Plastično je fantastično

Njemačka industrija plastične ambalaže zauzela je jasan stav prema inicijativi europskog povjerenika za okoliš, Janeza Potočnika i kako su je nazvali, na pritisak iz Bruxellesa. Ne smije se zanemariti jedna važna pojedinost. Potočnik predviđa samostalno odlučivanje u svakoj državi samostalno o toj zabrani ili uvođenju visokih poreza. A akcija je potaknuta onečišćenjem mora plastičnim vrećicama. Valja pokušati smjestiti ovu mogućnost u konkretni hrvatski kontekst.

Novoosnovana politička stranka bivše ministrice zaštite okoliša, dr. sc. Mirele Holy, ORaH uz pomoć hrvatskoga ekologističkog gurua Vjerana Piršića, pokušat će taj nevažni problem podići na razinu pozornosti dovoljnu za europsku kampanju. Bit će zanimljivo kako će reagirati ostale stranke i partije. Savjet, ugledajte se u Njemačku. Zašto?

Njemačka je razvila izvrstan sustav gospodarenja otpadom, pa tako i za plastičnim otpad. Dostignuta je kvota od 98 posto sakupljanja i obrade tog otpada. Pri čemu Nijemci naglašavaju da je taj stupanj dostignut i na poticaj građana svjesnih da je plastična ambalaža nužnost suvremenog svijeta, ali da se mora poduzeti sve da se minimira onečišćenje okoliša. To se postiže ispravnim gospodarenjem, a ne zabranama.

U ovoj kontekst izvrsno se uklapa jedno argentinsko iskustvo. Mariana Campera koja radi u španjolskoj redakciji Međunarodnoga programa Hrvatskog radija objavila je 28. listopada 2013. tekst Sakupljanje otpada kao zanimanje.

Evo nekoliko misli.
"U Argentini oni koji daju ogroman doprinos recikliranju otpada su Kartonaši. To je zanimanje doživjelo golemi porast nakon gospodarskog kraha argentinske ekonomije 2001. Njihov je zanat sakupljanje kartona i derivata papira po ulicama gradova, koje kasnije preprodaju u terminalima za reciklažu. Krenuli su kopati po otpadu zbog velike nezaposlenosti i ekstremnog siromaštva u kojem su se našli. Podatci govore da je 2002. u Buenos Airesu bilo oko 40.000 kartonaša. Danas se procjenjuje da ih je oko 20.000, ali gradske vlasti priznaju jedino oko njih 6.000. Oni su upisani u Program urbanih reciklatora. Čak su nekada imali poseban vlak koji je prometovao nekoliko puta dnevno i u kojem su mogli prevoziti svoja pretovarena kolica, poznat kao Bijeli vlak.

Otkad su preplavili ulice glavnoga grada, počeli su se organizirati u zadruge i podijelili područja djelovanja. Početkom ove godine desetak kooperativa potpisalo je ugovor s Vladom Ciudad de Buenos Airesa prema kojem zajednički upravljaju selektiranim otpadom unutar Capital Federala. U međuvremenu kartonaši su dobili službeni naziv Urbani reciklatori otpadnih materijala. Tako su dobili pravo na socijalno osiguranje, osiguranje od nezgode i ekonomski poticaj kako bi se zadovoljili zdravstveni i sigurnosni standardi.

Po novom sustavu kartonaši su obvezni prikupiti otpad koji se može reciklirati unutar određenoga područja, a potom ga predati na mjesto gdje se sortira i priprema za dalju prodaju u reciklažnoj industriji. S druge strane, gradska uprava je dužna osigurati proračun svakoj zadruzi kako bi imale mjesto za odvajanje otpada (Zelene točke), potrebnu logistiku, uniforme te novac za plaćanje socijalnog osiguranja i financijskih poticaja. Tako ljudi koji su iz očaja krenuli kopati po otpadu, dobivaju priznanje za stvarne zasluge u očuvanju okoliša i barem neku sigurnost u poslu koji je postao dio argentinskog folklora."

Vrlo vrijedne ideje, posebno za gradonačelnika Zagreba, Milana Bandića. Dok se ne izgradi spalionica i uz toliko nezaposlenih, organizirajte i ovdje kartonaše. Plastičnog otpada i u Hrvatskoj ima na desetke tisuća tona. Vrlo vrijedne sirovine, posebno sada kada više praktički nema proizvodnje plastike u Hrvatskoj. A svi donositelji odluka o plastičnim vrećicama trebali bi slijediti primjer SR Njemačke. A na dan objave ovog teksta održava su u Hrvatskoj gospodarskoj komori skup: Odlagališta bez otpada od gume i plastike (ispravan hrvatski naziv bio bi Odlagališta bez gumenog i plastičnog otpada).

Poziv svim donositeljima političkih odluka. Prestanite se zamarati s peterorazrednim problemima. Osnovni problem je što nemamo proizvoda koje bi izvozili i uništavanje svega onog što stvara realnu novu vrijednost. A plastične vrećice mogu zaposliti ljude i biti vrijedan izvor sirovina. Zapamtite, svatko tko napada plastične vrećice napada najekološkiju vrećicu jer sve ostale su lošije.

Prof. Igor Čatić