, zauzele su sasvim drugačiji stav, dapače, svojim diskusijama oglasile su se upravo suprotno usuglašenim stavovima širokog kruga zainteresiranih (proizvođači, Društvo za plastiku i gumu - dakle stručna i znanstvena zajednica, Hrvatska gospodarska komora - dakle gospodarstvo, Hrvatska udruga poslodavaca, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo zaštite okoliša i prirode).

Prijedlog Direktive je u Europskom parlamentu prihvaćen velikom većinom za, ali Direktiva je od one predložene potpuno drugačija i još je otvoreno pitanje kakva će na kraju biti i kakva će biti provedba.

HRVATSKI PRIJEDLOG
• Uvođenje naplate svih vrećica, bez obzira na materijal.
• Predlaže se proširenje izmjene Direktive na mogućnost postizanja cilja (smanjenje negativnog utjecaja na okoliš) sukladno hijerarhiji gospodarenja otpadom tj. kroz sustav odvojenog prikupljanja plastičnog otpada u kojem će biti i plastične vrećice, zabranu odlaganja otpada od plastike na odlagališta, edukaciju te poticanju korištenja reciklata u proizvodnji plastičnih vrećica.
• Njemačka ima uveden certifikat „plavi anđeo“ sukladno kojem obvezuje tvrtke da u proizvodnji plastičnih vrećica koriste 80 % reciklata. Hrvatska je povećala udio korištenja reciklata u proizvodnji plastičnih vrećica s 5 na 80 % u razdoblju od 2010. do danas.
• Ove mjere uz već poduzete kao i predloženu naplatu svih vrećica bez obzira na materijal od kojeg su izrađene , a koje su deblje od 20 µm. Novi zakon o otpadu obvezuje uspostavu kvalitetnog sustava koja će vjerujemo omogućiti da plastične vrećice više ne budu simbol nedostatka učinkovitog sustava za zbrinjavanje otpada.
• Izuzeće iz Direktive plastičnih vrećica debljine manje od 20 µm koje se trebaju smatrati primarnom ambalažom kao i vrećica debljine veće od 35 µm koje su po svojoj čvrstoći izjednačene s vrećicama debljim od 50 µm pa s aspekta energetske učinkovitosti treba iste smatrati višekratnim vrećicama.
• Za naše proizvođače prihvatljivi rok za 50%-tno smanjenje laganih plastičnih vrećica (20 do 35 µm) je u 2020. godini, a 80%-tno smanjenje prihvatljivo je 10 godina po usvajanju Direktive.


U ovom tekstu želio sam naglasiti da ukoliko se jasno predstave stručni i znanstveno provjereni argumenti, da će i institucije stati nedvosmisleno u zaštitu interesa hrvatskih proizvođača. Namjerno nisam želio čitateljstvo zamarati s brojnim dokazima, provjerenim podacima, poveznicama na izvore i relevantna svjetska istraživanja, sve njih zainteresirani čitatelj može naći u brojnim postovima na ovom blogu te se detaljnije upoznati s ovim naoko malim problemom.



Izvor:
Animated flags